Gaslighting i posledice

  • Začetnik teme Začetnik teme Loki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Loki

Iskusan
Poruka
6.252
U pitanju je oblik psihičkog nasilja.To je u suštini vrsta manipulativnog ponašanja gde se žrtva dovodi u situacije da sumnja u sebe,u svoje sposobnosti,znanje,osećanja, viđenje i razumevanje sveta,ponekad čak i u svoj kontakt sa realnošću tako da jako zavisi od te osobe koja manipuliše njom.
Takav oblik psihičkog nasilja može da se dešava u raznim situacijama jer nasilnik ne deluje na prvi pogled zlonamerno,zapravo deluje sve suprotno od toga.To je čak jedan od uobičajenih načina manipulacije koji se koriste u raznim sektama i kultovima,čak i pojedinim konvencionalnim religijama...U toksičnim roditeljskim odnosima,vezama,brakovima...čak i prijateljstvima.
Jako je teško prepoznati takvu vrstu manipulacije jer nije uvek očigledna,a i kada se prepozna i kada se taj odonos sa manipulativnom osobom prekine posledice ostaju.Naravno zavisi od toga koliko je to bilo intenzivno i koliko je dugo trajalo ali poekad je jako teško povratiti samopuzdanje i otarasiti se sumnji u svoje sposobnosti...ponekad jako dugo posle toga neko ima osećaj da ne može da se uzda u sebe,svoje sposobnosti,znaje,ispravnost toga kako tumači stvari...


ok sad ide teško pitanje:
Da li ste imali posla sa takvom vrstom manipulativne osobe? Koliko vam je trebalo vremena da to prepoznate? Koliko je posledica to ostavilo na vas?
I za one koji nisu imali:
Da li mislite da možete da prepoznate i izbegnete takvu osobu?
 
ja se još uvek nisam otarasio tih posledica i još uvek imam osećaj da ne mogu da se potpuno uzdam u svoja osećanja i to kako tumačim tuđa.Bukvalno imam momente kada nisam siguran da li je nekom stvarno stalo do mene ili samo ja sebe ubeđujem u to zato što mi to deluje lepo i stalno sumnjam da li mi je neko stvarno prijatelj ili me samo toleriše ali ja želim da to gledam kao prijateljstvo...
 
Celog života slušam takve ljude. Par ljudi iz mog kruga prijatelja ima povremeno običaj da se služi ovom metodom kad pokušavaju da nametnu svoje viđenje i shvatanje stvari kao jedini mogući scenario. Pre nego što sam naučio da to prepoznajem kao oblik manipulacije, upuštao sam se u rasprave s njima u nadi da ću im tako eventualno ukazati na greške ili barem navesti da sami spoznaju te greške, ali to naravno nikad ne bi urodilo plodom. Vremenom sam naučio da je najbolje da jednostavno izbegavam da budem deo tih rasprava, tad sam počeo i da primećujem njihove poglede koji govore da im nije jasno zašto ne gutam mamac i ne nadovezujem se više kao ranije.
 
U ovoj eri kada svako misli da je u 25 godina naucio sve o zivotu, jer je u svom haosu citao do besvesti svakakve nebuloze nimalo nije tesko manipulisati dodavanjem proverljivih informacija koje ti jadnici ne znaju. Kod desetog puta pocinje sumnja u sebe i ona se produbljuje kako rastu saznanja....
Zato je za svakoga bolje da stavi dupe uzazid i uci, saznaje i proba, pa tek kada je sposoban da on nadje nekome ono sto ne zna onda moze da se kurci....ili da bude covek.

Dakle osnova manipulacije bilo kog tipa je naduvani ego.
 
Ovome su podloznije zene i zato vecina ima utisak da je psiholoski maltretirana i pokusava da se odbrani fizickim napadom i tu pocinje fizicko nasilje muskaraca nad zenama.
Sledeca grupacija su sinovi samohranih majki koje im naduvaju ego i ne pustaju iz svojih kandzi dok ih ne dohvati druga zena koja popije sve frustracije nakupljene odrastanjem bez oca.
Onda naravno, ide seljacka populacija koja ima osecaj nadmoci prema neobrazovanim ljudima, pa tu nadmoc u svom okruzenju prenesu medju normalne ljude i narocito svoju decu, radeci svojoj deci ono sto su oni izbegli bekstvom iz svog okruzenja....bilo na fakultet ili vojnu skolu, policiju, postu, zeleznicu, a narocito u prosvetu.
Gospoda prosvetni radnici su generalno osakaceni....
 
