Freske i ikone

Nj6g1Km.jpg

The Virgin Mary Ierosolymitissa
 
МАНАСТИР РАВАНИЦА
featured5-jpg.585480

Манастир Раваницу са црквом Вазнесења подигао је кнез Лазар између седамдесетих и осамдесетих година XIV века. Ктиторска повеља сачувана је само у два каснија преписа, која нису истоветна. По болоњском препису, раваничка повеља била је издата 1376/7, по врдничком 1381. године. Међутим, на основу житија испосника светог Ромила који је живео у непосредној близини Раванице и који је, после смрти 1375. године, и сахрањен у Раваници, закључује се да је раваничко властелинство већ постојало, али свакако не као завршена манастирска целина. Такав манастирски комплекс - са црквом, пиргом, моћним утврђењем са седам кула, трпезаријом, ћелијама, неопходним економским и господарским зградама - морао се стварати годинама. Као, уосталом, и сви наши угледни манастири.

70899-jpg.585481

У складу са својом фактичким положајем, кнез Лазар наглашава своју самосталност - самодржавност, он је "господин земљи српској" и то "по милости Божјој", и он постаје Стефан: "Стефан кнез Лазар". Он наступа као крунисани владар, непосредни наследник Немањића - део савременика га тако и прихвата, а потомство га тако и види у историјској перспективи.
После Косовске битке и Лазареве погибије, на Видов дан 1389. године, и преноса његових моштију из приштинске цркве Вазнесења у Раваницу 1392. године, манастир постаје место ходочашћа и жижа око које се ствара култ кнеза Лазара, косовског мученика, а затим и његових сабораца.
 
d35222889df51dc2fd272dc794f8c850-jpg.592193

Sveti Sava

U pravoslavnoj crkvi naročito je raširen i razvijen kult ikona, mada ikone spadaju u kult i drugih konfesija, pravoslavlje je najfinije i najdetaljnije razvilo ikonopis tako da su sva pravila i načini ikonopisa karakteristični za pravoslavnu crkvu. U drugim konfesijama koje poštuju ikonu ova pravila ne moraju biti poštovana (primer je Rimokatolička crkva u kojoj nije detaljno preciziran i dogmatski određen način slikanja ikona).

U pravoslavnoj crkvi postoje određeni kanoni ikonopisanja kojih se pridržava svaki ikonopisac. Pravila nisu zvanično propisana već se prenose generacijama sa majstora na učenika. Osnovno nepisano pravilo je da se ikona radi po predlošku neke starije ikone. Slikanje ikona po mašti umetnika bez poznavanja ovih pravila ne predstavlja crkveno učenje i ne može se nazvati ikonom u strogom smislu.

Svaka ikona se sastoji obavezno iz nosioca i bojenog sloja. Ikona se sastoji iz sledećih slojeva:
• nosilac ikone - daska
• gaza - služi kao armatura podloge
• podloga od krede i tutkala
• šelak - nanosi se na mestima pozlate kao izolacija
• mikstion - lepak za zlato
• zlato
• bojeni sloj
• lak
Za slikanje ikona se koristi jajčana tempera - slikarska boja gde je vezivo žumance kokošijeg jajeta. Slikanje bojama spravljenim od žumaceta je vrlo staro. Skoro sve ikone srednjeg veka slikane su jajčanom temperom. Jajčana tempera je vrlo postojana što je glavni razlog da su ikone stare i hiljadu godina danas u dobrom stanju. Jajčana tempera se sastoji iz dva dela: veziva i pigmenta. Pigment je prašak mineralnog ili sintetičkog porekla koji slikarskoj boji daje određenu obojenost. Vezivo (u ovom slučaju žumance) je materija koja služi da slepi čestice pigmenta. Jajčana tempera može u hladnjaku stajati oko nedelju dana. Postupak spravljanja jajčane tempere je sledeći:

1. Razdvoji se žumance od belanceta. Iz žumanca se pažljivo izdvoji sadržaj dok se opna baca
2. Žumancu se doda zapreminski jednaka količina vode
3. Pigment se pomeša sa malom količinom žumanceta da se dobije gustina paste. Ovakva pasta se riba kašikicom na tanjiriću da bi se razbile grudvice.
4. Nakon ribanja pigmentu se doda još žumanceta u približnom zapreminskom odnosu 1:1
5. Može da se doda par kapi sirćeta radi konzervacije
6. Boja se prespe u drugu posudicu da bi se taloženjem odstranile grudvice.

