Gledali... Obrazložili... Ocenili... :)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Meni se knjige ne svidjaju,ali ne zbog teme.Nisam ih shvatila kao degradaciju zena.Sve je dobrovoljno,uz obostrani pristanak.Ona cak potpisuje i ugovor sta i kako ce da radi.Konkretno mi smeta JAKO siromasan recnik.Deluje kao dnevnik tinejdzerke,koja sanja da ima se*x.Lake su i brze za citanje,a opisi su kao u pismenim sastavima...Svako,ko voli da cita,zapazice taj nedostatak.Mislim da je fora u tome sto su je dograbile tinejdzerke,zene koje slabo citaju i sanjare,a i dovoljno je da se nesto proglasi za tabu i eto ti odmah tona citalaca.Anastasija svako svoje uzbudjenje i iznenadjenje objasnjava sa "je*o te",a on tako dobro j*** da ona vidi zvezde,pada u nesvest,dok on vristi njeno ime,svaki put..(na svakoj drugoj strani)...

нисам читала књиге али због ове силне рекламе и осталог, решим да погледам филм и зезнем се као никад у животу :)

одличан опис, то што си рекла, као писмени задатак. додуше, мислим да ни средњошколци не би написали нешто тако глупо.
он је са њом све први пут, а она фина и невина, он који ни у сну не би смео да глуми мушкарца који инсистира на см сексу, она којој као да она ствар вири из очију.
радња до те мере јадна да сам отишла из биоскопа пре краја. не, нисам видела крај. пресудно је било када је она сва уплакана отишла код маме, а он првим авионом стигао до ње и још је нашао у некој биртији.
дно дна.
 
odgledah jedan felinijev posle par godina..
I, vitelloni
gledajuc' ove stare evropljane, vazda se nadjem u cudu kako su ovi savremeni evropljani helijumski baloni koji plutaju nedje u vasioni, blize marsu nego zemlji.. valjda je to zbog toga sto je u modi biti originalan po svaku cijenu.. i realistican
btw krenuh posle toga dva dana, jedna noc da gledam i prekidoh jer se kotilard pet minuta budi i provjerava rernu ... :( boze daj mi dark knight po mogucnosti da 2 sata budu rokacine..i malo sexa
 
Mickey One (1965)
http://www.imdb.com/title/tt0059447/?ref_=ttfc_fc_tt
Film Artura Penn-a. Hteo sam da gledam neki stari dobar triler pred spavanje, ali sad sam skroz zbunjen. Ovo je više kao neki spot za muziku Stan Getz-a. Kao neka jazz varijanta Tommy-a ili The Wall Pink Floyd-a. Voren Biti igra nekog lika koji bi danas bio zvezda emisija Crni Biseri i Goli život. Na početku podseća na mangupa tipa Stevica Marković, kocka se, provodi sa super ribom, zamera se mafiji (ili je sve to utripovao??) pa posle da ne bi otplaćivao dug, beži u drugi grad gde počinje da nastupa kao stand-up komičar, ali celo vreme mu se priviđa neki smešni lik koji ga zove. Da li Voren Biti sve ovo sanja, ne mogu da skapiram. Skroz tripozno, a u pozadini filma Getz divlja na saksofonu. Čudi me da je Penn uopšte ovako nešto snimio. Ocenu ne mogu da dam, ovo je ili genijalan film ili sve suprotno od toga.
Taj je reklo bi se eksperimentalno snimljen pod uticajem frenč nju vejva, paranoja naglašena jazz vratolomijama, montažom... Pen se igrao Godara, interesantno ako nekoga zanimaju takvi izleti.
 
Ovog Fridkina ću kao omaž goksiju:

sorcerer-movie-poster-1977.jpg


Dobar stari. Tačno se oseti šmek sedamdesetih, a povremeno iz sint skora zamirišu i osamdesete. Jeziv na momente. 9/10.
 
Ovog Fridkina ću kao omaž goksiju:

sorcerer-movie-poster-1977.jpg


Dobar stari. Tačno se oseti šmek sedamdesetih, a povremeno iz sint skora zamirišu i osamdesete. Jeziv na momente. 9/10.
Moram da overim ovo...
movie_4265.jpg

Još jedan odličan stari...Jedan od onih ''većih od života'', iako možda iz ove perspektive ''naivan'' ali još uvek ima scene od kojih se dlanovi oznoje i neverovatnu akciju...Džaba novim filmadžijama sva moderna tehnologija i brda dolara koje bacaju...I imali su m*** da ''ubiju'' Suzan Sarandon u pedesetom minutu:per: Redford odličan, stvarno je glumčina a i ostatak ekipe...Dugo nisam ovako opušteno gledao film i uživao...10/10
 
Iako mi je prvobitna namjera bila da pogledam Starred Up (2013) ovog Jack O'Connell-a, došlo je do promjene plana jer film koji samo spomene IRA ima moju pažnju.
Dakle, '71 (2014), topla preporuka.
11181543_det.jpg

Britanski vojnik-gušter se, nakon niza početničkih grešaka svog nadređenog, nađe sam na ulicama Belfasta gdje ga sada traže svi.
Vojska, IRA, obavještajne službe, pri čemu svako ima različite motive.
Odlična sporedna uloga Sean Harris-a.
 
American sniper
http://www.imdb.com/title/tt2179136/


Ovo propagandno megagovvno, ne samo da je odvratno, posmatrano iz tog političkog ugla, nego je i toliko dosadno, da se izležavanje igrača jelen super lige u sudijskoj nadoknadi, čini kao pravi užitak u poređenju sa ovim providnim pozivom za regrutaciju maloumnih dečaka iz okoline San Dijega.

Dakle, ovde imamo jednu toliko šuplju i nadasve dosadnu radnju i scenario koji je na nivou tekstova Zoke Bosanca, tako da je i moj, uvek mazohistički nastrojen mozak, štucao od muke, i proklinjao me što sam mu priredio ovakvu patnju i gubljenje vremena. Imam utisak da će mi ova 2 sata uvek u životu faliti. Razrada likova, niti jednog jedinog, uključujući i vodećeg, NE POSTOJI. Nema je. Svi likovi su tu kao uzgred, kao slučajni prolaznici u gradskom saobraćajnom, na liniji 73.

Šta nam je to Klint skuvao ovog puta? Pa skuvao nam je momka čiji tata je bio sadista i američki gmo kreten par exellance. Šansa da se od takvog taje izrodi nešto normalno, ravna je šansi da Kaligula bude istorijski reghabilitovan. E, sad, taj lik se u 30oj godini, videvši kakvu nepravdu trpe američke ambasade po Africi, odlučuje da pristupi vojsci, i to elitnom odredu, čuvenim fokama. Tu nam Klint pokazuje detalje sa obuke, koji su toliko prežvakani da sam ih morao maksimalno ubrzati. Tu su one standardne ,,šta je curice?“ ,,odustaćeš pičkice“ fore itd. Zatim na scenu stupa Krisov neverovatni šarm i muvanje buduće supruge Teje, u jednom klubu. Fore na koje je navatao svoju Tejicu, pokazuju o kolikoj se inteligenciji radi, sa obe strane. Teja se malo nećkala, ali joj je Kris ubo žicu, sa predivnim patriotskim pričama i naravno, završili su u krevetu. Svaka čast za Krisa, bravo legendo.

Pošto se zaljubio, Kris na obuci jako slabo puca. Promašuje mete za po nekoliko metara. Jebbi ga, emotivac je to. Ali već na sledećem gađanju Kris je onaj pravi. Pogodio je i neku zmiju gratis, uz reči ,,bolje gađam kad meta diše“. Uh, majku mu, kao Hemingvej. I, možda bi se Krisić, nekako i smirio da nije na CNN video izveštaj o napadu na Svetski trgovinski centar, koji je naravno, organizovao terorista od 35 kg sa sve krevetom, iz avganistanskih pustinja, Bin Laden. Kris je van sebe od šoka i besa i evo ga u Iraku.