U pitanju je oblik psihičkog nasilja.To je u suštini vrsta manipulativnog ponašanja gde se žrtva dovodi u situacije da sumnja u sebe,u svoje sposobnosti,znanje,osećanja, viđenje i razumevanje sveta,ponekad čak i u svoj kontakt sa realnošću tako da jako zavisi od te osobe koja manipuliše njom.
Takav oblik psihičkog nasilja može da se dešava u raznim situacijama jer nasilnik ne deluje na prvi pogled zlonamerno,zapravo deluje sve suprotno od toga.To je čak jedan od uobičajenih načina manipulacije koji se koriste u raznim sektama i kultovima,čak i pojedinim konvencionalnim religijama...U toksičnim roditeljskim odnosima,vezama,brakovima...čak i prijateljstvima.
Jako je teško prepoznati takvu vrstu manipulacije jer nije uvek očigledna,a i kada se prepozna i kada se taj odonos sa manipulativnom osobom prekine posledice ostaju.Naravno zavisi od toga koliko je to bilo intenzivno i koliko je dugo trajalo ali poekad je jako teško povratiti samopuzdanje i otarasiti se sumnji u svoje sposobnosti...ponekad jako dugo posle toga neko ima osećaj da ne može da se uzda u sebe,svoje sposobnosti,znaje,ispravnost toga kako tumači stvari...


ok sad ide teško pitanje:
Da li ste imali posla sa takvom vrstom manipulativne osobe? Koliko vam je trebalo vremena da to prepoznate? Koliko je posledica to ostavilo na vas?
I za one koji nisu imali:
Da li mislite da možete da prepoznate i izbegnete takvu osobu?

ај дај пример како се то гасирање спроводи над жртвама...
 
ај дај пример како се то гасирање спроводи над жртвама...
to je bukvalno nabeđivanje koje te dovodi u situacije da proispituješ svoje pamćenje,znanje,sposobnosti,svoju sposobnost da tumačiš nešto,bilo šta...
To može da bude da te neko ubeđuje da si ti ili neko drugi nešto rekao/obećao/uradeo i ubeđuje te da si za to samo zaboravio ali se definitivno desilo...ili te kritikuje kako nešto radiš pogrešno,da ti pogrešna uputstva za sledeći put pa kad uradiš tako opet te kritikuje kako to ne valja pa ti da opet neka pogrešna,ali malo drugačija uputstva za sledeći put i tako u krug dok ne dođeš do toga da ti se čini kao da ta osoba pokušava da te nešto nauči al si ti previše glup da shvatiš kako se to radi...ili te ubeđuje da nešto ne ne razumeš/ne vidiš/ne primećuješ što ostali razumeju/vide/primećujuju jer je tu,opšte je poznato,jasno i nabeđuje te da ti nešto sigurno fali kad samo ti ne primećuješ.

To je inače moguće da ti radi samo neko kom ti lično želiš da veruješ na reč jer imaš osećaj da te ta osoba ne bi nikako ili bar ne bi trebalo da laže i obmanjujue i onda kad ti kaže da si na primer nešto zaboravio ili ti je promaklo ti si spreman da prihvatiš to kao "možda i jeste tako"...A ako se buniš onda ide ono "ti nisi normalan,zašto bih te ja lagala/lagao za to?" da se osećaš suludo jer to obično kreće sa nekim sitnim zajebancijama koje deluju skroz nebitno dok te bukvalno ne izdresira da gledaš sebe,svoje pamćenje/viđenje/razumevanje stvari kao nepuzdano...
 
