FB pisanje

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.428
Oni koji koriste Fejsbuk, sigurno su primetili da je opcija koja podržava pisanje i objavljivaje beležaka omogućila mnogima koji pišu da se predstave, da kažem široj javnosti, naročito onim stvaraocima koji se iz ovih ili onih razloga nisu do sada afirmisali.
Međutim, pojavio se i izvestan broj onih koji su počeli da pišu podstaknuti ovom opcijom, po sistemu ''videla žaba da se konji kuju''.
To nije nužno negativno, ako se ima na umu da postoje ljudi u kojima celog života nešto čuči, neki talenat, dobre i kvalitetne misli, ali nisu imali prilike da to otkriju, jer im ''veliki svet'' nije bio na dlanu, kao što je slučaj otkad postoji internet, a posebno FB.
Ali je logika takva da se pojavljuju i oni koji pišu da bi pisali, odnosno, da bi drugi primetili da pišu i po difoltu vrednovali kao pisce/pesnike. Onda jure čuvene ''lajkove'', mole druge da ih čitaju, hvale,... itd...

Da li je ovo trenutni, prolazni trend?
I kako sagledavate uopšte ovu pojavu?
 
Oni koji koriste Fejsbuk, sigurno su primetili da je opcija koja podržava pisanje i objavljivaje beležaka omogućila mnogima koji pišu da se predstave, da kažem široj javnosti, naročito onim stvaraocima koji se iz ovih ili onih razloga nisu do sada afirmisali.
Međutim, pojavio se i izvestan broj onih koji su počeli da pišu podstaknuti ovom opcijom, po sistemu ''videla žaba da se konji kuju''.
To nije nužno negativno, ako se ima na umu da postoje ljudi u kojima celog života nešto čuči, neki talenat, dobre i kvalitetne misli, ali nisu imali prilike da to otkriju, jer im ''veliki svet'' nije bio na dlanu, kao što je slučaj otkad postoji internet, a posebno FB.
Ali je logika takva da se pojavljuju i oni koji pišu da bi pisali, odnosno, da bi drugi primetili da pišu i po difoltu vrednovali kao pisce/pesnike. Onda jure čuvene ''lajkove'', mole druge da ih čitaju, hvale,... itd...

Da li je ovo trenutni, prolazni trend?
I kako sagledavate uopšte ovu pojavu?

Pa ima toga dosta ali kako ti kažeš to lajkovanje i moljenje drugih za pozitivan komentar je po meni više nego jadno jer vidi se šta ima kvalitet a šta ne.... ili imaš talenta ili ne.:aha:
 
Nailazio sam na takve osobe i uglavnom sam izbegavao njihove tekstove, baš zato što su pisani jer je njihov autor gladan pažnje. Pravi pisac, i to pritom mislim na pisca poput svetski poznatih pisaca, piše ne zato da bi to neko drugi čitao ili da bi se on time istakao, već prvenstveno zato što ima potrebu da piše.

Ma i taj Facebook više... Totalno je poremetio način razmišljanja! Ranije, ako si hteo da budeš primećen, da privučeš pažnju društva, morao si stvarno da se potrudiš, ako već nisi prirodni talenat za tako nešto. A šta danas rade? Pišu gomilu đubreta i kojekakvih besmislica, samo da bi privukli što više tih lajkova. Tu su raznorazni citati velikih umova, mudre misli (ova dva da se pokaže kako je osoba pametna), onda spotovi Ajs Nigrutina i "bacanje" njegovih maloumnih rima (ovim osoba pokazuje kako i ona ume da bude cool), pa su tu razne slike sa "photo-session"-a (ovo uglavnom klinke rade, valjda da bi istakle neku lepotu koju, inače, same ne bi mogle da postignu, a i da se vidi kako prate poslednju modu)... Ljudi ne kapiraju da je ta pažnja lažna, da ona ima "vrednost" samo na Facebook-u i nigde više. Mnoge od tih osoba su, hajde da kažemo, popularne na tom sajtu, a u realnosti su uvek u senci nekih drugih ljudi. I čemu, onda, sve to?
 
Oni koji koriste Fejsbuk, sigurno su primetili da je opcija koja podržava pisanje i objavljivaje beležaka omogućila mnogima koji pišu da se predstave, da kažem široj javnosti, naročito onim stvaraocima koji se iz ovih ili onih razloga nisu do sada afirmisali.
Međutim, pojavio se i izvestan broj onih koji su počeli da pišu podstaknuti ovom opcijom, po sistemu ''videla žaba da se konji kuju''.
To nije nužno negativno, ako se ima na umu da postoje ljudi u kojima celog života nešto čuči, neki talenat, dobre i kvalitetne misli, ali nisu imali prilike da to otkriju, jer im ''veliki svet'' nije bio na dlanu, kao što je slučaj otkad postoji internet, a posebno FB.
Ali je logika takva da se pojavljuju i oni koji pišu da bi pisali, odnosno, da bi drugi primetili da pišu i po difoltu vrednovali kao pisce/pesnike. Onda jure čuvene ''lajkove'', mole druge da ih čitaju, hvale,... itd...

