Ali da se ne lažemo – Jelena Karleuša ne smeta samo zbog svojih riječi. Smeta jer postoji kao takva: glasna, pametna, kontroverzna, bez straha. Smeta jer se ne izvinjava što ima mozak i kičmu. Smeta jer živi po svom, i neće da se sagne kad joj „sistem“ kaže da je vrijeme za pokornost.
I zato je napadaju. Ne zato što griješi – već zato što se ne plaši. Jer u ovom društvu, najveći greh je imati kičmu.
Sramni su napadi na nju, ali još sramnija je tišina onih koji znaju da je u pravu – ali ćute da ne bi izgubili pratioce, sponzore, prijatelje. Takva tišina je saučesništvo u zločinu. Jer ćutanje na zločin ne pere ruke. Samo ih skriva u džepovima.