furam ATEIZAM

evil-Jesus

Početnik
Poruka
15
"Religija je opijum za narod" davno je rekao jedan pametni covek i ja se drzim toga.Toliko obmana u nasem covecanstvo pa zasto nebi bila i religija i to jedna od najvecih.Vec dugo vremena zivim u teskom verskom okruzenju koje nije postojalo za vreme ex Jugoslavije jer su tada vecina njih furala na komunizim i Titovu spiku,a sta je sada,sve te nekada teske komunjare sada furaju neki fazon Hriscanstva,svi slave slavu,idu u crkvu koju nekada nisu podnosili.To mi zgadilo i nagnalo me na razmisljanje gde ja u tome svemu pripadam.Procitao sam Bibluje vise puta,procito sam mnogo knjiga o religiji i sve je puno "rupa" koje su stvarno nelogicne i koje su me odvratile od svih mogucih religija.A i mislim da je ovako najbolje bez vjerskih briga sam u neku ruku slobodan covek.[/b]
 
Nemam ništa protiv ateizma, naravno, ali pre bih rekao da ti furaš humanizam. Dakle, ne baviš se dokazivanjem da bog ne postoji, kao što rade ateisti (ima jedan simpatičan aforizam "Ateisti su isto što i teisti, samo imaju jednog boga manje") već prosto živiš slobodan život, nezavisan od religije.

A to je i najbolje. Nazdravimo za humanizam! 8)
 
Sizif:
Nemam ništa protiv ateizma, naravno, ali pre bih rekao da ti furaš humanizam. Dakle, ne baviš se dokazivanjem da bog ne postoji, kao što rade ateisti (ima jedan simpatičan aforizam "Ateisti su isto što i teisti, samo imaju jednog boga manje") već prosto živiš slobodan život, nezavisan od religije.

A to je i najbolje. Nazdravimo za humanizam! 8)
...AVE!
 
Pa dobro nisam naveo sve stavke svoje teme(mrsko mi bilo)ali furam ja ovde u Doboju debate sa frendovima na racun postojanja "Boga".Ono bas tezim da ponistim svaku veru i vjeruj mi veoma je lako ponistiti svaki argument o postojanju "Boga".
 
evil-Jesus:
Pa dobro nisam naveo sve stavke svoje teme(mrsko mi bilo)ali furam ja ovde u Doboju debate sa frendovima na racun postojanja "Boga".Ono bas tezim da ponistim svaku veru i vjeruj mi veoma je lako ponistiti svaki argument o postojanju "Boga".

Dobrom pricom moze se ponistiti ili argumentovati dosta toga, medjutim sta cemo sa licnim iskustvima koja imaju vernici u svom zivotu?To je apsolutno najjaci argument kojim covek moze da raspolaze.Ako ti vera u najtezim trenutcima u zivotu pruzi snagu da krenes dalje,moze li se ona osporiti?I da li je vazno tada da li ce neko reci da je to laz ili istina.Onaj ko je ima, sam to najbolje zna.
 
Ali chova religija ti stvara tesku opsesiju gde ti u podvsti stvaras sebi neku viziju o postojanju nekog savrsenog,uzvisenog bica koje ce ti pomoci.Nema dokaza da je Bog bilo kome pomogao.Ti kroz molitvu pricas sa Njim ali On ti sigurnao nikada nije uzvratio odgovor, i kakve koristi sa nekim razgovarati kada ti on nikada ne odgovara.Jedna zena je u crkvi ocajnicki molila za spasenje svoje 15-ogodisnje cerke koja je kod kuce u postelji umirala.Znaci tako je ocajnicki molila pred statuom Djeve Marije da bi i kamen zaplakao,ali nista,za vreme molitve njena cerka je umrla.

