Gledali... Obrazložili... Ocenili... :)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dark Places



MV5BMTY1NTM4ODYzM15BMl5BanBnXkFtZTgwNTY2NDIwNjE@._V1_SX214_AL_.jpg


U osnovi zanimljiva priča koja bi mogla privući ljubitelje misterije, po romanu iste književnice koja je napisala i Gone GIrl... ali vrlo loša režija i, hm....čudan kasting, gomila nekih polutalentovanih glumaca i nedorečenih likova, čudan izbor glumaca nekad:sad (tipa lik koji je sa 17 godina bio ekstremno nizak, predstavljen je kao četrdesetogodišnjak od 190cm). Inače dobra Šarliz Teron se koprca, ali loš scenario joj ne daje previše prostora. Kristina Hendriks je možda i najubedljivija, sve dok njene silikonske grudi ne izbiju u prvi plan, direktno iz epohe kad silikoni nisu bili baš tako dostupni siromašnim farmerkama. Priča: 25 godina nakon što su joj ubijene majka i dve sestre,a brat osuđen za njihovo ubistvo, Libi Dej dobija ponudu od misteriozne grupe ljubitelja ubistava da im pomogne da rekonstruišu zločin i dokažu da je njen brat nevin. Priče iz prošlosti i likovi izviru, u najneverovatnijim relacijama i preokretima. I dalje mi je nejasno zašto je Kloi Grejs Morec toliko forsirana, ja je dosad nisam video u dobroj ulozi, a i ostali su tu i tamo, poluubedljivi. Sve u svemu, propuštena prilika za relativno dobar film.
 
La corta notte delle bambole di vetro / Short night of glass dolls [1971] ili po srpski Kratka noć leptira.
Režija - Aldo Lado
Uloge - Ingrid Thulin, Jean Sorel, Relja Bašić...
nm1bow.jpg


Ovo mu dodje neka italijansko-čehoslovačko-nemačko-jugoslovenska koprodukcija (ko će ga znati) sa loše urađenom engleskom sinhronizacijom (sa italijanskim naglaskom).
Aldov debitanski i uz to jako besmislen film.
"...However, he's actually only temporarily paralyzed, but the coroner fails to realize this and proceeds to prepare him for the autopsy..."
Užasna montaža, osrednja gluma i ideja koja je smrduckala na fijasko već nakon pet minuta. No, vođen samozadatim pravilom da svaki započet film odgledam do kraja (što si počeo, a ti dovrši), nekako sam istrajao, doduše uz tešku muku i nekoliko novih tikova. Uvek mi bude žao da nekom 'oror/misteri/triler talijanu iz sedamdesetih/osamdesetih dam lošu ocenu, al' ovom, u vr' glave 5/10.
Morricone je napravio solidan soundtrack, ali ni to nije umnogome popravilo stvar.
 
Poslednja izmena:
The Passenger (1975)

20150821_172628.jpg


http://www.imdb.com/title/tt0073580/

Drugacije sam zamisljala moj "povratak" Antonioniju.
Jedna soba, jedan krevet, projektor i zid...eroticism of that moment je trebalo podijeliti with somebody...kao i lubenicu onu... : (
Ovako...there was only me, small screen i prilicno los snimak, no, barem se to da popraviti.
Nabavicu bolji jer cu film ponovo gledati, that's for sure!
I nisam mu se vratila sa "trilogijom" ("L'Avventura", "La Notte" i "L'Eclisse" ), ove duboko pesimisticke ljubavne price
mogu i da sacekaju jer...jer, mozda se sve ovo gore navedeno i desi, who knows.

A, "The Passenger" sam izabrala nakon jednog lijepog clanka koji sam nedavno procitala, a koji je opisivao i govorio
o finalnoj sceni filma: tih monumentalnih sedam minuta - ONE OF CINEMA'S GREATEST SCENES - as they call it.