to je bukvalno nabeđivanje koje te dovodi u situacije da proispituješ svoje pamćenje,znanje,sposobnosti,svoju sposobnost da tumačiš nešto,bilo šta...
To može da bude da te neko ubeđuje da si ti ili neko drugi nešto rekao/obećao/uradeo i ubeđuje te da si za to samo zaboravio ali se definitivno desilo...ili te kritikuje kako nešto radiš pogrešno,da ti pogrešna uputstva za sledeći put pa kad uradiš tako opet te kritikuje kako to ne valja pa ti da opet neka pogrešna,ali malo drugačija uputstva za sledeći put i tako u krug dok ne dođeš do toga da ti se čini kao da ta osoba pokušava da te nešto nauči al si ti previše glup da shvatiš kako se to radi...ili te ubeđuje da nešto ne ne razumeš/ne vidiš/ne primećuješ što ostali razumeju/vide/primećujuju jer je tu,opšte je poznato,jasno i nabeđuje te da ti nešto sigurno fali kad samo ti ne primećuješ.

To je inače moguće da ti radi samo neko kom ti lično želiš da veruješ na reč jer imaš osećaj da te ta osoba ne bi nikako ili bar ne bi trebalo da laže i obmanjujue i onda kad ti kaže da si na primer nešto zaboravio ili ti je promaklo ti si spreman da prihvatiš to kao "možda i jeste tako"...A ako se buniš onda ide ono "ti nisi normalan,zašto bih te ja lagala/lagao za to?" da se osećaš suludo jer to obično kreće sa nekim sitnim zajebancijama koje deluju skroz nebitno dok te bukvalno ne izdresira da gledaš sebe,svoje pamćenje/viđenje/razumevanje stvari kao nepuzdano...

https://en.wikipedia.org/wiki/Project_MKUltra

To potiče iz porodice samo da znaš, niko ko je žrtva toga ne postoji a da nije prvo programiran od oca, majke i starije braće i sestara. Zapamti, niko!
A kada ti se ta for next beskonačna petlja usadi u mozak, u godinama 2-8, onda si lak plen i za vanjske grabljivce.

I ne radi se ni o kakvom SLUČAJNOM "programiranju" već o svesnom i planskom uništaanju psihe ljudi da bi oni posle ILI služili da rade loše stvari, koje god, ILI se sprečili da urade dobre stvari....pojavom interneta, nekako je taj začarani krug popucao, jer dosta ljudi se spaslo iz toga samo zahvaljajući poregrštu informacija koje su pokupili sa neta i složili kockice u glavi, šta i kako....
to je počelo kad sebe, al ja zahuktalo u 19. veku u plemićkim porodicama, koje su svesno žrtvovale poneke svoje članove radi opita, (knez Arsen Karadjordjević???) a posle je to prihvatila i srednja klasa.
I ti opiti se ne rade tek tako nasumično već kod porodica koje se već duboko u prošlost članovi raznih kultova i sekti, od Rima i pre, pa naovamo...
Znači sve kao u najjeftinijem krimi filmu 80-ih...bukvalno....
Kasnije, te osobe, obeležene od UDBE, bivaju SVE vreme okružene saradnicima, drugari, drugarice, žene, muževi....SVI su saradnici, do jednog, i ako slučajno proba da se otme tome, kažem slučajno jer ne zna ni o čemu se radi, vrši se velika akcija da NIKAKO ne promeni okruženje, nešto kao PANIC TASTER....svi se uspaniče jer ne znaju šta da rade...
DOSLOVCE kao Trumanov šou film, istovetno...

Kako se boriti protiv toga?
Nikako, spolja tu borbe nema, već se držati svoga, biti na oprezu, što zapravo može da dovede i ozbiljnih duševnih poremećaja, što i može biti krajnji cilj te igranke.... i vrlo verovatno i jeste...

sport, zdrava hrana, POSVEĆENOST nekom DOBROM cilju, nema veze sa čime, činjenje DOBRIH stvari, i uopšte jedan blag, pitom, ali i mudar život, ne kao blesa, već kao ratnik, je ono što izgoni neprijatelje, a kažem ti, sve to potiče još iz PORODICE!

Da nema pristanka i AKTIVNOG učešća oca i majke...ništa to ne bi bilo....dakle u pitanju je klasično ŽRTVOVANJE dece...kao u vreme Judejaca i Feničana....


