od mene zavisi:
a kao bilo je normalno da ispred skupstine ne postoji pesacki prelaz..bas je nakaradan zbog te izjave nema sta
U utorak, 5. februara 2002, Čedomir Jovanović, šef poslaničkog kluba DOS u Skupštini Srbije, praćen telohraniteljima, prešao je ulicu tamo gde se ne sme, van pešačkog prelaza, i bilo bi najnormalnije da je na licu mesta platio hiljadu dinara, koliko vredi takav prekršaj za sve ostale počinioce. Pogotovo što je to uradio tik kod Skupštine Srbije, u Ulici srpskih vladara, naočigled nekih desetak metara udaljene patrole saobraćajne policije.
Novinari su ga jedini zaustavili, pitali da li bi trebalo da plati kaznu, na šta je on resko odgovorio da bi trebalo da tu bude postavljen pešački prelaz. Na to što je jedan takav, pešački prelaz, udaljen samo dvadesetak metara, šef DOS poslanika nije se obazirao.
Da je rekao da treba žičaru da im naprave, ili pokretne stepenice, ili heliodrom, lift, put od žutih cigli, most, bilo šta ali da je sa šlagom, il' da, ako ništa od ovoga ne ide, bar izmeste ulicu, danas se čini - tako bi i bilo. Učinili bi mu. Pošto su mu i ovo učinili, pa se koliko sutra, baš do skupštinskih vrata, preko cele ulice, pojavila - zebra! Bele pruge na sivom asfaltu. A nadležni obećali još i semafor.
I tu sada dolazi Sergej Dovlatov, ruski emigrant i pisac, ili obrnuto, koji je sve ovo već zabeležio. Ukratko: Dragi nam drug Brežnjev dolazi, u jesen, u posetu fabrici. Da bi mu oku bilo milo, nadležni farbaju žutu fabričku travu u zeleno i stavljaju znak "Zabranjeno gaziti travu". Drug Brežnjev stigne, šeta fabričkim krugom i oku mu, vidi se to, drago. Onda primeti natpis "Zabranjeno...", šeretski se nasmeje, zgazi ovlaš nožicom travnjak, pogleda okupljene i priupita: "Jel zabranjeno?"
I šta su uradili okupljeni drugovi na to? Aplaudirali! Vikali "Bravo!" i aplaudirali. Pa ko će da gazi travu gde je zabranjeno nego drug Brežnjev. I šta je parče travnjaka prema revoluciji čiji plamen on mora da održava.
Šaljiva priča, ali nikako zlonamerna, bar ako se shvati kao opomena. Ako njima nije jasno da demokratija podrazumeva proceduru i pravila igre koja važe za sve, bez izuzetka, kome će?
Uostalom, uključivanje u ono što nazivaju svetskom zajednicom, neminovno znači i to. Nemački ministri plaćaju kazne za saobraćajne prekršaje. Članovi porodice Buš, uhvaćeni da voze u pijanom stanju, idu direktno u zatvor.
Naravno, možda je sve to privid, reklamna kampanja, zamazivanje očiju priglupoj javnosti, ali, istovremeno, pruža onaj neophodni osećaj sigurnosti i daje nadu da ravnopravnost, vlasti i građana, pred zakonom bar, može, u nekim idealnim uslovima i društvima, ipak da postoji.
Sve ostalo, vodi u propast i otuđenje, u autizam vlasti, što uvek znači i totalitarnost, nedemokratičnost i sve ostalo, ružno i nezaboravno, čega ne želimo ni da se sećamo. Vlast, koja to ne zna, rizikuje da je, s pravom, optuže i da ne zna da je razlika od nepoštovanja "sitnih" zakona do nepoštovanja onih "krupnih", užasno mala. Isto važi i za krojenje zakona, bilo kakvih, po svojoj meri. A, ako razmisle, shvatiće da je tako i sa pravljenjem zebri, tamo gde se nekome svidi.
od mene zavisi:
Za tvoju informaciju mi smo iz Vojvodine dobili manje glasova nego sto je realno LSV mogao da dobije, tako da ti ta prica uopste ne pije vodu.
Koliko je LSV dobio u Vojvodini?
Eraserhead:
Da nema Tadića i politike DSa koja koštunicu ostavlja na mestu premijera iako DS ima više poslanika LDP ne bi nikad postojao
Da nema Tadića i politike DSa Srbija bi bila daleko nestabilnija drzava nego sada(sto je pogubno za svaku zemlju pa i Srbiju)
Eraserhead:
Na žalost sada je kasno, LDP ima preko 30 000 članova i to je već velika mašinerija.
Stranka koja ima jedva 3% podrske u birackom telu nije velika mašinerija vec marginalna partija