Tesko je smisleno pisati o ovakvim filmovima (mada su to mnogi uradili sa manje ili vise uspjeha),
naprosto, ovakve filmove morate vidjeti, you have to be present, dozivjeti ih.
Necu otkriti radnju zbog onih koji ga nisu gledali, reci cu samo da su glavni akteri Jack Nicholson
(koji je, procitah, bio izuzetno prvrzen ovom filmu) i Maria Schneider. Dakle, jedan od Antonionijevih filmova na engleskom jeziku.

Zanr, hmm, pomalo (romanticna?) drama, pomalo triler, a ponajvise misterija.
Maltitude misli i osjecaja ce krstariti vasom svijescu dok ga gledate.
Pitacete se da li je njihov susret bio slucajan ili je i ona dio konspiracije u koju Jackov lik neocekivano upada.
Zbog toga, ali i jos nekoliko stvari koje cete (ili necete) otkriti tokom gledanja filma, ga mozda mogu okarakterisati kao misteriju.
Da, moglo bi se reci da je ovaj film mystery or a "stream of consciousness"...

Estetika Anotonionijevih filmova - vizualna ljepota - je second to none!
Prostor, arhitektura, ali i praznina, izazivaju zudnju za (duhovnim) ispunjenjem...a "Putnik" nam to (i te kako) pruza.
"Svi ti divni gradovi", ulice, trgovi, hoteli...ljudi... (film je sniman na lokacijama u Africi, Londonu, Minhenu, Barceloni)
svakako nadomjestaj za likove jer "Antonionijevi likovi ne dozivljavaju estetsko ushicenje,
ali njihova je "paraliza" preduslov za ushicenje koje su Antonioni i gledaoci njegovih filmova sposobni osjetiti."

"Putnik", kao i ostali Antonionijevi filmovi, govori isto tako i o vremenu, o tome kako vrijeme prolazi, o cekanju.
Koliko god to cekanje trivijalno bilo...biljezi ga on u svom sjaju i bijedi, specificnije i potpunije nego sto je to vecini drugih rezisera poslo za rukom.
"Ta sposobnost zaranjanja u dubine vremena – koje je, kod njega, poput gledanja, i duboko subjektivno i duboko nehumano – razlog zasto je
Antonioni tako cesto bio dozivljavan ili kao dosadan ili kao autor koji govori o nezadovoljstvu i otudjenosti (sto je slucaj samo u ogranicenom i izvedenom smislu)."

Meni nikada nece biti dosadan, no, kada je Michelangelo Antonioni u pitanju, ja obektivna ne mogu biti.
Nikada necu zaboraviti kako sam se osjecala nakon gledanja njegovog filma "Blow up".

Evo i link za clanak koji detaljno opisuje tu famoznu finalnu scenu, ali ga nemojte citati ako film niste gledali a zelite jer ce vam pokvariti ugodjaj (spoileri, itd.).

https://en.wikipedia.org/wiki/The_Passenger_(1975_film)
 
Poslednja izmena:


Glavni glumci u filmu se ne poznaju, a dopisuju se putem kutijica za ručak, u narodu poznatih kao manjerke.
Film je tužan i smešan, na interesantan način prikazuje Indiju, malo je dijaloga, uglavnom se ćuti, ali kad glumci progovore, onda sa malo reči kažu mnogo.
Mana filma, a možda i prednost, je što ima takav kraj da ne znaš šta će biti sa glavim glumcima. Dalja sudbina im je neizvesna.:confused:
 
Le corbeau (1943) - Gavran
vywp5l.jpg


Hm, moj povratak Žoržu Kluzou posle dugo godina. Ne mogu da kažem da sam se nešto naročito nagledao njegovih radova, al' mi Dijabolik sa Simon Sinjore spada u omiljenih pedesetak, to je sigurno. Kao što je Dijabolik inspirisao Hičkoka da uzvrati Psihom (čitah negde da je čika Alfred bio užasno ozlojeđen i ljubomoran na uspeh Kluzoovog filma, te je sebi zadao zadatak da izvrši ofanzivu i napravi nešto šokantnije i opskurnije od njega, te je nastao Psiho), tako mi se čini da je Gavran podosta inspirisan Agatinim detektivskim romanom Zlokobni prsti, koji je izašao godinu, dve ranije. Kostur priče, kao i atmosfera u njoj, previše liče, s tim što je Kluzo ovom temom zagrebao malčice više ispod površine.
Dinamičan zaplet je poslužio isključivo kao pozornica za oslikavanje mentaliteta likova i stanja u društvu. Nešto nalik Hanekenovoj Beloj traci, gde se postavlja pitanje šta je uzrok, a šta posledica, sa čim se kreće, a gde završava... Tako i ovde. Da li su misteriozna pisma što kruže selom posledica društvene promene ili uzrok mnogih budućih tragedija? Verovatno i jedno i drugo.
No, da ne dužim, jer je film, na prvi pogled, sasvim jednoslojan.
Elem, prvo je u promet krenulo jedno anonimno pismo. Potpis: Gavran. Njime je seoski lekar optužen da vrši nelegalne abortuse, kao i da je u šemi sa ženom direktora bolnice. Potom su se klevete, nalik paukovoj mreži, proširile i na druge stanovnike, gađajući, uglavnom, tačno u živac željenim žrtvama. Kada jednom bolesniku stigne pismo u kome piše da je bolestan i da će uskoro umreti, te nakon što on u beznađu izvrši samoubistvo, situacija se još više zahukta, a krug osumnjičenih smanji i svede, naravski, samo na one što smo, onako agatovski, još od starta imali pred nosevima.
Dinamičan i simpatičan film.
Ne u rangu Dijabolika, ali dobar.
Ocena negde između sedam i osam.

p.s. godinama sam, ovako ćorav kakav sam, tripovao da je na posteru zmaj, a ne gavran. XD
 
Poslednja izmena:
The Gift


The-Gift-Character-Posters-slice-1024x385.jpg


Najpre, išao sam u bioskop posle duže vremena.I to bioskop Fontana, meni definitivno omiljeni u Beogradu. Tako da se ograđujem unapred od pouzdanosti ovog prikaza uz mogućnost da mi je radost trenutka uticala na kritičnost :D
Što se filma tiče, reč je o veoma dobroj, pametnoj saspens-misteriji kakvu dugo nisam pogledao. Mislim, dugo ne tako pošteno odrađenu. Režiser je Džoel Edžerton, koji igra i jednu od glavnih uloga, a ovo mu je rediteljski prvenac. Priča prati mladi bračni par, Sajmona, imućnog i ambicioznog japija i Robin, dizajnerku koja se oporavlja od gubitka bebe, koji se sele u grad u kojem je Sajmon odrastao. Već prvih dana sreću Gorda, Sajmonovog druga iz detinjstva. Iako pokušavaju da ga izbegnu, shvataju uskoro da Gordo nema nameru da odustane od prisustva u njihovom životu, a ima i svoje razloge za to... Odlična fotografija mi je naročito zapela za oko, Rebeka Hol takođe glumački dominira i iako nije izvikana i definitivno se ne uklapa u koncept holivudske zvezde, jedna je od najboljih glumica svoje generacije, Edžerton takođe sjajan, dok je Džejson Betman za nijansu slabiji, ali mu prirodne predispozicije sasvim pomažu da odigra ne previše simpatičnog muža :) Ispoštovan je žanr, film je veoma napet i sve vreme drži pod tenzijom i iščekivanjem, likovi su razrađeni, nimalo jednodimenzionalni, što daje filmu i dodatnu dimenziju koja nadilazi samo osnovne zahteve žanra i, kao što rekoh, fotografija je neočekivano dobra, čulna i estetična za jedan ovakav film s obzirom na to na šta su nas navikli. U svakom slučaju, preporuka i radovalo bi me više ovako pristojno ispoštovanog žanra iz Holivuda 8/10
 
Poslednja izmena:
PIERROT LE FOU (1965)
Jean-Luc Godard

Prilicno nekonvencionalna "recenzija", i zbog toga se unaprijed izvinjavam.

