I ovako matora i dalje ne kapiram gde prestaje ljubav? (U "zašto" tek ne smem ni da zavirim!)
Da li je to onda kada se probudiš i zapitaš da li je osoba koja spava pored tebe jedina koju tu možeš da zamisliš?
Da li je to onda kada ti postane neudobno na njegovom ramenu?
Da li je pouzdan znak da ljubav prestaje onda kada shvatiš da razmenjujete reči, a suštinski ne znate o čemu pričate?
Ili kada njegove priče postaju dosadne, kada izgubi moć da te nasmeje, kada ti se čini da je i drugima naporan sa svojim pričama (i ako ih taj možda čuje i prvi put... i ako su to iste priče koje su tebi nekad bile duhovite, zabavne)?
Prestaje li ljubav kada shvatiš da više nemaš potrebu da mu činiš zadovoljstva ili kada oboje zaboravite godišnjicu?
Mogu li se naći tragovi ljubavi među ljudima koji ni jedan dan ne provedu bez žestoke svađe, ima li traga ljubavi kada imaš potrebu da mu na najružniji način saopštiš sve što ti smeta, sve ono što nije trebalo da uradi?
I ako nema ljubavi, zašto je tako teško reći mu da ode?
Da li je to onda kada se probudiš i zapitaš da li je osoba koja spava pored tebe jedina koju tu možeš da zamisliš?
Da li je to onda kada ti postane neudobno na njegovom ramenu?
Da li je pouzdan znak da ljubav prestaje onda kada shvatiš da razmenjujete reči, a suštinski ne znate o čemu pričate?
Ili kada njegove priče postaju dosadne, kada izgubi moć da te nasmeje, kada ti se čini da je i drugima naporan sa svojim pričama (i ako ih taj možda čuje i prvi put... i ako su to iste priče koje su tebi nekad bile duhovite, zabavne)?
Prestaje li ljubav kada shvatiš da više nemaš potrebu da mu činiš zadovoljstva ili kada oboje zaboravite godišnjicu?
Mogu li se naći tragovi ljubavi među ljudima koji ni jedan dan ne provedu bez žestoke svađe, ima li traga ljubavi kada imaš potrebu da mu na najružniji način saopštiš sve što ti smeta, sve ono što nije trebalo da uradi?
I ako nema ljubavi, zašto je tako teško reći mu da ode?