Ne znam kada je iskoristio priliku i sa prostrane terase ušao u kuću, tek u trenutku kad sam pripremala vodu za kafu, iznenada, kao munja pored mojih nogu proleti mali zeleni gušter i nestade pod štednjakom. Uplašeno sam vrisnula i instinktivno povukla nogu. Iako sam znala da mi od njega ne prijeti nikakva opasnost, nisam se baš osjećala prijatno.
Dok sam razmišljala o načinu kako da se riješim neželjenog gosta, nijedna ideja mi nije dolazila na pamet. Pomisao na pomicanje štednjaka kako bih ga izmamila nije bila realna jer je bio pretežak za mene. Čak i da sam uspjela to izvesti, bila sam svjesna da bi gušter vjerojatno samo pobjegao pod drugi komad namještaja. Ovo me još više frustriralo jer sam željela pronaći rješenje koje bi bilo ugodno i sigurno i za mene i za malog guštera. Shvatila sam da je možda najbolje pustiti ga da se smiri i sam pronađe put van ili da se privikne na svoje privremeno skrovište. Možda bi vrijeme i mirna prisutnost pomogli u njegovom povratku u prirodno stanište.
Nakon što sam skuhala kafu, odlučila sam se smjestiti na kauču u kuhinji. Uzimajući u obzir prisustvo malog guštera, oprezno sam podigla noge na tabure kako bih se osjećala sigurnije. Dok sam pila toplu tekućinu, nastojala sam se opustiti i uživati u trenutku, nadajući se da će se mali gušter sam od sebe udaljiti ili pronaći put natrag u prirodu. I gle! Kao da je čitao moje misli, u sljedećem trenutku je provirio svojom zelenom glavicom iza štednjaka, a zatim se brzo našao u hodniku. Ustala sam za njim i zatekla ga kako stoji na pragu ulaznih vrata ni sam ne znajući gdje će dalje. Osjetivši moje prisustvo, gušter je brzo napustio prostoriju i našao se vani.
No, tada se neočekivano iza kuće pojavio moj mačak Hans. Prizor je postao dramatičan. Hans je zainteresirano promatrao guštera dok su se njegove oči usredotočile na potencijalni plijen. A onda je munjevito skočio i u sljedećem trenutku gušter se našao u njegovim ustima. Primijetila sam da gušterov rep i dalje viri iz mačkovih usta. Ta scena je izgledala pomalo bizarno, s repom guštera koji je stršio između mačjih oštrih zubića."Hans, pusti ga!" glasno sam povikala potpuno impulsivno, čudeći se sebi što sam se uplašila za život tog malog zelenog bića. Nadala sam se da će moj glas privući mačkovu pažnju i potaknuti ga da oslobodi guštera.Hans je digao glavu prema meni, a iz usta mu je ispao mali gušter.
A onda se dogodilo nešto sasvim neobično. Rep guštera se odvojio od njegovog tijela pri čemu se vrtio i uvijao kao da je bio živ, dok je ostatak tijela bio nepomičan. Prizor je izgledao nadnaravno i pomalo zastrašujuće. Hans je iskoristio moju zbunjenost, ali umjesto na sad već nepomično tijelo guštera svoju pažnju je usmjerio prema repu koji se i dalje vrtio. Stavljao je na njega svoje šape pokušavajući da ga uhvati.
I dok se Hans bavio repom, ja odjednom primjetih kako se miče gušterovo tijelo. Prvo polako, a onda velikom brzinom nesta iza velike saksije oleandera koja se nalazila u dvorištu. Sad mi tek nije bilo ništa jasno.
Popodne, dok sam prelistavala net, pade mi napamet da pogledam nešto o gušterima u nadi da bih mogla pronaći objašnjenje za jutrošnji događaj. I naiđoh na ovaj tekst ."Gušteri imaju sposobnost da odbace svoj rep kao odbrambeni mehanizam kada se osjete ugroženo. Ovaj proces se naziva autotomija repa. Kada gušter osjeti opasnost ili napad, on može namjerno "oduzeti" svoj rep od ostatka tijela. Ova sposobnost omogućuje gušteru da izbjegne hvatanje ili da skrene pažnju predatora na odbacivanje repa umjesto na vitalne dijelove tijela. Kasnije se rep regenerira ".
Ostadoh zadivljena ovim prirodnim fenomenom, tim više što se jutros odvijao pred mojim očima. Za svaki slučaj, od danas držim zatvorena kućna vrata.
Poslednja izmena:
