cobi63
Aktivan član
- Poruka
- 1.393
U avgustovskom broju MD-a objavljen je clanak koji potpisuje Ron Harris, a u centru paznje je najnoviji profesionalac Omar Deckard, nadam se da ce vam biti zanimljivo da procitate nesto o ovom novajliji na velikoj sceni, koji je nedugo poslije ovog clanka osvojio supertesku i overal kategoriju na SAD nacionalnom prvenstvu i tako postao profesionalac, a i da ce njegova zivotna prica biti i za neke mozda stimulans da i pored ne idealnih uslova za bavljejem bodi-bildingom (citaj: nedostatka sredstava) ipak biti uporni i istrajni u tome kao sto je bio i Omar...
Veliki Omar Deckard razbija svoje mocne super-heavyweight ruke
by Ron Harris
Ko je ovaj ogromni klinac?
Novembar je 1993. Firma za koju sam radio producirala je Musclemaniu, takmicenje koje je bilo jedno od NPC nacionalnih kvalifikacionih takmicenja, a koje je odrzavano prethodne dvije godine, sa pobjednicima kao sto su: Mike Francois, Dennis Newman i Teddy Lopes (NABBA Mr.Universe). Te '93, moj boss Lou pod pritiskom ESPN (TV stanica) je napravio od Musclemanie naturalno takmicenje. Svi smo bili prilicno zabrinuti da ce show, zbog vidljivo manjih tijela izgubiti na kvalitetu i da nece biti impresivan. Medjutim, nismo trebali brinuti. Superteska kategorija je pogotovo bila izuzetna. Tri nova lica su se pojavila i sva trojica su napravili dobre karijere. Drugo mjesto je zauzeo Skip LaCour, treci je bio klinac sa imenom Melvin "Buffalo" Antony (nadimak "Marvelous" je tek kasnije postao aktuelan) i na cetvrtom mjestu je bio 20-to godisnji Omar Deckard, sa rukama i grudima poput mladog Arnolda. Tada je bilo tesko prosuditi da je Omar u to vrijeme bio tek izasao iz tinejdzerskih godina i da je trenirao i te rezultate postigao bez upotrebe bilo kojih legalnih ili drugih suplemenata. Kada sam saznao njegovu zivotnu pricu, shvatio sam koliko treba da budem zadivljen time sto je vec postigao. Samo recimo to da nije rodjen u zivotu privilegija.
Los Angeles je u ranim '90-tim imao paznju nacije, simbolizujuci otpor onih koji nemaju protiv onih koji imaju izuzetno puno. Grad Andjela je bio podjeljen po klasnim i rasnim osnovama. Gangsta rap Dr.Dre-a, Snoop Dogg-a, Tupac-a i Ice Cube-a je prikazao svijet pun nasilja, oruzja, droge i bandi koji je vladao samo nekoliko kilometara od plaze Venice i glamoruznog zivota u Hollywoodu i Beverly Hillsu. Taj crni dio LA je bio onaj gdje je Omara podigla njegova majka zajedno sa bracom Tippu i Sultanom. Upravo njegova braca koja su kao tinejdzeri poceli da dizu tegove i koji su ga nagovorili da i on pocne kako nebi bio najmanji u cijeloj porodici. Sa 12 godina im se pridruzio u lokalnoj teretani koju su zvali Zach-ova, a koja nije bila veca od prosjecne garaze. U njoj je medjutim bio redovan u svojim treninzima tadasnji nacionalni i svjetski sampion u srednjoj kategoriji i kasnije trener sampiona Charles Glass.