Ferdinand (Jean-Paul Belmondo), cini se, ima sredjen zivot: zena, dijete, dobar posao, lijep stan u Parizu.
No, ispraznost i besmisao zivota se ocituje u svemu oko njega. Sve je to prilicno lazno, a ponajvise ljudi iz njegovog okruzenja:
ponasaju se i izgledaju kao da poziraju. Permanentni pozeri.
His life is as good and as bad as that.
Zeli "out", izgubiti se, nestati...

Dvije ce stvari odluciti o njegovoj daljoj sudbini te "kobne" noci: susret sa filmskim reziserom (Samuel Fuller) koji mu prica
o njegovom filmu...ljubav je to, ali i mrznja, akcija, nasilje, smrt - emocije, jednom rijecju.
Drugi "trigger" je Marriane (Anna Karina), baby-sitter that night, ali i Ferdinandov old flame. Ljubav stara... : (
Umjesto da je vrati kuci, Ferdinand odlucuje da joj se da, da ide dalje, da se ne zaustavlja.
Tu pocinje njihovo putesestvije, i ljubav beskrajno lijepa, u kojoj njih dvoje lebde "like spirits through a mirror".
She calls him Pierrot.

Progonjeni "duhovima" Marrianeine proslosti, "the last romantic couple" (kako ih je Godard nazvao) odlaze na jug
gdje zive u "izgnanstvu" sa lisicom i papagajem, malo hrane i mnostvom knjiga.
They talk about the things in life they love.
Marriane talks about flowers, animals, the blue of the sky, music...
Ferdinand responds with ambition, hope, the movement of things, accidents...
You could write a book about the honesty, the lies and the overlap in those lists. : (

20150823_161228.jpg

Blue and red.

"You talk to me with words and I look at you with feelings."

20150823_161235.jpg

Red and blue.

"We will never understand each other..."

20150823_161217.jpg


It is a film about the end of a love affair...
Jedan od najtuznijih filmova koje sam ikada gledala.

For jc (and it always will be)

O simbolici boja (red and blue) kao i o slikama, posterima, knjigama - art in general used in this film -
mozete vise procitati (ako vas to zanima) na ovom Website-u:

http://www.thecinetourist.net/paintings-in-pierrot-le-fou.html
 
retroactive-470-x-557.jpg
Dobar SF ali iz ove perspektive pomalo naivan i pregažen vremenom...Dobra je ona riba, glavna glumica ceo film čekaš da skine onaj crni top mm i ništa to je dobra fora xexe :mrgreen: Ovaj Beluši uvek igra neke sirovine, kriminalce, psihopate, nije čudo jer je šćiptar...8/10
Slither.jpg
Ugh koji sick-ić! U idiličnoj kanadskoj divljini...Želudac mi se okrenuo...A imam priličan staž u gledanju horora...Još ga opisali u recenzijama kao ''horor komediju''...A ono je čist pakao...:cool: Čak mi se desilo da se trgnem u jednoj sceni a to mi se nije desilo godinama...Super ekipa glumaca, iznenađujuće dobra, posebno Rooker, Fillion i Banksova radnja nije naročito nova ali je pristup sličan onome u ''Thing''-u i ''Society''-ju nešto što mu daje poseban draž odvratnosti i jeze kakvu dugo nisam osetio...Ovakvi horori daju svežu krv žanru..! 10/10 PS definitvno nije za one sa slabijim živcima da ne bi iskočili kroz prozor sa 10-og sprata ili slično...
 