Legenda zauzima položaj na krovu neke zgrade i za početak ubija dete i ženu, koji su, ako je verovati Klintu nosili rusku rpg granatu i zaleteli se na sejače demokratije, koji su se približavali na tenku. Ima tu sad i nekoliko scena sa upadima u kuće iračkih civila, od kojih će svakom normalnom čoveku pozliti, ali mogu da se kladim da na mladiće iz Viskonsina utiču sasvim drugačije. U narednim scenama količina bljutave i drske propagande, i što je najstrašnije, ultradosadne, bila je tolika da sam opet morao ubrzati. Zaustavljam se na sceni kada se jedan seal malko premišlja oko ispravnosti njihovog akcijanja po Iraku, ali mu Legend kaže ,,Želiš li da ove seronje sutra budu u San Dijegu, Njujorku? Mi ovde ne branimo samo ovo blato.“ Odličan motivacioni govor, kako za Krisovog kolegu, tako, verujem i za mnoge kauboje iz Nevade i Masačusetsa. E, sad sledi nekoliko prepatetičnih i mega dosadnih scena, od kojih je najupečatljivija ona kada se u tržnom centru Kris sretne sa jednim vojnikom, čiji je navodno život spasio. Taj vojnik se okreće Krisovom sinu i kaže ,,Tvoj tata je heroj.“ Kris mu skromno otpozdravi. Suze teksačkih domaćica, sada mogu da krenu...
Nekoliko je puta naš mačo men dolazio na odsustvo ,a Teja -plakala je, molila ga tim životom, da ne živi, šta sve nije pokušao, nije mog`o da se smiri- I pored njenih suza Otadžbina je ipak bila na prvom mestu, i uvek se vraćao u Irak. Kada se konačno vratio zauvek, patriotsko srce se taman počelo uklapati u mirnodopski život, napisaše nam na ekranu da ga je roknuo neki kolega, veteran. Ostaje nejasno zašto, ali me zaista i ne interesuje. Mada voleo bih da je u film ušla i ta scena. Mozak bi mi lakše oprostio torturu koju sam mu priredio.

I tako, patetika, propaganda, dosada i manipulacija su sublimirane u ovom Klintarinom čedu. Preporučujem ga svim ljudima koji veruju u Santa Claus, posećuju KFC, piju Zero, onima koji navijaju za New England Patriots i koji podržavaju Olega Ljaška. Ostali bi trebali sebe poštedeti ova 2 sata totalnog besmisla. Suština je da je film zamišljen kao jedan materijal za regrutaciju novih vojnika, i to je to. Sasvim legitimno što se američke strane tiče. Samo, poražava me svaka pozitivna ocena ovog i sličnih filmova, ljudi iz ove države. To je još jedna ilustracija i dokaz samonegacije, koja je ovde dostigla epidemiološke razmere. A, mene sve rane moga roda bole.

p.s. Predviđam mu malenu figuru koja se dodeljuje za najbolji film i od srca mu to i želim.

Ево, овако...Цитираћу себе, јер ми се овај истраживачки текст односи на Клинтонијевог снајперисту.

За овај филмски мазохизам сам се припремао врло детаљно. Желео сам да истражим како је филм доживљен у Америци, коме је адресиран, како је медијски испраћен, и који му је генерално, третман у јавности, а желео сам и да се из прве руке уверим о мотивима снимања филма. То сам постигао гледајући већину доступних интервјуа са Иствудом, Купером, Сијеном Милер, као и пресрећном удовицом Кајл.

