Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.556
Istoričar iz Sarajeva Boris Nilević ,koji se bavio pored ostalog i narodnim imenom stanovništva srednjevekovne Bosne,kaže da su se stanovnici Bosne samo u početku nazivali Srbima ali da to narodno ime usled različite vere u Raškoj i Bosni biva polako napušteno i zaboravljeno.Prema njegovom mišljenju nema izgleda da su se stanovnici Bosne u vreme turskih osvajanja, tako nazivali,iako su npr.lična imena preobraćenika na islam ista kao i ona iz Raške.Ne treba zaboraviti ni da je i u predtursko vreme,Bosna bila jedan sabirni centar za verske disidente iz okolnih država i da sigurno nije bila etnički homogena.O Hrvatima u Bosni nema ni govora.
Posle turskih osvajanja dolazi do velikih migracija i odlaska stanovništva na teritorije koje nisu pod kontrolom Turaka i doseljavanja stanovništva iz Bosni susednih pokrajina - Hercegovine,Raške,onoga što je danas Crna Gora,zaleđe Dalmacije.
Nisu samo Srbi doseljenici nego i najveći broj današnjih Bošnjaka i Hrvata.Današnji bosanski Hrvati su u najvećem broju došli sa prostora zapadne Hercegovine i Dalmacije a udeo starosedelačkog stanovništva verovatno ne prelazi 5-6 %. Bosanski muslimani su jedna mešavina pripadnika raznih etničkih grupa i takođe se ni za njih ne može reći da imaju kontinuitet sa predturskim stanovništvom ,iako verovatno više nego druga dva naroda.
To je uslovljeno političkim promjenama - a to je XII stoljeće i postepeno osamostaljenje Bosne kao separatnog slovenskog srednjovjekovnog entiteta, u slučaju nekog kontinuiteta u kojem bi se razvio zaseban bosanski etnikum i bosanska nacija, to bi bio početak etnogeneze takvih 'Bosanaca'. Takođe, jeste, bogumilska jeres je značajno povukla ka konstituisanju lokalitetskog 'bošnjanskog' identiteta. Nuspjeh potpunog integrisanja Srba Hercegovine u Bošnjane je takođe doprinio tome sa oba smjera.
Međutim, ne bih se složio da ga nema u vrijeme pada srpsko-bosanskog kraljevstva pod Turke, zato što upravo iz tog perioda se mogu naći turski izvori o srpskom imenu za stanovništvo. U to vrijeme Bosanska crkva je već uništena, a čim slabi ona vidimo utapanje u Srbe i Hrvate - recimo kada uništeno katoličanstvo prodire u Bosnu pod blagoslovom Stefana II. Kotromanića, on u pismu piše da insistira da su 'hrvatskoga jezika'. 'Povratak u Srpstvo' Bosne ja vezujem sa Tvrtkom i 1377. godinom, kada je pravac krenuo u oba smjera - stvaranje sopstvene evropske monarhije jeste korak dalje u uspjehu jednog naroda, a sa druge strane "retrogradni" (ne shvatiti molim pogrešno) jer je u pitanju približavanje Srbiji i stvaranje jedne srpsko-bosanske države, a ne bosanske.