Da li je ovo trenutni, prolazni trend?
I kako sagledavate uopšte ovu pojavu?

Mislim da je to super. Ljudi uspevaju da se iskazuju, a ako neko smatra da nije za lajk, nece lajkovati.
 
I ako se izuzme facebook, pa i čitav internet, toliko toga se objavljuje da je nemoguće pronaći nešto što vrijedi, ako se ne slijede neki putokazi. Nikad nisam bio pristalica čitanja neke knjige zato što su mi se dopale korice izdanja, ili zato što me naslov zainteresovao ili iz nekog drugog, u suštini, neknjiževnog razloga. Treba pratiti kritiku po štampi, koliko god ona nesavršena bila. Budući da se na drugim jezicima objavljuje neuporedivo više dobrih knjiga, ko čita još na nekom jeziku osim na srpskom, može ne internetu da pronađe solidnu kritičku bazu. Još uvijek ima mnogo više dobrih knjiga, nego vremena da se pročitaju.

A što se tiče tih koji pišu po facebooku i traže lajkove, ne mogu da shvatim da ih neko čita iz sasvim književnih pobuda. Ako išta vrijede, naći će put do normalnog izdanja, pa ćemo ih onda čitati.

Inače, istina je da vlada epidemija skribomanije, ali šta da se radi.
 
Oni koji koriste Fejsbuk, sigurno su primetili da je opcija koja podržava pisanje i objavljivaje beležaka omogućila mnogima koji pišu da se predstave, da kažem široj javnosti, naročito onim stvaraocima koji se iz ovih ili onih razloga nisu do sada afirmisali.
Međutim, pojavio se i izvestan broj onih koji su počeli da pišu podstaknuti ovom opcijom, po sistemu ''videla žaba da se konji kuju''.
To nije nužno negativno, ako se ima na umu da postoje ljudi u kojima celog života nešto čuči, neki talenat, dobre i kvalitetne misli, ali nisu imali prilike da to otkriju, jer im ''veliki svet'' nije bio na dlanu, kao što je slučaj otkad postoji internet, a posebno FB.
Ali je logika takva da se pojavljuju i oni koji pišu da bi pisali, odnosno, da bi drugi primetili da pišu i po difoltu vrednovali kao pisce/pesnike. Onda jure čuvene ''lajkove'', mole druge da ih čitaju, hvale,... itd...

Da li je ovo trenutni, prolazni trend?
I kako sagledavate uopšte ovu pojavu?
Sunce ti poljubim, nemoj da vide supermodovi da se loguješ na FB.
 
Dobro, neki od vas su proširili temu na uticaj FB, i to sa osvrtom samo na negativne strane. :)
Ne zaboravite da sličan pristup može da se primeni i na forume, a takvu ''reklamu'' moj moderatorski rezon neće dozvoliti. :)

A vidite li nešto pozitivno u mogućnosti da se na FB-u (pa i na formu) objavi neki svoj zapis...?
Da ne budemo previše radikalni.
 
I ako se izuzme facebook, pa i čitav internet, toliko toga se objavljuje da je nemoguće pronaći nešto što vrijedi, ako se ne slijede neki putokazi. Nikad nisam bio pristalica čitanja neke knjige zato što su mi se dopale korice izdanja, ili zato što me naslov zainteresovao ili iz nekog drugog, u suštini, neknjiževnog razloga. Treba pratiti kritiku po štampi, koliko god ona nesavršena bila. Budući da se na drugim jezicima objavljuje neuporedivo više dobrih knjiga, ko čita još na nekom jeziku osim na srpskom, može ne internetu da pronađe solidnu kritičku bazu. Još uvijek ima mnogo više dobrih knjiga, nego vremena da se pročitaju.

A što se tiče tih koji pišu po facebooku i traže lajkove, ne mogu da shvatim da ih neko čita iz sasvim književnih pobuda. Ako išta vrijede, naći će put do normalnog izdanja, pa ćemo ih onda čitati.

Inače, istina je da vlada epidemija skribomanije, ali šta da se radi.

Ali zašto vlada?
Imam ja neko svoje psihološko objašnjenje za to... ukratko: ljudi se osećaju prilično usamljenima, pisanje je jedan podsvesni vid spajanja potrage za sobom, i ko ima sreće i veština, spajanja sa sobom...
Pokazivanje drugima je poseban bipolaran fenomen.
 