I sta reci na to
 
Slazem se sa evil-Jesusom. Od nedavno sam shvatila da ne mogu da verujem u boga. Da ne mogu da verujem u hriscanstvo, niti u bilo koju religiju. Ne verujem u postojanje bozanstva, ne verujem u postojanje Uzvisenog, ne verujem u svece, ne verujem da Bog postoji i da ce nas izbaviti iz zla ako budemo postovali deset zapovesti u koje takodje ne verujem. Zasto ne verujem u sve ovo? Jednostavno. Da se ogranicim samo na nasu religiju koja nas uci da je bog stvorio za 6 dana ono sto je vec stvorio, da ne nabrajam, da je takodje stvorio Adama i Evu, od kojih je kasnije i nastalo celokupno covecanstvo, sto ujedno znaci da smo mi medju sobno svi braca i sestre, i svi na ovoj planeti smo u krvnom srodstvu. Istovremeno, nas nasa religija uci da nisu dozvoljeni brakovi izmedju krvnih srodnika, kao i da se radjanje dece iz ovakvih brakova smatra grehom. Dakle, po ovome mi smo svi gresnici. Takodje, u vecini religija verovanje u vise religija ili u neku drugu smatra se grehom, a, sobzirom da na nasoj planeti postoji vise vera, mi smo svi medjusobno gresnici jer verujemo u svoju, a ne u onu drugu veru…
Ono sto ja smatram da je vera, ono u sta vecina ljudi na ovom svetu veruje, predstavlja u stvari samo njihovu nadu. Ljudima je potrebno da veruju u nesto, da se klanjaju necemu sa strahopostovanjem i predanoscu, u nadi da ce im se molitve uslisiti ako budu bili dovoljno ubedljivi pri tom njihovom “intimnom” trenutku sa bogom. Vera predstavlja samo psihicko stanje jedne osobe kao i stepen razvijenosti njegove svesti i svesnost o svom postojanju i prolaznoscu.
Verujem da postoji materija u vidu sile koja se moze kontrolisati i usmeravati u zeljenom dejstvu. Ne verujem u raj i pakao, verujem u postojanje nirvane kao vecnog nistavila. Verujem u reinkarniranje duse. Takodje verujem da je dusa nista drugo do skup elektrona sazdanih u materiji koja se takodje na izvestan nacin moze kontrolisati. Verujem u zivot van zemlje. I ako vec moramo da komentarisemo o nastanku zivih stvorenja na nasoj planeti, mislim da je ona zaceta mnogo, mnogo dalje odavde. Ne direktno na Zemlji, vec u dalekom Svemiru, na drugoj planeti.
 
Девојчице,

Видиш, верујеш у реинкарнацију, а не верујеш у Бога. Знаш ли колико је рационалних хипотеза за постојање Бога, а колико је исто таквих у мањку за реинкарнацију (притом, напомињем, ја нисам верник, али ово признајем!)? Имаш сувише мало и доста јалових информација о вери (православној, хришћанској) да би судила и да би већ сада одређивала вреди ли бити верник или не (најсмешније ми је оно поводом десет заповести). Ти већ јеси верник, јер верујеш у реинкарнацију, а то се често налази у верама које се практикују на истоку, па тако и јеси припадница неке религије, само што не упражњаваш молитве и сличне ствари као што се ти фанатици оданде тиме укопавају у глупост и јад.

Нагомилавање великих предрасуда без расуђивања проузрокује такве ставове, не само у религији него уопште, за свако мишљење у животу. Ето, тако, ти говориш о некаквој сили која се у преводу може назвати судбином (барем по твом навођењу), иако је судбина (или сила која све уређује како хоће) опет појам који користе друге вере, углавном паганске, које би тиме желеле да обмањују обичне, неупућене људе и натерају их на покорност. Та трансцендентност је опет неки бог. Јер, немој ми казати да си ти бога замишљала материјалним. Дакле, свако помињање некакве силе долази отуд што се претпоставља неки облик божанства.

Ако хоћеш, могао бих у наредном посту да ти објасним како је за твоје године најбоље да размишљаш, како да "превариш" предрасуде и ослободиш своје сопствено расуђивање о многим стварима, не само везане за религију.

Поѕдрав. :shock:
 
Vec se u napred kajem sto sam kod imena navela i svoje godiste, s obzirom da mnoge ljude tera na predrasude, da sam ja balavica i sufise neiskusna i mala da bih se bavila tim stvarima, ali u redu, uvek prihvatam sugestije starijih.
Svesna sam toga da se pojam reinkarnacije vezuje za religiju. Moja greska sto nisam detaljnije objasnila u sta konkretno verujem. Ne znam zasto si se tako zalepio za tu reinkarnaciju. Ja sam to navela kao jednu od alternativa za jednu od mogucnosti o tome sta se desava sa dusom kada umre. Iako je ona vezana za religiju ne znaci da ja verujem u nju. Zivim u takvom okruzenju u kome su ljudi jako konzervativni. Ljudi koji su pobozni kada se to njima svidi, kada ih uhvati panika zbog neke nesrece ili necega sto bi moglo da im se desi, pa spasenje traze u molitvama. Naravno nisu svi takvi.
Sila o kojoj ja govorim nije sudbina (opet i za to imam svoju teoriju), vec nasa moc da mi upraljamo sobom. Boga nisam zamisljala materijalnim, ja ga jednostavno i ne zamisljam zato sto ne verujem u njega. I opet, kazem da verujem u neka svoja ubedjenja koja se ne baziraju iskljucivo na religioznim cinjenicama, niti na misljenju drugih.
Mislim da na osnovu jednog posta ne mozes zakljuciti da sam ja osoba koju teraju predrasude, posto sam imala prilike da cujem iskustva drugih, starijih ljud (stric mi je svesteno lice, ako bas moram da napomenem), tako da ne pomislis da mi je neko punio glavu nebulozama o tome da li treba verovati ili ne, da li postoji nesto uzviseno ili ne…
U svakom slucaju hvala na sugestijama i na onako detaljnom komentaru, cenim to. Sto se tice mojih predrasuda o drugim stvarima nevezano za religiju, trudim se da budem sirokih shvatanja i otvorena za mnoge stvari, kao i da se koliko mogu informisem o istim tako da bih mozda i mogla da uzmem sebi na pravo da komentarise o ovako delikatnim temama kao sto je religija.
U svakom slucaju, sa ovakvim mojim razmisljanjem naisla sam na mnoge negativne stavove i neodobravanje i svesna sam toga da se ono kosi sa ubedjenjima vecine. Ali sam takodje naisla na ljude koji odobravaju moj stav. I ne zelim da ispadne da mi je sada ovo glavna preokupacija ili trenutni hir; imam ja jos mnogo tema na koje mogu da raspravljam dok god bude imao ko da ih slusa i da ih ne prihvata kao plitka razmisljanja jedne osobe od 17 godina.

Bye...
 
Alexia, apsolutno ti čestitam što si sa sedamnaest godina shvatila suštinu organizovane religije. Ja se takođe sećam, upravo u tim godinama sam isključio veru i uključio mozak. Razmišljaš sasvim logično.

Jedini problem u tvom dosadašnjem izlaganju jeste verovanje u reinkaranciju. Cela ideja nema neke osnove, isto kao i vera u Boga. Ja ne želim sada da te uverevam ili razuveravam, samo želim da ti kažem da još razmišljaš o tome. Verujem da ti neće trebati mnogo da shvatiš da je biohemijska osnova ljudskih bića jedina istina i da se gašenjem tih procesa u potpunosti prekida život, i samim tim svest, što religiozne osobe nazivaju "dušom". Kao kada ubereš cvet, prosto ga više nema, ali ostaje milion drugih cvetova. I nema nikakve logike da "duh" datog cveta prelazi u drugi cvet, jer ni sam trenutak "umiranja" ni trenutak "rođenja" novog cveta nisu vremenski apsolutno definisani, dakle taj "transfer" duše je jako klimava kategorija, isto kao i sve ostale "natprirodne" pojave.
 
Алексија,

Добро је што си окачила овде да видимо ког си годишта. Људи треба да виде да има младих који умеју да мисле. Јер углавном су без мозга и без икаквог потенцијала да одрже оно што су њихови родитељи (не сви, мислим на оне који јесу) стварали. Самим тим што не висиш са оним идиотима на тин дискусији, значи да те занимају важне ствари у животу, а кад је тако с младом особом старији никако не треба да је вређају или омаловажавају због година.

