gost koji nema meru...

A da li vas gosti - zamaraju? Generalno?

Ove, sto zamaraju, ne zovem u goste. A svima je stavljeno do znanja da mi nenajavljeni ne trebaju dolaziti. Cak je i sestra jednom poljubila vrata. Nisam hteo da otvorim, iako sam bio kod kuce. Posle toga joj se to vise nije desilo, da pokusa nenajavljeno da dodje. To je za mnoge Srbe cudno, taj moj stav...ali ja nikom ne idem nenajavljeno, niti zelim da mi iko tako upada na gajbu. :rtfm:
 
Ove, sto zamaraju, ne zovem u goste. A svima je stavljeno do znanja da mi nenajavljeni ne trebaju dolaziti. Cak je i sestra jednom poljubila vrata. Nisam hteo da otvorim, iako sam bio kod kuce. Posle toga joj se to vise nije desilo, da pokusa nenajavljeno da dodje. To je za mnoge Srbe cudno, taj moj stav...ali ja nikom ne idem nenajavljeno, niti zelim da mi iko tako upada na gajbu. :rtfm:

Sta krijes?:mrgreen:
 
ranije sam iskupljao goste
i nije mi bio problem da se sedi po celu noć, loče, zeza
sad ne mogu nikog da trpim
sve je stvar kako naučiš ljude, kako se navade
a kod nas su uvek bila otvorena vrata
al to se sad skresalo na enku realnu meru
 
E zato volim forum. Nikom ne otkljucavam dok to ne pozelim a niko i ne kuca dok ga ne pozovem. Budem koliko hocu, odem kad hocu i ne primetim ko ulazi i izlazi, niti dopracam niti ispracam niti gostim, samo tek u ovo poslednje vreme malo obratim paznju da gost ne predje donju granicu pristojnosti i to je sve.
 
Na našim prostorima sam primetila nezaobilaznu pojavu - ako hoćeš da se družiš ljudi uglavnom očekuju da im se posvetiš celog božjeg dana.
Posebno je nezgodno kad ti se neko najavi, pa dođe... i nikako da ode :eek: .






Kod mene su ljudi znali tako da zasednu i 7, 8h, i tek kad krenem naglašeno da zevam i ispružim se "da spavam", krajičkom svesti pomisle da bi možda trebali da odu.
Mislim, to je sve prošlost, jer ljude skoro da ne zovem kod mene više :lol: prosto jer mi je naporno da sedim i meljem bez prestanka satima, a družim se sa vrlo malo ljudi koji mi prijaju, i sa kojima mogu da se vidim i kratko, bez obaveze, opušteno... da se druženje ne pretvori odmah u varijaciju suživota :lol: .

Zanima me, kakav imate stav prema druženju i gostovanju?
Da li smatrate da je ok da se ljudi nađu na sat, sat i po, popiju kafu, progovore i rastanu se do sledećeg susreta.. ili mora da se razvlači satima (a kako čujem kod nekih, i danima :lol: ).. da li "druženje" nije "druženje" ako se na to ne potroši ceo božji dan?

I na kraju, posebno mi ide na nerve kult ždranja kod nas... to što mora da se jede i pije po svaku cenu, kad su u pitanju kućne posete.

Dakle, jeste li umereni gosti, ili volite da se uselite kod svog domaćina, i da ga davite sve dok mu ne poplavi vrat? :lol:

lol teme , ovo je vrh patosirao sam se od smeha . Vec mesec dana zivim kod drugova i ova me tema duboko pogadja
 
Ima preterivanja,ali je svakako bolje i zdravije uzivo vidjanje nego komunikacija sa prijateljima preko fejsa,skajpa i telefona...
Naravno,i to uzivo druzenje treba da ima svoju meru...

Od preterivanja u RL mi je jedino gore smaranje preko fiksnog telefona.
Zato volim mobilni, ljudima je previše skupo da me zovu i smaraju satima :lol: .
Zato fiksni izbegavam u širokom luku...
Nije mi jasno, da li postoje osobe koje razgovor mogu da obave u roku od 5 minuta?
Ili odumiremo ko vrsta? (napravite nam azil!!!)
 
E zato volim forum. Nikom ne otkljucavam dok to ne pozelim a niko i ne kuca dok ga ne pozovem. Budem koliko hocu, odem kad hocu i ne primetim ko ulazi i izlazi, niti dopracam niti ispracam niti gostim, samo tek u ovo poslednje vreme malo obratim paznju da gost ne predje donju granicu pristojnosti i to je sve.

Bingo, to je to.
Slažem se u potpunosti; zato i ja volim forum.
Nisam obavezna da, ako se prikačim on line, sedim 3 sata i slušam (tj. u ovom slučaju čitam) gluposti. Evo, već sledeće sekunde mogu da se odjavim i da radim nešto drugo, a da se niko ne oseća povređenim.
 
Па то само на селу данас има. Причао сам већ, не остају они дуго, али је стално неко у кући и онда, мени драго, пар дана, а после чим устане мо одмах негде идемо да нам не би засели. Ахаха, али то је од раног јутра, ако ја спавам, жена устане раније, изађем ја разгаћен, а она колута очима, човек седи, прича, пије ракијицу... Стално тако неко долази, од првих петлова док не полегамо. Е, донесу нам јаја и свашта на поклон, немојте да мислите..Мислим да више нико не иде ненајављен код неког, осим, рекох на селу :lol:
Имам један пример кад му је женин рођак, не мени него нама, након што смо се венчали остао 20 дана. Ма, ја капирам да он нас воли, ал толико смотаног човека никад нисам видео, чак сам га водио и код зубара, а кад сам му рекао где је пекара - ПРЕКОПУТА зграде, он ишао у 5 километра даље. То су неке ванредне ситуације, али треба се дружити, ја волим један брачни пар који ми нису само комшије, пријатељи су нам јер, ко је најближи човеку - комшиница, пардон, комшије :lol:
 
Мени такав гост не би сметао. Ако нисам у штимунгу са човеком, заситио бих га се брзо. А кад се неког заситим, долази: "Е, одо ја комшо нешто да радим, ... немо` да се стидиш, остани ти још мало (сам са собом)". :roll:

Без зезања. Имам ја још чланова породице који врло лако решавају такве "проблеме". :whistling:
 
Мени такав гост не би сметао. Ако нисам у штимунгу са човеком, заситио бих га се брзо. А кад се неког заситим, долази: "Е, одо ја комшо нешто да радим, ... немо` да се стидиш, остани ти још мало (сам са собом)". :roll:

Без зезања. Имам ја још чланова породице који врло лако решавају такве "проблеме". :whistling:


Nekad ne pomaže ni to.
Moja mama nije znala kako da se otarasi komšinice koja je satima sedela i mlela, i prilegla je na dvosed da odrema, obavestila je da će da spava... tek će ona "Samo ti dremaj, ne smeta meni"
:eek: :zcepanje:
 

Back
Top