Omar je u periodu od 12 do 15 godine tu i tamo trenirao, a ozbiljno je udario po zeljezu u svojoj 16-toj godini. On se u to vijeme bavio basketom kako na lokalnim igralistima tako i u skolskom timu, medjutim s obzirom da su mu na kosarkaskom terenu govorili da je ipak sa svojih 185cm i vec tada 105 kg previse "misicav" za kosarku, Omar je odustao od daljeg jurenja terenom za kosarku i uclanio se u Black Diamond gym u naselju Crenshaw na 58 ulici. Hardcore, stara-skola, teretana koju je Omar poistovjecivao sa ghetto verzijom Dorianovog Temple gym-a! Vec tada je mogao da uradi nekoliko ponavljanja sa 185 kg sa bench pressa ili pak 220 kg iz cucnja, i tada ga je neko i nagovorio da se prvi put pojavi na takmicenju. Danas se smije ali to iskustvo je dobro zapamtio jer se toliko uplasio da poslije toga par godina nije uopste izlazio na binu! "Nisam znao ni kako da odradim dijetu, niti kako da poziram, sve o bodi-bildingu sto sam znao tada bilo je ono sto sam vidio u Pumping iron-u!", kaze ovaj div.
U to vrijeme njegovi idoli su bili Arnold i Lee Haney, sto zbog njihove velicine i snage, ali isto toliko zbog njihove simetrije i oblika misica.
"To je ono sto sam oduvijek zelio", kaze Omar.
Bodibilding je skup sport, kao sto vecina nas i zna. Omarov najveci problem kroz njegov bodibilding put nije bila losa genetika, nedostatak fokusa ili radnog elana vec nedostatak sredstava.
"Uglavnom nikada nisam imao dovoljno novca za adekvatnu hranu i potrebne suplemente", otkriva Omar i nastavlja: "Ljudi nas vide i sude samo o onome sto je na bini, i ne shvacaju da sam mozda jedva uspio izaci, cak se desilo da umalo ne ucestvojuem na nacionalnom prvenstvu jer nisam kupio NPC karton zajedno sa mojom registracijom, na svu srecu priskocili su mi i pomogli pa sam ipak izasao..."
Omarovi roditelji su se razveli dok je on bio vrlo mali, tako da je tek u srednjoj skoli, kada se i sam poceo takmiciti saznao da je i njegov otac bio bodi-bilder i da je jos 1960 osvojio jedno takmicenje, to je bila titual na lokalnom nivou Mr Vale Verde, njegov otac je takodje bio profesionalni rvac (pretecas danasnjih "kecera"), Bob Deckart, on je bio, tvrdi Omar, jedan od onih koji stalno "piju" batine i to kada sudija navodno "ne gleda". Omar je takodje saznao da je njegov otac imao itekako uticaja na njegove prehrambene navike, naime u toku 8-godisnjeg sluzenja u Soledad zatvoru, Omarov otac je postao musliman i vegetarijanac. On je svoje zdrave prehrambene navike prenio na Omarovu majku i bracu tako da se u njihovoj kuci nikada nije mogla naci junk hrana.
Vjerovatno zbog toga je i Omar tako dobro rastao kao vrlo mlad, jer cini se da je tesko da bi postigao takav napredak da se hranio kao ostali prosjecni americki tinejdzeri sa przenim krompiricima i slatkisima. Ipak ironicno Bob Deckard je kasnije otvorio lanac hamburgernica, a Omar je gotovo deceniju pomagao u radu jedne od njih, a na to on dodaje: "Hamburgeri su sjajni za nabacivanje mase, ali cik probaj da dobijes izrezane gluteuse dok se hranis njima!"
Oko '97 i '98 bio sam u 24-casa fitness clubu na Manhattan plazi, pisuci profile takmicara Musclemanie od te godine, kada sam u svemu tome vidio Omara kako sam, bez ikoga u bizini radi seriju kosog potiska za grudi sa 185kg, iako sam vec tada predpostavljao, iz ne znam kog razloga, da je clan Gold's gyma na plazi Venice Omar me je razuvjerio i ustvrdio: "Ranije nisam imao dovoljno dobro auto koje bi mi garantovalo da cu preci taj put i uopste stici na trening, dok vec danas je razlog taj sto ne zelim da budem dio te naelektrisane atmosfere, gdje takmicari redovno izmisljaju price jedni za druge, takmice se u teretani i slicno, sve sto zelim reci reci cu na bini, a kada je rijec o svoj fancy opremi koju nemam na raspolaganju, to mi ne predstavlja problem , jer se lako moze bez onog sto nikada i nisi koristio!"
Definitivno se i ne moze reci da mu oprema koju koristi 120 kg teski Omar ne omogucava dobar napredak!
Omar sigurno nebi bio jedan od najboljih amaterskih takmicara da nema skladno i proporcionalno tijelo, ali ipak njegove masivne grudi i ruke su one koje privlace najvise paznje, naravno uz fantasticno izrezbarena ledja. U prvih par godina Omar se uglavnom koncentrisao na potiske i pregibe i te vjezbe su izvanredno funkcionisale i dale rezultate.
"Moje grudi su jednostavno bile masivne, a dobar okrugli biceps sam imao vec kada sam krenuo u srednju skolu", sjeca se on. "Tada me je neki stariji vjezbac upozorio da triceps pocinje da mi zaostaje, a ja sam u cudu pitao: Triceps, sta je to kog djavola? On mi je objasnio da je triceps 2/3 gornjeg dijela ruke i tek sam ga tada poceo trenirati". Trebalo je dosta vremena i teskog rada da triceps stigne bicepse, i Omar kaze da su tek poslijednje 4-5 godina oni koliko toliko u simetriji. "Ipak jos uvijek nisam zadovoljan sa njima", informise me Omar, "u nekim pozama biceps ga nadjaca".
Kada sam ga pitao koliki mu je obim ruke Omar me je obavjestio da pri najvecoj tjelesnoj tezini u vansezoni od 130kg njegove ruke mjere 55cm, ili pak 1,5cm vise kada su napumpane, to me je definitivno dovelo do toga da zakljucim da momci koji po casopisima izjavljuju da su im ruke 55cm, a nizi su od Omara nekih 15cm i laksi 25kg bas i nisu precizni u tim tvrdnjama, ovo vjeovatno nebih ni pomenuo, ali moram jer znam da ima dosta momaka koji citaju te casopise i dobijaju komplekse zbog svojih obima nadlaktice od 42-45cm, a da znaju da momci sa naslovnih strana prije mjere nekih 48-50cm vjerovatno se nebi toliko lose osjecali.
Veliki Omar Deckard razbija svoje mocne super-heavyweight ruke
by Ron Harris
Ko je ovaj ogromni klinac?
Novembar je 1993. Firma za koju sam radio producirala je Musclemaniu, takmicenje koje je bilo jedno od NPC nacionalnih kvalifikacionih takmicenja, a koje je odrzavano prethodne dvije godine, sa pobjednicima kao sto su: Mike Francois, Dennis Newman i Teddy Lopes (NABBA Mr.Universe). Te '93, moj boss Lou pod pritiskom ESPN (TV stanica) je napravio od Musclemanie naturalno takmicenje. Svi smo bili prilicno zabrinuti da ce show, zbog vidljivo manjih tijela izgubiti na kvalitetu i da nece biti impresivan. Medjutim, nismo trebali brinuti. Superteska kategorija je pogotovo bila izuzetna. Tri nova lica su se pojavila i sva trojica su napravili dobre karijere. Drugo mjesto je zauzeo Skip LaCour, treci je bio klinac sa imenom Melvin "Buffalo" Antony (nadimak "Marvelous" je tek kasnije postao aktuelan) i na cetvrtom mjestu je bio 20-to godisnji Omar Deckard, sa rukama i grudima poput mladog Arnolda. Tada je bilo tesko prosuditi da je Omar u to vrijeme bio tek izasao iz tinejdzerskih godina i da je trenirao i te rezultate postigao bez upotrebe bilo kojih legalnih ili drugih suplemenata. Kada sam saznao njegovu zivotnu pricu, shvatio sam koliko treba da budem zadivljen time sto je vec postigao. Samo recimo to da nije rodjen u zivotu privilegija.