U srednjem veku koristili su se prirodni pigmenti najčešće mineralnog porekla: razne nijanse žute, crvene, oker i braon zemlje. Kao crni pigment koristili su se uprašeni ugljenisani štapići vinove loze (slonove kosti ili bukovog drveta). Još u srednjem veku bilo je poznato dobijanje veštačkih pigmenata: olovne bele i cinobera. Danas se koriste uglavnom sintetički pigmenti mada su u upotrebi i neki prirodni pigmenti najčešće zemljani oker i crna od vinove loze. Nekada se pigment ručno usitnjavao i uprašivao dok se danas kupuje već fabrički pripremljen.
 
Beli anđeo
Mileševa manastir






800px-Meister_von_Mileseva_001 (1).jpg


je deo kompozicije Mironosice na Hristovom grobu iz crkve Vaznesenja Hristovog manastira Mileševa
i spada u najpoznatije freske Srbije ,ali se ubraja i u velike domete evropskog slikarstva.
Smatra se jednim od najlepših radova srpske i evropske umetnosti srednjeg veka.


Beli_andjeo2 (1).jpg



Na slici je prikazan Arhanđel Gavrilo obučen u beli hiton koji sedi na kamenu
I mironosicama rukom pokazuje mesto Hristovog vaskrsnuća, odnosno njegov prazan grob.
Rađen je slobodnim, širokim potezima i odlikuje se monumentalnošću i visokom plastikom u modeliranju.


Beli_andjeo3.jpg


Freska se nalazi na južnom zidu zapadnog travela i nastala je u 13 veku -
kao rad nepoznatih autora Grka, školovanih u Carigradu , Nikeji i Solunu.
U 16 veku U je preko nje naslikana druga freska pa je Beli anđeo bio sakriven sve do 20 veka.
Tada je manastir restauriran i gornja slika je uklonjena.

 
Freske iz Arla,Francuska


Freske su nađene na originalnom zidu na kome su i slikane. Veliki deo zida je već rekonstruisan i na njemu se vidi koliko su dobro očuvane boje i kako su likovi besprekorno naslikani. Freske su iz rimskog perioda u antičkom gradu Arerlate (danas Arlu) u Francuskoj.​



29-1 (1).jpg

Ljudske figure su slikane na intenzivno crvenoj pozadini što je u vreme kada su freske nastale bilo veoma skupo i takve freske su retke i u Italiji.
Za sada još nisu identifikovane sve figure ali jedna ženska svira u harfu, a neke muške figure ukazuju da je kompozicija bila posvećena bahanalijama.
Arheolozi se slažu da su ove freske za sada jedinstvene u rimskoj Galiji i pokazuju koliko je ovaj deo na jugu Francuske bio cenjen među Rimljanima

Iz dokumenata se zna da je Arelate bio jedan od najvažnijih lučkih gradova u galskom delu Rimskog carstva
pošto je stao na stranu Julija Cezara u građanskom ratu koji je poveo protiv Pompeja.