...eto, možda ja i grešim, ko zna, ali ono što sam snimio da se dešava ljudima oko mene, je to, otprilike...tako se meni učinilo...
 
https://en.wikipedia.org/wiki/Project_MKUltra

To potiče iz porodice samo da znaš, niko ko je žrtva toga ne postoji a da nije prvo programiran od oca, majke i starije braće i sestara. Zapamti, niko!
A kada ti se ta for next beskonačna petlja usadi u mozak, u godinama 2-8, onda si lak plen i za vanjske grabljivce.

I ne radi se ni o kakvom SLUČAJNOM "programiranju" već o svesnom i planskom uništaanju psihe ljudi da bi oni posle ILI služili da rade loše stvari, koje god, ILI se sprečili da urade dobre stvari....pojavom interneta, nekako je taj začarani krug popucao, jer dosta ljudi se spaslo iz toga samo zahvaljajući poregrštu informacija koje su pokupili sa neta i složili kockice u glavi, šta i kako....
to je počelo kad sebe, al ja zahuktalo u 19. veku u plemićkim porodicama, koje su svesno žrtvovale poneke svoje članove radi opita, (knez Arsen Karadjordjević???) a posle je to prihvatila i srednja klasa.
I ti opiti se ne rade tek tako nasumično već kod porodica koje se već duboko u prošlost članovi raznih kultova i sekti, od Rima i pre, pa naovamo...
Znači sve kao u najjeftinijem krimi filmu 80-ih...bukvalno....
Kasnije, te osobe, obeležene od UDBE, bivaju SVE vreme okružene saradnicima, drugari, drugarice, žene, muževi....SVI su saradnici, do jednog, i ako slučajno proba da se otme tome, kažem slučajno jer ne zna ni o čemu se radi, vrši se velika akcija da NIKAKO ne promeni okruženje, nešto kao PANIC TASTER....svi se uspaniče jer ne znaju šta da rade...
DOSLOVCE kao Trumanov šou film, istovetno...

Kako se boriti protiv toga?
Nikako, spolja tu borbe nema, već se držati svoga, biti na oprezu, što zapravo može da dovede i ozbiljnih duševnih poremećaja, što i može biti krajnji cilj te igranke.... i vrlo verovatno i jeste...

sport, zdrava hrana, POSVEĆENOST nekom DOBROM cilju, nema veze sa čime, činjenje DOBRIH stvari, i uopšte jedan blag, pitom, ali i mudar život, ne kao blesa, već kao ratnik, je ono što izgoni neprijatelje, a kažem ti, sve to potiče još iz PORODICE!

Da nema pristanka i AKTIVNOG učešća oca i majke...ništa to ne bi bilo....dakle u pitanju je klasično ŽRTVOVANJE dece...kao u vreme Judejaca i Feničana....


...eto, možda ja i grešim, ko zna, ali ono što sam snimio da se dešava ljudima oko mene, je to, otprilike...tako se meni učinilo...
ok,ali to je već nešto drugo...tema za politiku ili teorije zavera... ovde pišem o tome ne kao nečemu dalekom tamo,već o prilično podmukoklom psihičkom nasilju koje se dešava ljudima u toksičnim odnosima.Oobično samo kao nešto što posesivna osoba koristi da veže žrtvu za sebe ponekad samo zato što eto želi da je poseduje,a ponekad da osigura da se neće buniti za neko konkretnije(mnogo očiglednije) nasilje ili iskorišćavanje.To može da se desi i dešava bilo kome,i jako je teško prepoznati da se to uopšte dešava dok se dešava...a ponekad i posle toga žrtva sumnja u to koliko je njen doživljaj svega toga pouzdan.
 
Poslednja izmena:
ok,ali to je već nešto drugo...tema za politiku ili teorije zavera... ovde pišem o tome ne kao nečemu dalekom tamo,već o prilično podmukoklom psihičkom nasilju koje se dešava ljudima u toksičnim odnosima.Oobično samo kao nešto što posesivna osoba koristi da veže žrtvu za sebe ponekad samo zato što eto želi da je poseduje,a ponekad da osigura da se neće buniti za neko konkretnije(mnogo očiglednije) nasilje ili iskorišćavanje.To može da se desi i dešava bilo kome,i jako je teško prepoznati da se to uopšte dešava dok se dešava...a ponekad i posle toga žrtva sumnja u to koliko je njen doživljaj svega toga pouzdan.

da, druga strane medalje ove priče je da ljudi jednostavno lažu i da su pokvareni....dobrim delom, ali i da oni koji imaju sindrom žrtve u sebi, nepogrešivo pronalaze mučitelje, a da to zapravo i ne žele?
ILI mučitelji nekako pronalaze NJIH?
 
