- Poruka
- 48.277
Neretko smo culi: neunistiva glupost, kosmicka glupost, univerzalna glupost....
Sta je to glupost u stvari, postoji li objasnjenje, nacin kako je spreciti?
"Glupost nekad moze da bude i zabavna, ali su njene posledice uvek strašne, jer glupost boli, samo ne glupana nego druge ljude.
Razni oblici gluposti naneli su čovečanstvu više štete nego bilo koji rat, prirodna nesreća ili revolucija.
Dakle, koja je najznačajnija osobina gluposti?
Ko je glupan?
Tu sad i nauka ima objašnjenje, pa kaže: onaj kome je priroda dala zdrave organe za razmišljanje, ali se on njima ne služi ispravno!"
Ovi primeri se tiču samo sudstva. Možete misliti na kakve su tek gluposti muškarci spremni zbog žene, novca, častoljublja ili otadžbine?
Glupost je najveći problem i našeg društva, politike i javnog života, mada je dokazano i pokazano da ona ne poznaje rasne,
nacionalne, etničke, polne i državne granice.
Sta je to glupost u stvari, postoji li objasnjenje, nacin kako je spreciti?
"Glupost nekad moze da bude i zabavna, ali su njene posledice uvek strašne, jer glupost boli, samo ne glupana nego druge ljude.
Razni oblici gluposti naneli su čovečanstvu više štete nego bilo koji rat, prirodna nesreća ili revolucija.
Dakle, koja je najznačajnija osobina gluposti?
Ko je glupan?
Tu sad i nauka ima objašnjenje, pa kaže: onaj kome je priroda dala zdrave organe za razmišljanje, ali se on njima ne služi ispravno!"
Izvod iz knjige Istorija ljudske gluposti - Paul Tabori..
Tabori opisuje slučaj iz 1725. zabeležen u arhivama francuskog pravosuđa kada je kraljevski tužilac, izvesni Fonten de Nona, pokrenuo krivični postupak protiv nesrećnika Šarla Ajona koji se ubio, a koga je u odsustvu zamenjivao i branio sudski pisar Žak de la Port. Na suđenju je nepobitno dokazano da se Ajon "namerno i dobrovoljno ubio", i to tako što je vezao sopstvene noge, bacio se u potok i udavio se. Zbog toga je njegov leš osuđen da bude položen potrbuške, bez odeće, i da bude vučen po ulicama svih mesta u opštini Šoze.
Tabori iscrpno opisuje slučaj koji se desio 1519. godine kada se u švajcarskom mestu Štifls sudilo poljskim miševima. Miševima je po zakonu dodeljen branilac i sva pravna zaštita, a Tabori daje i izvode iz zapisnika, kao i pledoaje odbrane i tužilaštva. Posle dramatične parnice, miševi su osuđeni da u roku od 14 dana napuste livade, pašnjake i oranice opštine Štifls, bez prava da se ikada vrate. Međutim, presuda je vodila računa i o nekim objektivnim okolnostima. U slučaju da je neka od mišica zanela, ili je pak neki mišić bio previše nejak za put, rok iseljenja bi se produžavao za još 14 dana, a za to vreme bi mišica ili mišić bili pod zaštitom suda.
Tabori navodi i slučaj nekog prgavog ruskog jarca, osuđenog na progonstvo u Sibir, ali i slučaj tužnog francuskog vola koji je, zbog toga što je nekom prilikom probo čoveka, posle regularnog suđenja i saslušanih mnogobrojnih svedoka, osuđen za ubistvo s predumišljajem i obešen na seoskim vešalima.
Tabori opisuje slučaj iz 1725. zabeležen u arhivama francuskog pravosuđa kada je kraljevski tužilac, izvesni Fonten de Nona, pokrenuo krivični postupak protiv nesrećnika Šarla Ajona koji se ubio, a koga je u odsustvu zamenjivao i branio sudski pisar Žak de la Port. Na suđenju je nepobitno dokazano da se Ajon "namerno i dobrovoljno ubio", i to tako što je vezao sopstvene noge, bacio se u potok i udavio se. Zbog toga je njegov leš osuđen da bude položen potrbuške, bez odeće, i da bude vučen po ulicama svih mesta u opštini Šoze.
Tabori iscrpno opisuje slučaj koji se desio 1519. godine kada se u švajcarskom mestu Štifls sudilo poljskim miševima. Miševima je po zakonu dodeljen branilac i sva pravna zaštita, a Tabori daje i izvode iz zapisnika, kao i pledoaje odbrane i tužilaštva. Posle dramatične parnice, miševi su osuđeni da u roku od 14 dana napuste livade, pašnjake i oranice opštine Štifls, bez prava da se ikada vrate. Međutim, presuda je vodila računa i o nekim objektivnim okolnostima. U slučaju da je neka od mišica zanela, ili je pak neki mišić bio previše nejak za put, rok iseljenja bi se produžavao za još 14 dana, a za to vreme bi mišica ili mišić bili pod zaštitom suda.
Tabori navodi i slučaj nekog prgavog ruskog jarca, osuđenog na progonstvo u Sibir, ali i slučaj tužnog francuskog vola koji je, zbog toga što je nekom prilikom probo čoveka, posle regularnog suđenja i saslušanih mnogobrojnih svedoka, osuđen za ubistvo s predumišljajem i obešen na seoskim vešalima.
Ovi primeri se tiču samo sudstva. Možete misliti na kakve su tek gluposti muškarci spremni zbog žene, novca, častoljublja ili otadžbine?
Glupost je najveći problem i našeg društva, politike i javnog života, mada je dokazano i pokazano da ona ne poznaje rasne,
nacionalne, etničke, polne i državne granice.