Grad je dobio status rimske kolonije 45. godine pre nove ere u koju su se naseljavali veterani rimskih legija .
Sve do skoro se verovalo da je desna strana grada bila mnogo manje naseljena u prvim godinama Rimskog carstva
dok nisu otkriveni ostaci četvrti u kojoj su živeli veoma bogati Rimljani i gde su pronađene najbolje freske kakvih do sada nije bilo u Francuskoj.
31-1.jpg

Do otkrića se došlo osamdesetih godina 20 veka kada su počeli radovi na iskopavanju fabrike stakla iz 18 veka koja je takođe označena kao istorijski spomenik. Ispod fabrike su arheolozi pronašli ostatke rezidencijalne četvrti iz drugog veka,

Nađene freske su rađene u stilu drugog perioda pompejanskog slikarstva.
Taj drugi period od ukupno četiri koliko ih je definisano još u 19. veku datira se u vreme od 70 do 20 godine pre nove ere
i karakteristican je po slikanju arhitektonskih elemenata da bi se dočarala trodimenzionalnost slike.
Takvih fresaka ima dosta po Italiji ali su veoma retke u provincijama pa i u Galiji gde se zna samo za 20 lokaliteta .

32-1.jpg
 
Moja omiljena ikona je Presveta Bogorodica Volsingemska
Ovakvu imam kod kuće
our-lady-of-walsingham-icon-400x400-8678_400x400.jpg

Postojala je i njena statua koja je nažalost nastradala u razrušenjima manastira pod Henrijem osmim i izgledala je otprilike ovako
Our_Lady_of_Walsingham_III.jpg

Volsingem se naziva i "Engleski Nazaret" zbog događaja koji se tamo zbio 1061 godine posle čega je sagrađena kuća Presvete Bogorodice i dva hrama. Jedan je Slipper chapel (kapela "papuča" koji još postoji gde su se hodočasnici izuvali) i Opatija od koje je ostao samo jedan luk koji kao da vodi u Večnost, slika dole)

walsingham-header-2000x1500.jpg
 
Volsingem je bio manastir u Engleskoj?
Zašto ga je Henri VIII srušio?
Volsingem je malo mesto na severu Norfoka. Tamo je bila kuća, replika one iz Nazareta. I bila je ta Opatija i ta kapela koja postoji (preživela je)

Henri je, kad je raskinuo sa Rimom, krenuo u otimanje manastira zbog pre svega novca (postoji ta interpretacija) ali su manastiri i uništavani, možda ima i protestantskog uticaja u tim divljanjima, mada je ovo nekako specifično. Deluje mi da je hteo da uguši svaki otpor novoj vrsti njegove vlasti.

Sam je bio hodočasnik u Volsingemu pre te "promene" ali nažalost njegovi "pomoćnici" nisu poštedeli to mesto kao ni Opatiju u Beri Sent Edmundzu. Mošti Svetog Edmunda su izgleda monasi skolinili zakopavši u monaško groblje a to je danas ispod nekih teniskih terena koji su sklonjeni prošle godine radi ispitivanja.Opatija u Beriju je bila ( po pričama) veličanstvena a ostalo je vrlo malo zidina. Isto zbog "akcije" Henrijevih ljudi.
 
Kuenka katedrala,



197 (1).jpg


diptih despota Tome Preljubovića, levo krilo,
u sredini Bogorodica s Hristom;
poprsja gore: sv. Teodor Tiron, sv, Teodor Stratilat, sv. Ana i sv. Prokopije;
levo: sv. Artemije, sv. Eustratije i sv. Varvara;
desno: sv. Nikola Novi, sv. Gurije Homologet, sv. Samona;
dole: sv. Pelagija, sv. Kuzman, sv. Damjan i sv. Pantelejmon,( 1367-84.)
 
Freska u Decanima


%d1%84%d1%80%d0%b5%d1%81%d0%ba%d0%b0.jpg


Freska iz istorije koja predstavlja misteriju - da li je car Dusan imao jos jedno dete? Na slici je carica Jelena sa sinom Urosem (levo) , ali nije poznato ko je desno od nje, pa mnogi smatraju da je to njihova kcer Teodora. Ipak, ova freska i dan danas izaziva nedoumice i osporavanja, a s obzirom da je unisten natpis iznad njene glave, nemoguce ju je identifikovati.

https://hronograf.net/2019/12/07/fr...vne-srbije-ko-je-misteriozna-srpska-princeza/
 

Back
Top