Као и Сизиф, морам и ја да ти кажем да сам се и ја тих година почео бавити неким окултним стварима (дакле, није ни касно ни рано). Живот истражитеља је тежак, али има једне максиме коју би требало да знаш и да те увек прати ако си одлучила озбиљно да кренеш у живот (са нагласком на научни смисао насупрот тинејџерском), који гласи овако (а ја сам га смислио :shock: ): "Најнесрећнији филозоф срећнији је од било ког нефилозофа". Овде појам "филозоф" не треба да разумеш стриктно као онога који изучава филозофију, већ онога који је пријатељ мудрости, а мудра може бити и теологија и много шта од наука, а можеш слободно ту мислити и све науке.

Читам да ти је околина конзервативна. То би требало да буде дивна околност ако хоћеш да учиниш нешто вредно од свог живота. Да живиш у Бгд-у или неком другом већем граду не би ти имала времена да мислиш о вредним стварима па чак и онда кад би заиста баш била рођена да ствараш и будеш генијалан филозоф или научник. Конзервативна средина одржава морал на месту, особа не губи доброту душе, не разочарава се у људе јер нема додира са оним неконзервативним, либералима, активистима слободне "љубави" где девојке и доста млађе од тебе већ раде на улици. Буди и даље поносна на људе који те окружују и тако настави да проучаваш ствари и одржаваш ту озбиљност. Ту ћу напоменути да те то не треба бринути: та озбиљност. Надам се да си увек озбиљна. Људи ће помислити да си несрећна, али важније је да ти је душа топла, за разлику од људи који се кезе пред сваким да се не би којим случајем помислило да су тужни.

Што се Хесеа тиче; чини ми се да је то једна од ретких мојих слабости у књижевности, и једна од ретких предрасуда (предрасуде немој везивати за конзервативизам, јер је прво лоше за унутрашњи морал човека а ово друго добро). Наиме, у твојим годинама слушао сам како су га сви људи читали (мислим на друштво, некадашње) и хвалили се њиме, а чиме се гомила хвали то би ваљало често сматрати неваљаним или површним. Међутим, не мора увек да буде тако. Пример би могла бити реч мога једног интелигентног пријатеља који каже да је атеиста, а да притом не зна ништа о хришћанству или било којој религији, говори да га то нимало не занима јер нема емпирије. Ја му одвраћам да не можеш бити атеиста док ниси био теиста. Дакле, мораш познавати материју, па тек онда је негирати. Ипак, ја баш Хесеа нисам читао, барем до сада.

Могла би да ме питаш у вези неког другог дела, неког другог аутора, јер се крај филозофије бавим и књижевношћу.

Сада се обраћам и Сизифу јер мислим да је добар и учен човек и позивам обоје на преписку путем мејла. Имате мој мејл и било би ми задовољство да затекнем неко ваше писмо у сандучету.

:shock:
 
Hej, pa nemoj da mi dirate reinkarnaciju :wink: Hocu da kazem, ima tu logike. Svi znamo (dabome) da materija stalno kruzi i da se ne moze unistiti niti ni iz cega stvoriti. E, pa kad ja umrem mene lepo neke gliste, mikroorganizmi, biljcice itd. pojedu i sve aminokiseline, seceri, lipidi itd. odu kod njih. Onda njih neko pojede, pa tog nekog pojede neko itd. I tako ti ja zivim vecno, bez raja, bez pakla, bez duse, samo ja i moja materija 8)
Eh da, inace ja ne verujem ni u sta (religije, ideologije, sudbine, duhovi, vanzemaljci itd.) Daj ti meni lepo dokaz, da ja vidim (cujem, osetim) pa da onda ZNAM, a ne da gubim vreme verujuci. Mozda se nekom svidi ova zivotna filozofija.
 