odgledao http://www.imdb.com/title/tt3813310/ Cop Car (2015)..pa ***** mu mater, sta znam..sasvim solidan film, mozda moze da se kaze da spada u dobre filmove..ima malo likova u filmu, odlicna gluma..vredi pogledati.7/10
ako ovo http://www.imdb.com/title/tt2692904/ ima ocenu 7.1/10 ovaj gore treba da ima 20.1/10 moronke su davale desetke hardiju a ne filmu..lik prica sam sa sobom u kolima i gleda u retrovizor kao da mu cale sedi pozadi.prvo sam pomislio da je duh pozadi u kolima pa onda da je lik ustvari lud, kad sam uvideo da se ne radi o tome onda nisam znao sta da mislim sem da je film debilan..covek sedi sam u kolima, gleda u retrovizor pozadi i obraca se svom ocu koji mrtav..msm debilno skroz..hvataju na neku sentimentalsnost sta znam..da zenska publika kaze-jao hardija maltretirao otac, e srce moje, pa da se rasplacu i tako to..i zasto ima cenzure na ovom sajtu, ne moze covek da opsuje..sta glume ti moroni, neku kulturu kao..***** vam mater

editacija..brane ljudima da psuju, snobovi.to kao nije kulturno.pa ***** li vam zemlju.u redu je zloupotrbljavati polozaj, mislim na modove, a psovanje je kao nesto sto nije sastavni deo govora, to je kao nesto nekulturno.uporno nas guraju u srednji vek, da da bukvalno u srednji vek.ne smes dapsujes, da pricas proticv vlasti itd.da se crkva i drzava pita dali bi nam samo salamu i vodu i da budemo njihove sluge, kao kmetovi u srednjem veku.sve cu da vas upalim

editacija..jos ce da nam uvedu da bude obavezno persiranje, jos jedna zaostavstina iz srednjeg veka.kad snob kaze-duzni ste da mi persirate nisam ja sa vama ovce cuvao(znaci onaj koji ne persira mora da je coban..kakav snobizam) ili ono gospodine, nisam ja milovan nego doktor milovan.pa vi psujete, to je pokazatelj da pripadate nizoj klasi, grozni ste..to je nekulturno
 
Poslednja izmena:
Slither.jpg
Ugh koji sick-ić! U idiličnoj kanadskoj divljini...Želudac mi se okrenuo...A imam priličan staž u gledanju horora...Još ga opisali u recenzijama kao ''horor komediju''...A ono je čist pakao...:cool: Čak mi se desilo da se trgnem u jednoj sceni a to mi se nije desilo godinama...Super ekipa glumaca, iznenađujuće dobra, posebno Rooker, Fillion i Banksova radnja nije naročito nova ali je pristup sličan onome u ''Thing''-u i ''Society''-ju nešto što mu daje poseban draž odvratnosti i jeze kakvu dugo nisam osetio...Ovakvi horori daju svežu krv žanru..! 10/10 PS definitvno nije za one sa slabijim živcima da ne bi iskočili kroz prozor sa 10-og sprata ili slično...

Ово делује занимљиво, баш ми се сад гледа, али ме нешто стра'... :lol:
Када кажеш одвратност, је л' мислиш на одвратност као у Муви, Створу, или говориш о неком сакаћењу?
 
Autsajderi

Kopola režiser, glumačka ekipa odlična, svi su tih godina počinjali svoje glumačke stope a gotovo su svi ostvarili zapaženije karijere. Rađen je po romanu S.E. Hinton.