Los Angeles je u ranim '90-tim imao paznju nacije, simbolizujuci otpor onih koji nemaju protiv onih koji imaju izuzetno puno. Grad Andjela je bio podjeljen po klasnim i rasnim osnovama. Gangsta rap Dr.Dre-a, Snoop Dogg-a, Tupac-a i Ice Cube-a je prikazao svijet pun nasilja, oruzja, droge i bandi koji je vladao samo nekoliko kilometara od plaze Venice i glamoruznog zivota u Hollywoodu i Beverly Hillsu. Taj crni dio LA je bio onaj gdje je Omara podigla njegova majka zajedno sa bracom Tippu i Sultanom. Upravo njegova braca koja su kao tinejdzeri poceli da dizu tegove i koji su ga nagovorili da i on pocne kako nebi bio najmanji u cijeloj porodici. Sa 12 godina im se pridruzio u lokalnoj teretani koju su zvali Zach-ova, a koja nije bila veca od prosjecne garaze. U njoj je medjutim bio redovan u svojim treninzima tadasnji nacionalni i svjetski sampion u srednjoj kategoriji i kasnije trener sampiona Charles Glass.
Omar je u periodu od 12 do 15 godine tu i tamo trenirao, a ozbiljno je udario po zeljezu u svojoj 16-toj godini. On se u to vijeme bavio basketom kako na lokalnim igralistima tako i u skolskom timu, medjutim s obzirom da su mu na kosarkaskom terenu govorili da je ipak sa svojih 185cm i vec tada 105 kg previse "misicav" za kosarku, Omar je odustao od daljeg jurenja terenom za kosarku i uclanio se u Black Diamond gym u naselju Crenshaw na 58 ulici. Hardcore, stara-skola, teretana koju je Omar poistovjecivao sa ghetto verzijom Dorianovog Temple gym-a! Vec tada je mogao da uradi nekoliko ponavljanja sa 185 kg sa bench pressa ili pak 220 kg iz cucnja, i tada ga je neko i nagovorio da se prvi put pojavi na takmicenju. Danas se smije ali to iskustvo je dobro zapamtio jer se toliko uplasio da poslije toga par godina nije uopste izlazio na binu! "Nisam znao ni kako da odradim dijetu, niti kako da poziram, sve o bodi-bildingu sto sam znao tada bilo je ono sto sam vidio u Pumping iron-u!", kaze ovaj div.
U to vrijeme njegovi idoli su bili Arnold i Lee Haney, sto zbog njihove velicine i snage, ali isto toliko zbog njihove simetrije i oblika misica.
"To je ono sto sam oduvijek zelio", kaze Omar.
Bodibilding je skup sport, kao sto vecina nas i zna. Omarov najveci problem kroz njegov bodibilding put nije bila losa genetika, nedostatak fokusa ili radnog elana vec nedostatak sredstava.
"Uglavnom nikada nisam imao dovoljno novca za adekvatnu hranu i potrebne suplemente", otkriva Omar i nastavlja: "Ljudi nas vide i sude samo o onome sto je na bini, i ne shvacaju da sam mozda jedva uspio izaci, cak se desilo da umalo ne ucestvojuem na nacionalnom prvenstvu jer nisam kupio NPC karton zajedno sa mojom registracijom, na svu srecu priskocili su mi i pomogli pa sam ipak izasao..."
Omarovi roditelji su se razveli dok je on bio vrlo mali, tako da je tek u srednjoj skoli, kada se i sam poceo takmiciti saznao da je i njegov otac bio bodi-bilder i da je jos 1960 osvojio jedno takmicenje, to je bila titual na lokalnom nivou Mr Vale Verde, njegov otac je takodje bio profesionalni rvac (pretecas danasnjih "kecera"), Bob Deckart, on je bio, tvrdi Omar, jedan od onih koji stalno "piju" batine i to kada sudija navodno "ne gleda". Omar je takodje saznao da je njegov otac imao itekako uticaja na njegove prehrambene navike, naime u toku 8-godisnjeg sluzenja u Soledad zatvoru, Omarov otac je postao musliman i vegetarijanac. On je svoje zdrave prehrambene navike prenio na Omarovu majku i bracu tako da se u njihovoj kuci nikada nije mogla naci junk hrana.