Е, сад, од Иствуда сам погледао већину патриотски ангажованих остварења. Тај модел америчког патриоте, коме је зарад ниже цене барела, дозвољено да сеје смрт по свету, а да му ми одавде, из банана држава, аплаудирамо и дивимо се његовој пожртвованости, ми је наравно, увек био одвратан, лицемеран и јадан. Уз ту политичку димензију, која је код прљавог Харија увек иритантна, и друга, занатска димензија је бљутава, прозирна и епски патетична. Иствуду је у његовом доживљају филма битан рачун, догма, идеолошка стигма, и за мене то никад неће бити уметност, већ само обичан пропагандни шунд намењен конформистима и љубитељима happy meal-a.

У последње време, доста сам се бавио утицајима политичког естаблишмента САД, на холивудске филмске студије, као и везом између холивудске продукције и политичког дискурса САД. Било је ту различитих периода и разних међусобних утицаја, али 1965. Џон Вејн пише писмо председнику Џонсону у коме истиче да је изузетно важно објаснити Американцима и остатку света зашто је неопходно присуство САД у Вијетнаму, а најефикаснији начин да се то изведе јесте посредством филмског медија који би војнике у Вијетнаму осликао искрено, емоционално, карактерно, али и борбено. Овај важан факт, напомињем зато што ми се често замера када филм не гледам искључиво као уметнички чин, него и као друштвено-политичку чињеницу, апсолутно подобну и за критику овакве врсте. Не можеш се позивати на комфор уметничког дела, ако под тим плаштом пласираш чисто идеолошки догматизоване и хушкачке поруке најниже врсте.
И, тако, наш Клинт је, уз ипак, неприкосновеног холивудског разбијача Вејна, имао врло запажену ролу у периоду тзв. Реганистичке забаве, период владавине Роналда Регана који се одликује изразито агресивном спољном политиком. У том периоду Клитони снима 2 филма. Један, о америчкој интервенцији у Гренади, у којој ратна победа има исцелитељску моћ и на приватном плану за главног јунака, а други, Firefox о америчком пилоту који лети иза непријатељских линија СССР, како би украо опасну ратну направу, истоимени авион, и спасао свет од зла. Да сад не набрајам његове филмове који немају директне везе са злим непријатељима Америке, концентрисаћу се на најновије чедо овог филмског мага.

У интервјуима смо од Клинта сазнали да ово није филм за награде, него филм који показује какву жтрву је спреман да поднесе амерички борац у борби за одбрану своје земље и да га је снага емоција које је прочитао у Кајловом дневнику једноставно натерала да сними филм. Купер каже да је фасциниран ликом и делом снајперисте Кајла и да је ово можда и најзахтевнија улога коју је имао, а Сијена Милер нас поучава да је Клинт легенда, да је уживала на снимању, а, да је њен лик, удовица снајперисте истниски херој, јер је морала да се помири са чињеницом да је на трећем месту у његовом животу. Бог, домовина, породица-тим редоследом. Бог-домовина-породица. Значи, бог је испред домовине. Али, који је то бог? Можда тај бог носи црно одело и косу у рукама? Можда носи црвено одело и има белу браду. Права удовица, Теа, ретко слатко створење, причала је као да није хтела да се та камера која је снима на врхунцу њене славе икада угаси. Доспела је у медије. Изгубила је мужа, али није то нека цена за улазак у џет сет. Гостује по емисијама, оплемењује америчке жене, тражи подршку за борце. Поносна, јака, самостална, лепа као Америка. Јако је задовољна како је Клинт осликао њеног мужа и како га је Купер одиграо, а нарочито се повезала са Сијеном. Та веза почива на сакралној гаранцији- на крви хероја нације.

