Meni je najčudniji fenomen onih kojima nije jasno, ali, i pored toga, analiziraju druge.
Čitam i zamišljam nekog školarca, koji secira žabu
Meni je najčudniji fenomen onih kojima nije jasno, ali, i pored toga, analiziraju druge.
Čitam i zamišljam nekog školarca, koji secira žabu.
Da bi se shvatili drugi - moramo u otkriti te delove sebi. Svako od nas je glupača i poćenik; anđeo i vrag. Makar i potisnut; koji čeka da se ostvari, u pravom trenu'.
Motiv bi možda bio (nedostižna) sreća. U jednom promišljanju sam okrznuo ideju da u njoj vel'ku ulogu igraju osećaj pripadnosti i potvrda vrednosti.
Kažu da se nismo, kao vrsta, odaljili mnogo od plemenskog u nama, kojeg nosimo kroz pretke. Većina nije, a ne verujem da ikada i hoće.