Vjerovatno zbog toga je i Omar tako dobro rastao kao vrlo mlad, jer cini se da je tesko da bi postigao takav napredak da se hranio kao ostali prosjecni americki tinejdzeri sa przenim krompiricima i slatkisima. Ipak ironicno Bob Deckard je kasnije otvorio lanac hamburgernica, a Omar je gotovo deceniju pomagao u radu jedne od njih, a na to on dodaje: "Hamburgeri su sjajni za nabacivanje mase, ali cik probaj da dobijes izrezane gluteuse dok se hranis njima!"
Oko '97 i '98 bio sam u 24-casa fitness clubu na Manhattan plazi, pisuci profile takmicara Musclemanie od te godine, kada sam u svemu tome vidio Omara kako sam, bez ikoga u bizini radi seriju kosog potiska za grudi sa 185kg, iako sam vec tada predpostavljao, iz ne znam kog razloga, da je clan Gold's gyma na plazi Venice Omar me je razuvjerio i ustvrdio: "Ranije nisam imao dovoljno dobro auto koje bi mi garantovalo da cu preci taj put i uopste stici na trening, dok vec danas je razlog taj sto ne zelim da budem dio te naelektrisane atmosfere, gdje takmicari redovno izmisljaju price jedni za druge, takmice se u teretani i slicno, sve sto zelim reci reci cu na bini, a kada je rijec o svoj fancy opremi koju nemam na raspolaganju, to mi ne predstavlja problem , jer se lako moze bez onog sto nikada i nisi koristio!"
Definitivno se i ne moze reci da mu oprema koju koristi 120 kg teski Omar ne omogucava dobar napredak!
Omar sigurno nebi bio jedan od najboljih amaterskih takmicara da nema skladno i proporcionalno tijelo, ali ipak njegove masivne grudi i ruke su one koje privlace najvise paznje, naravno uz fantasticno izrezbarena ledja. U prvih par godina Omar se uglavnom koncentrisao na potiske i pregibe i te vjezbe su izvanredno funkcionisale i dale rezultate.
"Moje grudi su jednostavno bile masivne, a dobar okrugli biceps sam imao vec kada sam krenuo u srednju skolu", sjeca se on. "Tada me je neki stariji vjezbac upozorio da triceps pocinje da mi zaostaje, a ja sam u cudu pitao: Triceps, sta je to kog djavola? On mi je objasnio da je triceps 2/3 gornjeg dijela ruke i tek sam ga tada poceo trenirati". Trebalo je dosta vremena i teskog rada da triceps stigne bicepse, i Omar kaze da su tek poslijednje 4-5 godina oni koliko toliko u simetriji. "Ipak jos uvijek nisam zadovoljan sa njima", informise me Omar, "u nekim pozama biceps ga nadjaca".
Kada sam ga pitao koliki mu je obim ruke Omar me je obavjestio da pri najvecoj tjelesnoj tezini u vansezoni od 130kg njegove ruke mjere 55cm, ili pak 1,5cm vise kada su napumpane, to me je definitivno dovelo do toga da zakljucim da momci koji po casopisima izjavljuju da su im ruke 55cm, a nizi su od Omara nekih 15cm i laksi 25kg bas i nisu precizni u tim tvrdnjama, ovo vjeovatno nebih ni pomenuo, ali moram jer znam da ima dosta momaka koji citaju te casopise i dobijaju komplekse zbog svojih obima nadlaktice od 42-45cm, a da znaju da momci sa naslovnih strana prije mjere nekih 48-50cm vjerovatno se nebi toliko lose osjecali.
