Faze ka suicidu

mekflaj

Poznat
Poruka
8.291
Kroz koje mentalne faze obično prolazi osoba pre nego što digne ruku na sebe?

ako to ne učini impulsivno, evo neke liste kako ja to hipotetički vidim -
1. ponekad pomisli o mogućnosti suicida
2. misli postaju učestalije i intenzivnije
3. čita o tome, sluša takvu muziku, filmove...
4. debata u glavi prestaje, stvar se kristališe i doživljava kao svoja
5. razmatra načine i konkretizuje ideju
6. kreće se pripremom
7. vrši simulaciju, probu
8. sve je spremno, sada samo čeka povoljan trenutak, inspiraciju, momentum


Dakle, nije tema o ZA ili PROTIV suicida, već o putu ka realizaciji kojim ide osoba. Kako vi to vidite?
 
Prvo traži pažnju, i pomoć, pa se povuče. Kad se povuče u sebe, onda već je u zoni ispadanja iz igre zvane Život....

A skoro svaki problem je rešiv ma koliko bolan i pun patnje bio... Ali nekima je sudbina da se predaju. Nekad možda i rešenje.

Depresija je opasna, opasnija od mnogih drugih bolesti. Ne dozvolite da vlada vama. Menja vam Igru.
 
Kroz koje mentalne faze obično prolazi osoba pre nego što digne ruku na sebe?

ako to ne učini impulsivno, evo neke liste kako ja to hipotetički vidim -
1. ponekad pomisli o mogućnosti suicida
2. misli postaju učestalije i intenzivnije
3. čita o tome, sluša takvu muziku, filmove...
4. debata u glavi prestaje, stvar se kristališe i doživljava kao svoja
5. razmatra načine i konkretizuje ideju
6. kreće se pripremom
7. vrši simulaciju, probu
8. sve je spremno, sada samo čeka povoljan trenutak, inspiraciju, momentum


Dakle, nije tema o ZA ili PROTIV suicida, već o putu ka realizaciji kojim ide osoba. Kako vi to vidite?
Ja sam imao faze kada sam 25:puta dnevno pomišljao da se ubijem.
Ne znam da objasnim. I eto, živ sam.
Mislim da svako ali bukvalno s v a k o ima takve faze u životu, neko čak i uradi, ako ne uspe, nikada više ne ponovi.
Ali ipak toliko intenzivno razmišljanje o suicidu je signal za stručnu pomoć, međutim u takvim slučajevima se obično ne može pomoći, samo se odlaže neizbežno, ne znam da li ste znali, ko stvarno mora da se ubije, namerno nisam rekao "hoće" nego kada si u takvom stanju tu nije "hoće" nego "mora", nešto ga tera.

Plus se pogrešno veruje i to oduvek da se žene više ubijaju, totalno netačno, muškarci sebi oduzimaju život u daleko većem broju slučajeva.
 
Osoba kopja govori o tome na sve strane ,tipa-ja ću se ubiti i slično ..
U stvari traži pomoć , traži izlaz ..To je vapaj..

Ostali odrade ćutke....Uspešno ili neuspešno ..
Ali oni nisu tražili pomoć , niti im je trebala ,
to je samo jedna kap ,ona poslednja što preliva čašu ..
Tama, mrak pred očima , deformišu se i slike i misli ...Očaj ..Bol..
I gotovo...
 
Osoba kopja govori o tome na sve strane ,tipa-ja ću se ubiti i slično ..
U stvari traži pomoć , traži izlaz ..To je vapaj..

Ostali odrade ćutke....Uspešno ili neuspešno ..
Ali oni nisu tražili pomoć , niti im je trebala ,
to je samo jedna kap ,ona poslednja što preliva čašu ..
Tama, mrak pred očima , deformišu se i slike i misli ...Očaj ..Bol..
I gotovo...
vecinom su to bolni pokusaji koji odvracaju zbog fizicke neprijatnosti tijekom procesa
 
Ti tražišpažnju na taj način..
"Vidite me , postojim , trebate mi..."
Zato i govoriš..Da bi se ponašali drugačije prema tebi ..
Ti ne bi počinio suicid ..Ne razmišljaš o tome ..