U pitanju je oblik psihičkog nasilja.To je u suštini vrsta manipulativnog ponašanja gde se žrtva dovodi u situacije da sumnja u sebe,u svoje sposobnosti,znanje,osećanja, viđenje i razumevanje sveta,ponekad čak i u svoj kontakt sa realnošću tako da jako zavisi od te osobe koja manipuliše njom.
Takav oblik psihičkog nasilja može da se dešava u raznim situacijama jer nasilnik ne deluje na prvi pogled zlonamerno,zapravo deluje sve suprotno od toga.To je čak jedan od uobičajenih načina manipulacije koji se koriste u raznim sektama i kultovima,čak i pojedinim konvencionalnim religijama...U toksičnim roditeljskim odnosima,vezama,brakovima...čak i prijateljstvima.
Jako je teško prepoznati takvu vrstu manipulacije jer nije uvek očigledna,a i kada se prepozna i kada se taj odonos sa manipulativnom osobom prekine posledice ostaju.Naravno zavisi od toga koliko je to bilo intenzivno i koliko je dugo trajalo ali poekad je jako teško povratiti samopuzdanje i otarasiti se sumnji u svoje sposobnosti...ponekad jako dugo posle toga neko ima osećaj da ne može da se uzda u sebe,svoje sposobnosti,znaje,ispravnost toga kako tumači stvari...


ok sad ide teško pitanje:
Da li ste imali posla sa takvom vrstom manipulativne osobe? Koliko vam je trebalo vremena da to prepoznate? Koliko je posledica to ostavilo na vas?
I za one koji nisu imali:
Da li mislite da možete da prepoznate i izbegnete takvu osobu?
Da,ta osoba je tu i danas , samo ja nisam onošto sam bila ,stvari sam postavila na pravo mesto.
Prepoznala sam čim sam počela da mislim svojom glavom
,tada ukapiraš da neke stvari koje si prihvatao uopšte nisu normalne.
.ali bio si nezreo , dete ..drugačije nisi znao..
Posledice ostaju , naravno , a naše je kako ćemo da nazovemo te posledice ,
gde da ih smestimo i kako da se borimo sa njima..

Ali , da..Iz toga se nauči .Odavno mogu da prepoznam takvu osobu ..
Ne izbegavam je uvek ,zanimljivo mi je ponekad da igram istu igru ,
da podbadam i vidim dokle može da ide..
Jer ja mogu ..
Često mi je to i duševna hrana-nositi se sa nečim što mrzim ..
I satreti ga na kraju...kada mi to dosadi..
 
Imala sam bas juce okrsaj sa jednom takvom osobom u RL. Sve sam joj sasula kako jeste.

Vec nekoliko puta pocne pricu koja nema veze sa mozgom insinuirajuci moju odgovornost za nesto za sta ja nisam uopste odgovorna. Nakon toga se jos napravi blesava- to je takodje kod gaslajtovanja metod- ona nema nesto pojma a ima itekako pojma.
I ja sve vreme mislim da li me zaebava i da li stvarno treba da je pustim da ovo radi.

Ja joj nakon toga razlozim sve sto je rekla i naglasim da to niti je moj posao niti sam ja odgovorna za to. Uz to joj naglasim da ne mogu da verujem da to uopste govori (sad mozda sam ja malo gaslajtovala ali ljude treba podsetiti sta si uradio za njih inace ce te ebati nezajazljivo i bezosecajno).

Ucutala je ali sam joj bas svasta rekla. Zapravo sam je pitala da li je sve sto govori receno sa tom i tom namerom.
Onda je pocela sa ma ne nisam to rekla, nisam to mislila.


Bilo je lekovito- za oboje.
 