Uglavnom, film ima mnoštvo toga zajedničkog s našom mladosti. Industrijsko naselje neđe u blizini Oklahome. godina radnje su '60-te uglavnom. Skupina mladića koja fura greaser stil ima svoju ekipu koja cuga zajedno, provodi se i tuče s ekipama iz drugih naselja. Greaser stil se furao u Americi tamo '50-tih i '60-tih među omladinom, nešto ko kod nas dizel 'il kežual. Fino je postavljena hijerarhija, mlađi slušaju starije, a ako dođe do belaja stariji brane mlađe. Prijateljstvo, ljubav, sve ono što krasi svačiju mladost. To su pretežno delikventi koji su zapostavili škole, al' ima ih koji ozbiljno planiraju nešto dalje, nisu oni neki tip ni mafije ni bande s oružijem. Glavni protagonist je odličan u srednjoj i planira ići dalje na koledž al' neimaština mu to ne odobrava, dvojica braće njegove rade non-stop da bi mu obezbjedili keš za koledž. U međuvremenu njihova ekipa zakuha s ekipom iz bogatijeg dijela grada što kasnije dovodi do tuče. Prava tuča, bez oružija, šake na šake, pobjednik ostaje dok se poraženi povlači i bježi...
 
Izbavitelj (1976)
Režiser: Krsto Papić
Uloge: Ivica Vidović, Relja Bašić, Mirjana Majurec...

k2d6c5.png


Pitam se kako li je meni ovaj biser jugoslovenske kinematografije promakao. Karpenter deset godina pre Karpentera (Oni žive), Orvelova farma sa primesama Bulgakovog Majstora...
Takođe se pitam kako je ovaj film uopšte prošao cenzuru tadašnjeg doba, jer je on ništa drugo do direktna kritika komunističkog režima i kapitalističkog društva.


Jugoslavijom vlada velika ekonomska kriza, ljudi bez posla jedva krpe kraj sa krajem, misleći samo o tome kako da prežive. Glavni lik - Ivan Gajski (koga tumači Ivica Vidović - tek sad skontao koliko liči na Polanskog) želi da izda roman koji se bazira na epidemiji birokratije, ali nakon neuspelih pokušaja biva prinuđen da odustane i iseli se iz stana, usled nemogućnosti da plati kiriju. Jedne noći, u potrazi za prenoćištem, dolazi do zgrade napuštene banke i uz pomoć poznanika ulazi u davno napuštene odaje. U jednoj od soba pronalazi svežu hranu i najednom iz podnožja velikog salona začuje odjeke muzike. Posmatrajući neobičan skup ljudi što kraj stola prepunog gozbe pleše i čavrlja, Gajski postaje svestan čudnovate situacije u koju se obreo. Ubrzo shvata da ono što je video nisu ljudi, već čovekoliki pacovi, rešeni da preuzmu vlast.

Štakori. Poseduju moć menjanja vlastitkog izgleda, sa rukama i nogama. Nose odela, imaju lica, oči, kretnje, tako da se ni u čemu ne razlikuju od ljudi. Pogoduju im epidemije, glad, ratovi, najezde... Tada se skupljaju tajanstveno preobraženi radeći kao ljudi. Ti ćeš govoriti sa njima ne znajuči tko su. Oni kradu i prodaju s dobitkom neshvatljivim za poštena čoveka. Obanjuju sjajem svoga odela i mekoćom govora, uvijaju i pale, varaju i uhode, okruženi su raskoši, jedu i piju dosta, a iznad svega vole vlast. U kriznim vremenima među njih stiže izbavitelj, veliki gvinejski štakor. On im daje moć neshvatljivu za ljudska poimanja.

Skupa sa profesorom Martinom (Fabijan Sovagovic) i njegovom lepom ćerkom - Sonjom (Mirjana Majurec), Gajski, odlučuje da stane na put bandi pacova, što se iz dubokih, vlažnih podruma, odenuta u ljude, izdigla na površinu.

Uz Devičansku svirku i Štićenika najbolji jugoslovenski horor film, sa vrlo jasnom, ali i dalje aktuelnom, porukom.

