I girasoli
http://www.imdb.com/title/tt0065782/
Posle nekoliko meseci, uspeo sam da uskladim prevod sa ovim filmom, te ga sinoć, konačno i pogledah.
Vitorio De Sika je režiser, glavne uloge Mastrojani i energična Sofija Loren. Ljubavni film, sa dobrom premisom i bez neke nepotrebne patetike.
Antonio i Djovana se upoznaju u toku rata u mestu gde je Antonio na vojnoj službi. Njega ne interesuje rat, nego samo ženske, kao i svakog pravog Italijana na filmu. I tako su se njih dvoje malo valjali po pesku napuljske obale, te se rodila ljubav, koja je krunisana i venčanjem. Pošto po ratnim pravilima mladoženja dobija odsustvo od nekoliko dana, njih dvoje ne izlaze iz sobe i rade one stvari, po ceo dan, ne znajući ni koliko je sati ni koji je dan.
Međutim, ratni vihor odvodi Antonija u Rusiju, gde su Italijani krenuli na stenu bez opreme i gde su ih Rusi, naravno, deklasirali na Donu, tako da je nastala opšta bežanija. Medju onima koji su se vratili nije bilo Antonija i Djovana je, po Staljinovoj smrti krenula u Rusiju da ga traži, jer nije želela da veruje da je mrtav. Uspela je usvom naumu, ali ono što je videla, porazilo ju je i kao Italijanku i kao ženu. Njen ljubljeni Antonio je napravio dete nekoj Ruskinji... (inače, taj momenat rata, koji prekida poznanstvo, ljubav ili simpatiju mi je vrlo dobro poznat, jer sam tako i ja zbog granata iz haubice od 152 mm, prekinuo svoje dečje druženje sa izvesnom Sanjom sa Zrmanje, koju nikada posle nisam video.

)
Povredjena, ona je pobegla nazad u Italiju, ne želeći da prozbori ni reč sa njim.
I, eto tako, vrlo zanimljiv film.
Za preporuku.