Mislis manipulacija
to rade psihopate
znam psihologiju pa odmah prepoznam i klonim se
mislim konkretno na tu vrstu manipulativnog ponašanja koje te dovodi da sumnjau u sebe i svoje pamćenje/znanje/razumevanje/doživljaje tako da imaš osećaj da je bolje po tebe da se oslanjaš na manipulatora i njegovo tmačenje/viđenje/razumevanje/pamćenje stvari više nego u svoje jer ti stvara utisak da to može bolje od tebe i još te nabeđuje da si glup ili lud ako ne ostaviš svoje doživljaje/razumevanje/pamćenje stvari po strani i usvojiš njegovo/njeno kao ispravno.

To nisu negativci kao iz crtanih filmova koji deluju očigledno zlonamerno,čak umeju da deluju toplo,dobronamerno,da ti daju osećaj kao da ti žele sve najbolje i da mnogo bolje od tebe znaju šta je po tebe najbolje tako da jednbostavno dobiješ osećaj da radiš ispravno ako prihvatiš to da se uzdaš više u njih nego u sebe...i to ti je već prvi znak upozorenja da ta osoba nije tako dobra i da ti ne želi najbolje već samo želi da te dovede u poziciju gde zavisiš.
 
mislim konkretno na tu vrstu manipulativnog ponašanja koje te dovodi da sumnjau u sebe i svoje pamćenje/znanje/razumevanje/doživljaje tako da imaš osećaj da je bolje po tebe da se oslanjaš na manipulatora i njegovo tmačenje/viđenje/razumevanje/pamćenje stvari više nego u svoje jer ti stvara utisak da to može bolje od tebe i još te nabeđuje da si glup ili lud ako ne ostaviš svoje doživljaje/razumevanje/pamćenje stvari po strani i usvojiš njegovo/njeno kao ispravno.

To nisu negativci kao iz crtanih filmova koji deluju očigledno zlonamerno,čak umeju da deluju toplo,dobronamerno,da ti daju osećaj kao da ti žele sve najbolje i da mnogo bolje od tebe znaju šta je po tebe najbolje tako da jednbostavno dobiješ osećaj da radiš ispravno ako prihvatiš to da se uzdaš više u njih nego u sebe...i to ti je već prvi znak upozorenja da ta osoba nije tako dobra i da ti ne želi najbolje već samo želi da te dovede u poziciju gde zavisiš.
da znam na sta mislis nego razmisljam
kako da me neko dovede do toga da sumnjam u sebe ako ne sumnjam u sebe i u svoj razum :)
taj uticaj se moze postici kod nesigurnih osoba i needukovanih
Ako ja znam sta je ispravno i8 ako sam sigurna u sebe i svoj razum
ne mogu mi takvi nista
osim da ih odmah prepoznam
i bezim od njih
jer su takve osobe maliciozne
 
da znam na sta mislis nego razmisljam
kako da me neko dovede do toga da sumnjam u sebe ako ne sumnjam u sebe i u svoj razum :)
taj uticaj se moze postici kod nesigurnih osoba i needukovanih
Ako ja znam sta je ispravno i8 ako sam sigurna u sebe i svoj razum
ne mogu mi takvi nista
osim da ih odmah prepoznam
i bezim od njih
jer su takve osobe maliciozne
eto zabljuda.Baš to "to se dešava samo nekom ko je već slab i ranjiv,ko nema samopuzdanja,ne može to meni da se desi nikako" je zabljuda koja dovodi ljude u poziciju da postanu žrtve prilično lako,a ponekad i čak da racionalizuju kako ma nisu oni žrtve nikako to nije moguće jer se ne uklapaju u taj opis.

Istina je malo drugačija.Žrtva toga se postaje jezivo lako.

Ako je taj manipulator roditelj sa kim odrastaš bukvalno može da te nabedi da ne znaš šta je levo šta desno dok njih ne pitaš i ti naravno ne možeš da vidiš koliko je to uvrnuto dok ne skupiš malo životnog iskustva sa drugim ljudima čiji roditelji to nisu radeli i onda ti tek postane jasno da to nije roditelj koji te je vaspitavao da budeš samostalna osoba već da njima dopuštaš da donose odluke u tvoje ime....a često takvi rodielji(mada to nije rezervisano samo za roditelje) ti usade ideju da su drugi koji ti kažu da to što oni rade nije ok su ustvari zlonamerni i zavidni tako da ti je ceo svet okrenut naglavačke i ti iz ubeđenja da su drugi ti koji ti misle loše se još čvršće vežeš za manipulatora.