To je moje mišljenje.
iskreno vesanje suvise davi a noz bi nekako napravio nered naokolo
jest da se smeksaju poslje ali prvenstveno su to mucni procesi u fizioloskom smislu
 
Nismo se razumeli ..
Mislila sam da osoba koja je pokušala suicid ,
ne mora obavezno i dalje to da drži u glavi ..
Ne mora da oseti želju da pokuša ponovo ..

Nisam mislila na sećanje , ono je tu ,urezano ..
Znam..I ja se sećam.
jasta da ne mora
moze se zivit regularno sasvim
al govorim o odsusdnom momentu bilo gde bilo kad koji bi se mogao trigerovati kao posljedica tog pokusaja
 
Razočarenje, osoba spoznaje da joj nema izlaza, pesimisticno na "sutra" gleda kao na gore nego na "danas", a "danas" je samo po sebi nepodnošljivo. Preispituje svoje mogućnosti i uvidja da joj nema izlaza ili da su moguce opcije krajnje nezadovoljavajuce ili nedostizne. Onog momenta kada shvati da nema napretka i da u zivotu nikada napretka nece ni biti, avlja se zelja da se ubije. Ili se ubije ili uvidja da ni mogućnost samoubistva nije moguća iz nekog razloga. Kad vidi da je i ta mogućnost nemoguća, javlja se apatija i nezainteresovanost za život. Živi bez cilja i ikakvog užitka. Postaje prazna ljuštura. Treba nekada da prodaje i po par godina da iz tog stanja izađu i da ponovo zažive. Najidealniji lek za to je početi novi život iznova. Preseliti se u novu sredinu, promeniti posao ili još bolje samu profesiju, odjebati ljude koji te vuku nadole. Nažalost ne može svako tako nešto ni da priušti sebi.
 
Kroz koje mentalne faze obično prolazi osoba pre nego što digne ruku na sebe?

ako to ne učini impulsivno, evo neke liste kako ja to hipotetički vidim -
1. ponekad pomisli o mogućnosti suicida
2. misli postaju učestalije i intenzivnije
3. čita o tome, sluša takvu muziku, filmove...
4. debata u glavi prestaje, stvar se kristališe i doživljava kao svoja
5. razmatra načine i konkretizuje ideju
6. kreće se pripremom
7. vrši simulaciju, probu
8. sve je spremno, sada samo čeka povoljan trenutak, inspiraciju, momentum


Dakle, nije tema o ZA ili PROTIV suicida, već o putu ka realizaciji kojim ide osoba. Kako vi to vidite?
Nije ovo baš tako, statistike kažu da je najveća stopa uspešnih samoubistava učinjena bez previše prethodnog razmišljanja, najčešće odluka doneta i izvršena u istom danu. To ne znači da se odluka nije kuvala dugo u nesvesnom ili polusvesnom, ali što se svesnog planiranja tiče, najčešće je tako, tj odnos između obima pripreme za samoubistvo i stope uspešnosti je skroz obrnut od onoga što bismo na prvu očekivali. Dugo pripremani pokušaji samoubistava se uglavnom završe neuspehom ili obogaljivanjem. Razlozi za to su u raspoloživoj energiji - samoubistvo, kao i svaki drugi akt nije moguć ako nema raspoložive energije za njegovo izvršenje. Mi vidimo samoubistvo kao akt negacije jer se oduzima sopstveni život, ali ono je logički pozitivan akt, nešto što zahteva napon volje i energije kao i svaki drugi akt. Zato je naročito kritičan period za pokušaje samoubistava upravo početak izlaska iz depresije, ili nagli kratkoročni boljitak u toku depresije.
 

Back
Top