Dobro, neki od vas su proširili temu na uticaj FB, i to sa osvrtom samo na negativne strane. :)
Ne zaboravite da sličan pristup može da se primeni i na forume, a takvu ''reklamu'' moj moderatorski rezon neće dozvoliti. :)

A vidite li nešto pozitivno u mogućnosti da se na FB-u (pa i na formu) objavi neki svoj zapis...?
Da ne budemo previše radikalni.

A zasto da ne? Svaki post je oblik izrazavanja necijeg misljenja.
 
Ali zašto vlada?
Imam ja neko svoje psihološko objašnjenje za to... ukratko: ljudi se osećaju prilično usamljenima, pisanje je jedan podsvesni vid spajanja potrage za sobom, i ko ima sreće i veština, spajanja sa sobom...
Pokazivanje drugima je poseban bipolaran fenomen.


Pa. skribomanija vlada prvenstveno zato što je knjigu jednostavno napisati i objaviti. Više to nije ni posebno tehnički, ni finansijski, a ni umjetnički zahtjevno. Postoje izdavačke kuće koje će objaviti svakoga ko to samofinansira, a ni tu se ne radi o ne znam kakvim parama. Neka mjera usamljenosti, traganja za sasmim sobom, uvijek je bila motivacija umjetničkog stvaranja. Internet svakome omogućava da kaže šta želi potencijalno hiljadama i milionima ljudi. Mnogo ljudi ne može realno sagledati vlastite sposobnosti i talenat. Misle da to što piše nešto vrijedi i da može da bude inrteresantno drugima. Nekad je sve prije nego što stigne do širokog kruga čitalaca prolazilo kroz filtere urednika i izdavača, toga nema na internetu.
Sve ovo je, zapravo, sasvim nevažno. Što se mene tiče, može svako od ovih šest milijardi ljudi da napiše po jednu knjigu i postavi je na net. Ne interesuje me. Ja ću za knjigama koje čitam tragati na svoj način.
 
P.S.
Ahh, da, motivacija za pisanje u današnje vreme je i lečenje mnogih frustracija (neuspeha da se završi fakultet, neuspeh da se probije u oštroj konkurenciji u skoro svim oblastima života, da se izgradi neka ozbiljna karijera, da se zasnuje normalna porodica.......)
 
Sve ima i pozitivne i negativne strane. Tako i ovo.
Koliko je loše što faktički svako može objaviti nešto, i onda je u moru lošeg i prosečnog, teško naći dobro, toliko
je loš i raniji pristup, gde si imao nekoliko književnih ,, imena '' partijskih aparatčika, koji su začaureni u svoj svet
odlučivali šta valja a šta ne. Dovoljno mi je pogledati ko je sve dobio kojekakve nagrade ili bio nominovan za iste.
Na netu imaš more antitalenata sa ambicijom. Ali isto tako, na netu je nastao poznati sf apokaliptični roman
Metro 2033, koji je postigao veliki uspeh i kasnije bio objavljen kao knjiga. Ništa nije sasvim crno ni belo.
Mnogi poznati pisci stavljaju odlomke na net, komuniciraju sa čitaocima, reklamiraju se, itd. Prošla su vremena
samoupravljanja, danas vlada tržište, pisac se sam mora boriti za čitaoca, a ne čekati da ga on sam nađe.
 
Oni koji koriste Fejsbuk, sigurno su primetili da je opcija koja podržava pisanje i objavljivaje beležaka omogućila mnogima koji pišu da se predstave, da kažem široj javnosti, naročito onim stvaraocima koji se iz ovih ili onih razloga nisu do sada afirmisali.
Međutim, pojavio se i izvestan broj onih koji su počeli da pišu podstaknuti ovom opcijom, po sistemu ''videla žaba da se konji kuju''.
To nije nužno negativno, ako se ima na umu da postoje ljudi u kojima celog života nešto čuči, neki talenat, dobre i kvalitetne misli, ali nisu imali prilike da to otkriju, jer im ''veliki svet'' nije bio na dlanu, kao što je slučaj otkad postoji internet, a posebno FB.
Ali je logika takva da se pojavljuju i oni koji pišu da bi pisali, odnosno, da bi drugi primetili da pišu i po difoltu vrednovali kao pisce/pesnike. Onda jure čuvene ''lajkove'', mole druge da ih čitaju, hvale,... itd...

Da li je ovo trenutni, prolazni trend?
I kako sagledavate uopšte ovu pojavu?