Bandiera Negra:
Eh da, inace ja ne verujem ni u sta (religije, ideologije, sudbine, duhovi, vanzemaljci itd.) Daj ti meni lepo dokaz, da ja vidim (cujem, osetim) pa da onda ZNAM, a ne da gubim vreme verujuci. Mozda se nekom svidi ova zivotna filozofija.
Bandiera, ovde kolega Sizif. Prijatelji me znaju kao verovatno najvećeg skeptika, jer ne samo što mi je nemoguće da poverujem u ono što nema ama baš nikakvih dokaza, kao što je već pomenuti Bog, ja teško verujem i u ono što vidim i čujem... Ljudska čula su takođe veoma sklona zabludama i pogrešnim interpretacijama, kada bih sada video leteći tanjir da se spušta na livadu, u sve bih pre poverovao nego da su to vanzemaljci... To što Dejvid Koperfild očigledno lebdi ne znači da on stvarno lebdi, možeš misliti kako je tek narod bio lakoveran pre 2000 godina u vreme Isusovih čarolija...
 
Мало ме је Сизиф разочарао.

Наиме, постоји толико разумних хипотеза о постојању бога и за рационално веровање у њега.

Али ствар није у томе. Нити је занимљива "филозофија" дотичне госпођице/госпође, већ постоји нешто треће. То треће је ово: Чак и да бог постоји (дакле, као што сада јесте пошто има добрих доказа за то, а мени није до тога да их набрајам јер је о томе писано гомила књига) у њега не треба веровати, јер је за нас овде потребна друга филозофија (не она коју прописује хришћанство и која се, насупрот правом хришћанству, у последње време често мења и прилагођава кретањима и виђењима актуалне психологије) живота, нарочито морал. Дакле, треба превредновати вредности, и почети са здравом вером у себе: пуна одговорност. То је здрав морал и здрава вера. А ако се неко придржава овог морала, онда се мора допасти и богу (и то било ком!) на неком наводном суђењу.

С поштовањем,
:shock:
 
Nietzsche:
Наиме, постоји толико разумних хипотеза о постојању бога и за рационално веровање у њега.
Niče, mene kao humanistu uopšte ne interesuje (ne)postojanje Boga. Interesuje me život, ovaj koji živim, jedini koji imam i koji ću imati.
Takođe, racionalni dokazi koje pominješ za njegovo (ne)postojanje za nekoga mogu biti racionalni, a za nekoga ne, jer ni on sam nije dovoljno racionalno definisan.
Što se njega tiče, ako ga ima neka ga, ako ga nema opet svejedno, ono što ja tvrdim je da za sreću on ne mora biti relevantan faktor. Da li se ovde slažemo?
 
Ту се свакако слажемо.
Ја бих чак казао да он не само да нема никаквог утицаја на човекову срећу, него би било много боље за човечанство када ни приче о њему ни би постојале. Али кад су већ ту, није сувишно упознати их. А и није лоше држати се првобитних божјих заповеди, барем у првих десет, петнаест година живота, док се не стекне моћ за саморасуђивање и поставе много строжа и озбиљнија морална начела.

Поздрав
:shock:
 
Nietzsche:
А и није лоше држати се првобитних божјих заповеди, барем у првих десет, петнаест година живота, док се не стекне моћ за саморасуђивање и поставе много строжа и озбиљнија морална начела.
:shock: :!:
Otkud ti ideja da navodnih "deset zapovesti" uopšte imaju ikakve veze sa Bogom ili sa životom? Prvo, to je čista hrišćanska izmišljotina, drugo, ne moraju svi biti hrišćanski orijentisani, ima toliko religija sa drugačijim moralnim načelima. Treće, deca se najlakše indoktriniraju, samom predstavom o postojanju deset zapovesti od Boga deci se stavlja do znanja da on postoji.
Da li dete mora biti vaspitavano u hrišćanskom duhu da bi znalo da ne treba da ubije drugo dete dok se s njim igra u pesku? Pa naravno da ne. Mnogo zdraviji način vaspitavanja dece je uobičajeno građansko vaspitanje u okviru porodice, škole, itd. Religija je deci najmanje potrebna, jer ona ne mogu da biraju, vidiš u kakve fanatike se izrode pojedine osobe pod uticajem organizovane religije od malih nogu.
 