Isto i sa partnerom...ti si samouverena,ubeđena da ne može niko da te natera da sumnjaš u sebe,upoznaš nekog ko izgleda i ponaša se kao idealni partner i onda polako praviš kompromise ako dođe do neke nesuglasice oko toga kako tumačite stvari ili čega god i onda praviš kompromise,prihvatiš negovu verziju jer želiš da se ne svađate,popustiš...jer šta je strašno u tome,ipak,on te voli,nema loše namere...zar ne?? I onda racionalizuješ sebi to popuštanje kao "da,verovatno je tako,zašto bih inače popustila?Ma u pravu je,sigurno." i svaki put kada popustiš i prihvatiš njegovu verziju ti si sigurnija u to da si ti pogrešila a on je u pravu.
Pa padne koja kritika na račun nečeg što radiš(to može da bude bilo šta,od kuvanja do rukovanja novcem) i onda ti onako,jer kao zna bolje(ne bi te kritikovao da ne zna bolje od tebe,zar ne?) ti on daje savete,koji ne daju dobar rezultat,samo za nijansu gori od onog koji si ti dobijala kad si radela na svoj način tako da ti to malo udari na smopuzdanje jer eto,on te voli,misli ti dobro,a deluje da zna bolje od tebe,i dao ti je savet a ti si ipak nekako uprskala i napravila gore...Racionalizuješ sebi: ne može da bude da ti je dao pogrešan savet,zašto bi to uradeo,pa on te voli,misli ti dobro...zar ne?
I to se tako ponavlja malo po malo a svaki put ti to poljulja samopuzdanje za nijansu više dok ne dođeš do toga da ti se čini da to uopšte ne znaš da radiš i da je bolje da prepustiš njemu....Ne samo što si izgubila samopuzdanje i veru u to da nešto umeš nego se čak i osećaš srećno što je on tu da to radi umesto tebe i pitaš se šta bi bez njega.
 
Poslednja izmena:
eto zabljuda.Baš to "to se dešava samo nekom ko je već slab i ranjiv,ko nema samopuzdanja,ne može to meni da se desi nikako" je zabljuda koja dovodi ljude u poziciju da postanu žrtve prilično lako,a ponekad i čak da racionalizuju kako ma nisu oni žrtve nikako to nije moguće jer se ne uklapaju u taj opis.

Istina je malo drugačija.Žrtva toga se postaje jezivo lako.

Ako je taj manipulator roditelj sa kim odrastaš bukvalno može da te nabedi da ne znaš šta je levo šta desno dok njih ne pitaš i ti naravno ne možeš da vidiš koliko je to uvrnuto dok ne skupiš malo životnog iskustva sa drugim ljudima čiji roditelji to nisu radeli i onda ti tek postane jasno da to nije roditelj koji te je vaspitavao da budeš samostalna osoba već da njima dopuštaš da donose odluke u tvoje ime....a često takvi rodielji(mada to nije rezervisano samo za roditelje) ti usade ideju da su drugi koji ti kažu da to što oni rade nije ok su ustvari zlonamerni i zavidni tako da ti je ceo svet okrenut naglavačke i ti iz ubeđenja da su drugi ti koji ti misle loše se još čvršće vežeš za manipulatora.