8/10

vh6alg.jpg
 
Air (2015)

http://www.imdb.com/title/tt2091478/

sphe-air-300x250.jpg


naucno fantasticna drama. jos jedna apokalipsa, i dva tehnicara u podzemnom sklonistu koji se staraju da, kada se skroz zagadjen vazduh procisti, desetina izabranih i uspavanih, budu zametak nove ljudske civilizacije

kalustrofobicna sredina, sa neizvesnom buducnoscu, lose vesti o unustenim slicnim sklonistima, vode dva junaka filma u medjusobni obracun. onaj sto izgleda kao ludak ispada da nije, a onaj sto je kao normalan ispada da nije.

kraj je ocekivan, optimisticki, i nedovoljno obradjen, tj zbrzan

prica ko prica, pokusava da nas uveri da je moguce ono sto je nemoguce. koliko su uspeli? ja sam bar odgledao film, znaci nije lose.

6.5/10
 
Izbavitelj (1976)
Režiser: Krsto Papić
Uloge: Ivica Vidović, Relja Bašić, Mirjana Majurec...

k2d6c5.png


Pitam se kako li je meni ovaj biser jugoslovenske kinematografije promakao. Karpenter deset godina pre Karpentera (Oni žive), Orvelova farma sa primesama Bulgakovog Majstora...
Takođe se pitam kako je ovaj film uopšte prošao cenzuru tadašnjeg doba, jer je on ništa drugo do direktna kritika komunističkog režima i kapitalističkog društva.


Jugoslavijom vlada velika ekonomska kriza, ljudi bez posla jedva krpe kraj sa krajem, misleći samo o tome kako da prežive. Glavni lik - Ivan Gajski (koga tumači Ivica Vidović - tek sad skontao koliko liči na Polanskog) želi da izda roman koji se bazira na epidemiji birokratije, ali nakon neuspelih pokušaja biva prinuđen da odustane i iseli se iz stana, usled nemogućnosti da plati kiriju. Jedne noći, u potrazi za prenoćištem, dolazi do zgrade napuštene banke i uz pomoć poznanika ulazi u davno napuštene odaje. U jednoj od soba pronalazi svežu hranu i najednom iz podnožja velikog salona začuje odjeke muzike. Posmatrajući neobičan skup ljudi što kraj stola prepunog gozbe pleše i čavrlja, Gajski postaje svestan čudnovate situacije u koju se obreo. Ubrzo shvata da ono što je video nisu ljudi, već čovekoliki pacovi, rešeni da preuzmu vlast.

Štakori. Poseduju moć menjanja vlastitkog izgleda, sa rukama i nogama. Nose odela, imaju lica, oči, kretnje, tako da se ni u čemu ne razlikuju od ljudi. Pogoduju im epidemije, glad, ratovi, najezde... Tada se skupljaju tajanstveno preobraženi radeći kao ljudi. Ti ćeš govoriti sa njima ne znajuči tko su. Oni kradu i prodaju s dobitkom neshvatljivim za poštena čoveka. Obanjuju sjajem svoga odela i mekoćom govora, uvijaju i pale, varaju i uhode, okruženi su raskoši, jedu i piju dosta, a iznad svega vole vlast. U kriznim vremenima među njih stiže izbavitelj, veliki gvinejski štakor. On im daje moć neshvatljivu za ljudska poimanja.

Skupa sa profesorom Martinom (Fabijan Sovagovic) i njegovom lepom ćerkom - Sonjom (Mirjana Majurec), Gajski, odlučuje da stane na put bandi pacova, što se iz dubokih, vlažnih podruma, odenuta u ljude, izdigla na površinu.

Uz Devičansku svirku i Štićenika najbolji jugoslovenski horor film, sa vrlo jasnom, ali i dalje aktuelnom, porukom.

8/10

vh6alg.jpg

Možda su komunjare namjerno pustile film jer film ima dvosmislenu poruku. To si teže mog'o shvatiti tih godina, sada već možeš. Al' možda im je scenarij proš'o kroz ruke neopaženo, kontajući da je neka propaganda u pitanju. K'o s onim apokalipsa sada...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top