Драги Сизифе,

Са тобом је тешко и сложити се. Никако ти се не може удовољити. Тако је можда и боље.

Казаћу ти само да је до пре појаве комунизма (ти то вероватно боље знаш од мене, јер ја сам се родио онда кад је он почео да ишчезава) било нормално да се деца васпитавају (нарочито у племенитим породицама) под окриљем хришћанства (нећу да мешам и друге религије). Сада ћу ти казати како то бива да од једне лоше догме дечак постане велики филозоф или књижевник.

Узећеш неку књигу која пише биографију Сјерена Кјеркегора, видећеш ту како је мали Сјерен био не само под хришћанским васпитањем, већ и под строгом очевом руком, тако да је био третиран као у време инквизиције.
Међутим, баш то га је подстакло да пожели да постане неко. А мени не би било драго, нити би своме детету (кад га будем имао) пожелео да буде обично улично дете, већ да стреми ка врху, у свакој области живота за коју буде имало интересовања и талента. Слична је прича и са Кафком. Он је чак изабрао и да студира некаква Права, иако је то мрзео више од свега (али строга очева рука!), да би задовољио породицу, али и да би себе подстакао на још већу љубав према ономе што је Правима добрим делом супротно: према књижевношћу.

Има доста таквих прича. Погледај биографије великих људи, видећеш доста тога.

А што се тиче баналних десет заповести... То сам рекао баш зато што су безвредне, лабаве, просте, претпостављене и сл. Дакле, деци је баш потребно оно што она могу разумети, а за њихов узраст (кажем, негде при првом разреду па у наредних пет, шест година) није пожељно говорити им како да развијају саморасуђивање и нова морална начела, учења о превредновању свих вредности и сл.

Изнео сам ти овде два разлога за хришћанско (добром мером декадентно за зреле људе) васпитање. Што се тиче грађанског, то је највећа глупост од учења. Не знам шта се ту подразумева, али претпостављам да се изучавају основе државног морала, другим речима основи друштвене културе и закони. Нећу рећи да је то нарочито лоше, јер једнако је непотребно као религија, али има две слабости више, и то је оно по чему се разликују: 1) Грађ. васпитање даје сасвим догматички приступ, упућује на правила, а то не захтева баш никакав расуђивалачки напор у детету. Хришћанско васпитање је продуктивније у том смислу што дете наводи на машту, размишља о ономе што не види, о богу, кога ће касније, кад сазри, одбацити и бити одлучнија особа коју гради атеистички однос према религији. 2) Грађ. васпитање подстиче конформистичко осећање у детету, без икаквих сукоба са представљеном догмом, и без простора, могућности, и у самом детету, за њену појаву. Хришћанско васпитање пружа детету онај први услов за филозофирање (наравно, колико је то детету доступно, не у правом смислу филозофирати), за неслагање, за искакање из јаслице, а та побуна (било вањска или сукоб у детету) услов је за продуктиван развој.

Поздрав,
:shock:
 
Sizif:
Razmišljaš sasvim logično.quote]

Covece,vama se u zivotu nije desilo neko s*anje da bi ste poverovali u Boga. Slobodno mogu konstatovati da niste svesni svog postojanja!!! Jer da jeste znali bi ste zasto postojite! Ako vam filosofija ne moze pomoci onda prvo otvori fiziku za srednju skolu,pa astrofiziku,polako predji na knjige za fax,malo bolje prouci istoriju covecanstva i ako si dovoljan kliker moces da skontas da nesto postoji. Recimo zasto je 2+2=4? Zasto nije 123? Znaci...logika po kojoj ce univerzum raditi je vec unapred definisana. To sto je definisalo tu logiku ne mozes zamisliti onakvo kakvo jeste. Jednostavno zamisljaj kao veliko nista! Zasto veliko nista? Zato sto nisi u stanju drugacije da zamislis. Nemoj se ni truditi jer su do tog veliko nista dosli ljudi koji ispred imena imaju dr. i mr.
Pozdrav...
 

Back
Top