Закључио сам да филм има огромну медијску подршку, да су му резервисани најбољи термини на кабловским телевизијама, да се актери филма позивају у најгледаније емисије итд. Дакле, идеалан миље за регрутацију нових кадрова који ће да кидишу на bad gays и спасавају свет. Идеално за апологетизацију монструозних убистава, агресије и злочина.
Прави Крис Кајл би вероватно оверио и Иствуда када би видео овај филм. Прави Крис, није имао дилеме. Он је волео да убија ирачке дивљаке. Прави Крис је убијање доживљавао као забаву. То сведоче његови мемоари, а пошто на Западу има и поштеног света, неки јавни делатници су објавили своје згражавање над чињеницом да се поремећени убица, уздиже на ниво људске и моралне громаде. Међутим, њихови гласови су у мањини и без значајније медијске пажње. Ти критичари су указали и на стотине хиљада коментара у којима млади нараштаји америчких гмо кретена, после гледања филма осећају потребу да убијају sand gays, savages, terrorists, arab scum... Значи, писмо је успешно послато. Чека се одговор.
 
Politika SAD je ista kao i politika starog Rima. Ne vidim čemu tolika halabuka oko nečega što je poznato.

Оно што ме фасцинира, уједно и поражава, јесте огроман број младих људи са ових простора који без икакве критичке ноте, гледају ова срања и на тај начин постају тотално зависни од америчке пројекције идеалног света.

Ако утихне и халабука, шта остаје?
 
I konačno odgledah treći deo Hobita.Bitku pet armija.http://www.imdb.com/title/tt2310332/

Čisto da vidim završetak, da ne ostanem uskraćen šta je dalje bilo.

Pre gledanja filma u društvu popijem par pića, čisto do onog nivoa kada voliš ceo svet i svaki film je dobar, gomila boja (ili mrziš ceo svet.)

Čak i u takvom stanju svesti film mi je bio toliko dosadan, glup i tako dalje da ne navodim sve promašaje, da ni pijan nisam mogao da uživam ili vidim bilo kakvu smislenost u tom filmu.

Mene zaista fascinira kako režiser sa takvim budžetom i poznatim imenom može da stvori takav jad od filma.Da sam sa ekipom iz kraja kupio za 200 dinara zmaja za lebdenje negde gore umesto Šmauga i da smo uzeli plastične mačeve za klince, siguran sam da bi taj masterpiece imao nekoliko miliona pregleda na youtube-u.Mislim da je Džeksonu vreme za penziju, nezavisno od toga što je taj čovek promašio profesiju.Nije on za režisera, zaista nije.
Grozan film....
 
Оно што ме фасцинира, уједно и поражава, јесте огроман број младих људи са ових простора који без икакве критичке ноте, гледају ова срања и на тај начин постају тотално зависни од америчке пројекције идеалног света.

Ако утихне и халабука, шта остаје?
Isto je.
To što ti trubiš o tamo nečemu na šta uticati ne možeš, se graniči sa onima koji nemaju svest o tome. Naravno da je bolje biit upućen, ali preteruješ kada se svojski natežeš da uvidiš kako su to ti Ameri glupi.

Kriticizam i idealizacija su tu negde, zapravo čovek postaje lako rob i jednog i drugog.
Halabuka je ništa. Prazna i ništava, štaviše uzaludna i čoek traći vreme na stvari na koje ne može uticati ama baš nikako.
 
То је став у стилу, лећићу на пругу, па шта буде. Нећу да се померам.

Халабука мора да постоји, како би се у погодном моменту претворила у нешто опипљивије. Ево, ако ми никада не будемо спомињали Јасеновац и друге усташке злочине, следећа генерација неће ни занти за то. Ако будемо ћутали о свему, онда ће нам Нерони обликовати свест, како јавну, тако и приватну.

Дакле, галама је недовољан, али нужан услов за касније акције и деловања.

О свему што сматрам неразумним ја ћу увек да галамим, било где и било кад, а још ако се та тема додирује, са неким мојим страстима, галамићу још јаче.

Оно, није да неће бити цене за такво понашање, али то је саставни део мог карактера.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top