Glupost

LBarbara

La Femme
Moderator
Poruka
48.277
Neretko smo culi: neunistiva glupost, kosmicka glupost, univerzalna glupost....

Sta je to glupost u stvari, postoji li objasnjenje, nacin kako je spreciti?

"Glupost nekad moze da bude i zabavna, ali su njene posledice uvek strašne, jer glupost boli, samo ne glupana nego druge ljude.
Razni oblici gluposti naneli su čovečanstvu više štete nego bilo koji rat, prirodna nesreća ili revolucija.

Dakle, koja je najznačajnija osobina gluposti?

Ko je glupan?

Tu sad i nauka ima objašnjenje, pa kaže: onaj kome je priroda dala zdrave organe za razmišljanje, ali se on njima ne služi ispravno!"

Izvod iz knjige Istorija ljudske gluposti - Paul Tabori..

Tabori opisuje slučaj iz 1725. zabeležen u arhivama francuskog pravosuđa kada je kraljevski tužilac, izvesni Fonten de Nona, pokrenuo krivični postupak protiv nesrećnika Šarla Ajona koji se ubio, a koga je u odsustvu zamenjivao i branio sudski pisar Žak de la Port. Na suđenju je nepobitno dokazano da se Ajon "namerno i dobrovoljno ubio", i to tako što je vezao sopstvene noge, bacio se u potok i udavio se. Zbog toga je njegov leš osuđen da bude položen potrbuške, bez odeće, i da bude vučen po ulicama svih mesta u opštini Šoze.

Tabori iscrpno opisuje slučaj koji se desio 1519. godine kada se u švajcarskom mestu Štifls sudilo poljskim miševima. Miševima je po zakonu dodeljen branilac i sva pravna zaštita, a Tabori daje i izvode iz zapisnika, kao i pledoaje odbrane i tužilaštva. Posle dramatične parnice, miševi su osuđeni da u roku od 14 dana napuste livade, pašnjake i oranice opštine Štifls, bez prava da se ikada vrate. Međutim, presuda je vodila računa i o nekim objektivnim okolnostima. U slučaju da je neka od mišica zanela, ili je pak neki mišić bio previše nejak za put, rok iseljenja bi se produžavao za još 14 dana, a za to vreme bi mišica ili mišić bili pod zaštitom suda.

Tabori navodi i slučaj nekog prgavog ruskog jarca, osuđenog na progonstvo u Sibir, ali i slučaj tužnog francuskog vola koji je, zbog toga što je nekom prilikom probo čoveka, posle regularnog suđenja i saslušanih mnogobrojnih svedoka, osuđen za ubistvo s predumišljajem i obešen na seoskim vešalima.

Ovi primeri se tiču samo sudstva. Možete misliti na kakve su tek gluposti muškarci spremni zbog žene, novca, častoljublja ili otadžbine?
Glupost je najveći problem i našeg društva, politike i javnog života, mada je dokazano i pokazano da ona ne poznaje rasne,
nacionalne, etničke, polne i državne granice.
 
Mislim da je to stvar toga koliko je neko u nekom trenutku spreman da malo dublje razmisli o tome šta radi ili priča.Nekim ljudima se to dešava malo češće jer nemaju naviku da malo bolje promisle i i kritički sagledaju fix ideje koje im padaju na pamet nego ih odmah sprovode u delo.

I isto je zanimljiv onaj dunning-kruger efekat,da što se neko manje razume u nešto to mu se više čini da zna šta radi/priča.
 
Ustvari ko je odredio sta je glupost ili odredjena delovanja ljudi proglasio gluposcu
Za nekog je gledanje utakmice 2 x glupost dok za drugog nije

Mirko: "Šta ima brate?"
Vlajko: "Evo me gajbi, gledam reprizu Majorka-Viljareal."
Mirko: "Pa to ti je završeno 0:0!?"
Vlajko: "Ma znam, hoću da vidim da li Majorka igra ofanzivno ove sezone, kako je njihov trener najavljivao."
Mirko: "Znači gledaćeš 90 minuta tekmu na kojoj već znaš da neće pasti nijedan jedini gol?"
Vlajko: "Da, kakve to veze ima?"
Mirko: "Nema, nema nikakve...Lupam i ja...Nego Vlajo sine, javi se ti meni kad ozdraviš!"

ov sa Vlajkom i Mirkom sam nasla na netu kao primer
 
to sto ne znas mnoge stvari ne znaci da si glup
Izraz, jer reći nekom da je glup zato što ne misli isto ili kao većina je glup onaj koji kaže je u stvari glup. :D koja zajebancija.

Glup je onaj ko dozvoli da ga neko prejebe tri puta a i dalje ne shvata da je prejeban. To bi bila moja definicija gluposti.
 
Jedno od razmišljanja Vladike Grigorija

„Po riječima teologa Ditriha Bonhofera, glupost nije defekt intelekta nego defekt ljudskosti, jer nesumnjivo je da mnogi ljudi koji su obremenjeni glupošću imaju vrlo razvijen intelekt.

O toj pojavi razmišljao je i veliki Andrić, došavši do sljedećeg zaključka: „Postoji takav tip nesrećnog čovjeka koji od rođenja do smrti živi u zabludi da je po nečem pozvan da se bavi javnim poslovima, da ispravi što je krivo i izvodi na čistinu što je zamršeno, a u stvari on se bavi samo samim sobom i svojim mutnim ambicijama, i ničim više i ničim drugim. U krug tih svojih poslova on uvlači sve: ideje, pokrete, ustanove, javne ljude i skromne neznance. Bolujući od fiksne ideje da je on u vezi sa svim što postoji i da se sve na svetu njega tiče, on niže grešku na grešku i glupost na glupost. Ali, ubeđen i uporan, on to ne primećuje. Svaki korak mu je pogrešan, jer ide u naopakom pravcu. I na štetu je i dosadu svemu i svima oko sebe” (iz knjige Znakovi pored puta).“
 
sto bi je sprecavo kad ima uzroke i prije svega u prapostanak mozes je samo prihvatiti kao neminovnost i drugost ili i samoga sebe dovesti pod tu kategoriju pogledavsi se tudjim ocima
 

Back
Top