Nije tu samo u pitanju fejsbuk,to nikako. Bas pre citam u novinama, neko srpsko udruzenje pisaca -pesnika slave nesto, ne secam se sta, i kaze udruzenje broji 2000 do 3000 clanova :eek::mrgreen: Bas sam se ismejala, 3000 pesnika u Srbiji( mislim- samo u tom udruzenju zvanicnih clanova) - bogme ima vise pesnika nego citalaca
I mislim da negde u tom grmu i lezi zec-- danas ne postoje citaoci nego samo pesnici, svi koji pokazu neko interesovanje za knjizevnost ( u mladosti ) odmah bi da pisu nesto i da se izjasne kao pesnici, vecina. Jednom je, ne tako davno, Borhes rekao za sebe da je dobar citalac i osrednji pisac ( on je sjajan pisac naravno) , dok eto danas svi citaoci hoce da budu pesnici. Da li je to ono "poeziju ce svi pisati".. ne znam, mozda tu ima i nesto dobro ..ali...
danas manje neko ikad postoji neki cvrst sistem vrednosti . Knjizevnost ( i prava umetnost uopste, ali da se osvrnem na knjizevnost) dozivljava se masovno kao neko skroviste za neke ljude koji hoce u njoj iskazu neku licnu kreativnost, genijalnost, tanana osecanja i dubinu svoje duse, njene drhtaje :D...zapravo da istaknu sebe kao neke originalne individue i da takvu sliku imaju drugi o njima. Naravno, zahvaljujuci tehnologiji moze da pise ko sta hoce.
Ali jos jedna stvar: ako se pogleda istorija knjizevnosti, veliki pisci su uvek oni koji progovaraju kao neka vrsta tribuna,zaintersovani su istinski za covecanstvo uopste. Da pomenem koliko je Tolstoj pokusavao da bude i propovednik ili kad Puskin kaze da je pesnik "prorok koji žeže srca ljudi". Umetnost je posvecena ljudima, to se lako zaboravlja, samom Bogu ona nije potrebna
Danas, eto, toliko njih pise sve i svasta, ali da li su zaista te tolike knjige i dela posveceni Coveku. Genije je genije, u svakom vremenu i ovo se ne odnosi na njih, pre bih rekla da je ovde problem odnos citalaca prema knjizevnosti
 
Poslednja izmena:
Oni koji koriste Fejsbuk, sigurno su primetili da je opcija koja podržava pisanje i objavljivaje beležaka omogućila mnogima koji pišu da se predstave, da kažem široj javnosti, naročito onim stvaraocima koji se iz ovih ili onih razloga nisu do sada afirmisali.
Međutim, pojavio se i izvestan broj onih koji su počeli da pišu podstaknuti ovom opcijom, po sistemu ''videla žaba da se konji kuju''.
To nije nužno negativno, ako se ima na umu da postoje ljudi u kojima celog života nešto čuči, neki talenat, dobre i kvalitetne misli, ali nisu imali prilike da to otkriju, jer im ''veliki svet'' nije bio na dlanu, kao što je slučaj otkad postoji internet, a posebno FB.
Ali je logika takva da se pojavljuju i oni koji pišu da bi pisali, odnosno, da bi drugi primetili da pišu i po difoltu vrednovali kao pisce/pesnike. Onda jure čuvene ''lajkove'', mole druge da ih čitaju, hvale,... itd...

Da li je ovo trenutni, prolazni trend?
I kako sagledavate uopšte ovu pojavu?

facebook se ni pocemu nerazlikuje od foruma "u svojstvu" pisanja.
Ako imaju talenta neka studiraju knjizevnost pisanja. Sve vise roditelja svojoj deci zabranjuje fb, verovatno zato sto nema pravih vrednosti. I zasto uopste spominjes fb, sigurno si napisao nesto sto treba da se "lajkuje"!
U Kini postoji udruzenje koje je nastalo zbog fb, bavi se "chavrljanjem" ali ne mislim na "chat" vec t realnom vremenu chavrljanje, cilj udruzenja je da se ljudi odviknu od fb. Nadam se da sam ti stavio do znanja da se klonis fb, odnosno trebalo bi da napravimo udruzenje slicnom kao i u Kini. I batali se fb jer sam primetio da i ljudi od 40, 50 god. hvataju ko je sta rekao na fb!!!
 
Stariji forumaši sjećaju se osobe od prije nekoliko godina sa nikom Lizza i još nešto, ne sjećam se više. Isto je ovako lupetala na svakoj temi kao ova Moderna Pevacica i, što je vrlo indikativno, pisala je roze fontom. Dakle, čini mi se da je to ista osoba, samo što je u međuvremenu podvrgnuta lobotomiji. Ona Lizza je povremeno bila duhovita.
 
Stariji forumaši sjećaju se osobe od prije nekoliko godina sa nikom Lizza i još nešto, ne sjećam se više. Isto je ovako lupetala na svakoj temi kao ova Moderna Pevacica i, što je vrlo indikativno, pisala je roze fontom. Dakle, čini mi se da je to ista osoba, samo što je u međuvremenu podvrgnuta lobotomiji. Ona Lizza je povremeno bila duhovita.

A kako to da Pevacica nije duhovita?
 

Back
Top