Isto i sa partnerom...ti si samouverena,ubeđena da ne može niko da te natera da sumnjaš u sebe,upoznaš nekog ko izgleda i ponaša se kao idealni partner i onda polako praviš kompromise ako dođe do neke nesuglasice oko toga kako tumačite stvari ili čega god i onda praviš kompromise,prihvatiš negovu verziju jer želiš da se ne svađate,popustiš...jer šta je strašno u tome,ipak,on te voli,nema loše namere...zar ne?? I onda racionalizuješ sebi to popuštanje kao "da,verovatno je tako,zašto bih inače popustila?Ma u pravu je,sigurno." i svaki put kada popustiš i prihvatiš njegovu verziju ti si sigurnija u to da si ti pogrešila a on je u pravu.
Pa padne koja kritika na račun nečeg što radiš(to može da bude bilo šta,od kuvanja do rukovanja novcem) i onda ti onako,jer kao zna bolje(ne bi te kritikovao da ne zna bolje od tebe,zar ne?) ti on daje savete,koji ne daju dobar rezultat,samo za nijansu gori od onog koji si ti dobijala kad si radela na svoj način tako da ti to malo udari na smopuzdanje jer eto,on te voli,misli ti dobro,a deluje da zna bolje od tebe,i dao ti je savet a ti si ipak nekako uprskala i napravila gore...Racionalizuješ sebi: ne može da bude da ti je dao pogrešan savet,zašto bi to uradeo,pa on te voli,misli ti dobro...zar ne?
I to se tako ponavlja malo po malo a svaki put ti to poljulja samopuzdanje za nijansu više dok ne dođeš do toga da ti se čini da to uopšte ne znaš da radiš i da je bolje da prepustiš njemu....Ne samo što si izgubila samopuzdanje i veru u to da nešto umeš nego se čak i osećaš srećno što je on tu da to radi umesto tebe i pitaš se šta bi bez njega.
Nije zabluda, poznajem sebe rekoh ti znam psihologiju i ne moze meni ko obmanuti i izmanipulisati
prepoznam vrlo brzo
 
Nije zabluda, poznajem sebe rekoh ti znam psihologiju i ne moze meni ko obmanuti i izmanipulisati
prepoznam vrlo brzo
nisam baš sigran da neko sa ovim stavom
...taj uticaj se moze postici kod nesigurnih osoba i needukovanih...
može da uvaži kad uopšte upadne u problematičnu situaciju. Neko ko je sklon da veruje da se žrtvom postaje svojom nekom nedostatkom već ima dobar temelj da postane žrtva i ne traži pomoć...Mislim manipulatori i zlostavljači po pravilu nameću taj način razmišljanja svojim žrtvama,a neko kom to nemora da nameću jer već tako misli je kao sedmica na lotou za njih.
 
Imao sam tu situaciju sa prvim direktorom, on nikad ne greši, ja sam uvek taj koji greši, kad te je*e - je*e te za tvoje dobro, a počesto se tu desi i neka uvreda, neki pokušaj vikanja, objasni ti vrlo dobronamerno da si površan i da si ti kriv za sve i za ono za šta nisi kriv... Posle nekog vremena staneš i zapitaš se "koga ti druže za*ebavaš?"
 
To nisu negativci kao iz crtanih filmova koji deluju očigledno zlonamerno,čak umeju da deluju toplo,dobronamerno,da ti daju osećaj kao da ti žele sve najbolje i da mnogo bolje od tebe znaju šta je po tebe najbolje tako da jednbostavno dobiješ osećaj da radiš ispravno ako prihvatiš to da se uzdaš više u njih nego u sebe...i to ti je već prvi znak upozorenja da ta osoba nije tako dobra i da ti ne želi najbolje već samo želi da te dovede u poziciju gde zavisiš.

Da, taj rad.

Gorepomenuti otac jako voli da se vadi na "sve sam uradio za tvoje dobro" opravdanja. Kada to vise nije uspevalo (jer je lako lagati malom detetu, a tesko odrasloj osobi koja je prozrela tvoje namere) konstruisao je citav narativ postavljajuci sebe kao heroja koji je eto optuzen za stvari koje nije nikad imao priliku da se brani, a samo je hteo najbolje za mene. Deo te njegove price je naravno njegovo uporno tvrdjenje da nije nista lose uradio i da to sto mislim da je uradio je ustvari deluzija koju me je nekako ubedila mama (glavni negativac njegovih prica).

Realno, ne znam ni sta je on mislio da postigne svim ti ocigledno izmisljenim pricama. Da li sebe ubedjuje u svoje lazi ili mene.
 
ja se još uvek nisam otarasio tih posledica i još uvek imam osećaj da ne mogu da se potpuno uzdam u svoja osećanja i to kako tumačim tuđa.Bukvalno imam momente kada nisam siguran da li je nekom stvarno stalo do mene ili samo ja sebe ubeđujem u to zato što mi to deluje lepo i stalno sumnjam da li mi je neko stvarno prijatelj ili me samo toleriše ali ja želim da to gledam kao prijateljstvo...
Ja sam na psihoterapiji nakon trogodisnje veze.Pokusavam da povratim svoje samopouzdanje.....
 

Back
Top