Fašistička 12. pešadijska divizija Sassari

  • Začetnik teme Začetnik teme proka
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
ma prekidali su četnici svaki napad čim zagusti

eto recimo na neretvi, bii su pod zaštitom fašista ali se to nacistima nije dopalo, pa posle kratke borbe i poginulih 5 četnika, predalo se u jednoj sekundi svi ostali, njih preko 3.000 a d ani metak nisu opalili, sve div junak do div junaka :mrgreen:
ne znam da li si primetio, onaj gore napad koji si ti citirao ,
prekinuli su tzv partizani zbog poplave , mora da je bilo mnogo neplivaca medju njima :cepanje:
 
i šta kažeš bratac, opet se predali četnici čim je zapucalo i čim nije bilo fašista u blizini da ih čuvaju ?? :D
pa sta znam, ja koliko vidim ti tvoji su prekinuli napad jer se podavise al kao tako plivajuci i u povlacenju zarobise nekakve cetnike :cepanje: ,
oni su bre neki fenomeni , nije ni cudo sto je "mirko i slavko" onako dugo izlazio, imali su neiscrpnu inspiraciju citajuci vase zabavnike, ups htedoh reci zbornike :rotf:
 
»Krajem septembra meseca Mane Rokvić na zahtev Komande Talijanske Divizije >Sassari< čijoj se vlasti jedino i pokoravao, preduzme akciju protiv hrvatskih sela iznad Splita i Klisa ka Sinju.

Kako je u izgledu bila dobra pljačka uspeo je da sakupi oko 120 boraca vičnih njemu — sve same aramije — i pođe u akciju. Kako je docnije sam pričao i otvoreno se hvalio, uspeo je da spali 19 hrvatskih sela i da pobije sav narod — govorio je da je samo u jednom selu zapalio školu zajedno sa svima đacima i učiteljima.

Prilikom ove akcije na misteriozan način gine akt. vazduh. p. poručnik Ilić, rodom iz Drvara19 , od mitraljeza i ako tada nije bilo borbe, kako je poginuo ko ga je ubio i zašto niko nije smeo da pokuša da rasvetli. Piena od ove akcije bilo je dosta — svega i svačega. Kao posledica ove akcije imali smo: celokupno dalmatinsko hrvatsko stanovništvo protivu sebe kao i 6000 novih partizana, koji su posle tog slučaja listom prilazili vođi dalmatinskih partizana Vici Buljanu, tako da je bilo slučajeva da je narod čitavih dalmatinskih ostrva prelazio u partizane (slučaj sa stanovništvom ostrva V. in M. Iž kod Zadra).

Mnogi od nas bili smo protivni ovoj akciji, ali samovolji Mane Rokvića koga su štitili talijanske i hrvatske vlasti niko nije mogao stati na put, pa čak ni sam vojvoda Đujić. Zbog prednjeg tražili smo da se Mane Rokvić isključi iz organizacije kao apsolutno štetan. Umesto toga dolazi dekret o njegovom unapređenju u čin četničkog vojvode, a unapreden je na predlog kapetana Ivaniševića.

Taj Mane Rokvić, do rata šloser kod Šipada u Drvaru, odjednom je postao bujer. Njegova žena nosila se po poslednjoj modi i postala velika dama; stanovao je u ustaškom hotelu >Grandu< u Kninu, a kao nagradu za verno služenje Pavelićevim ustaškim vlastima dobija na poklon od Pavelićevog Župana Davida Sinčića automobil marke >Ford< poslednjega modela. Sve ovo grizlo me je i jelo, ali sam bio suviše nemoćan da ovo sprečim, počele su se raditi grozne stvari, mito i korupcija uzimale su maha.«

http://www.znaci.net/00001/15.pdf
 
Na pravcu Knin—Strmica, snažno tučenim četnicima je 10. novembra priskočila u pomoć divizija »Sassari«, ali »neprijatelj je razbijen i vraćen«.

Jureći u stopu talijansko-četničke jedinice, dijelovi 2. proleterske brigade su u noći 11. i 12. novembra ušli u Topolje, »jedan i po kilometar od preparandije u kojoj se nalazi talijanska vojska«.

U Topolju je zarobljeno 30 četnika, a isto toliko ih je poginulo, medu njima i brat popa Momčila, Glišo, »zvani >podžupan<, poznati četnički organizator iz Kninske krajine i italijanski špijun, strah i trepet za Knin i okolinu«, stalna veza popa Momčila s velikim županom Sinčićem.

Štab 2. proleterske brigade je 13. novembra pisao Vrhovnom štabu, kako je »pop Dujić tvrdio da nikada partizanska noga neće gaziti u s. Topolje. Govorio je da je to mali Beograd, koji je neosvojiv. Ubijen je i komandir četničke čete« u Topolju, potporučnik Amanović, »koji je u zadnje vrijeme terorisao narod«, tako da je »narod to naročito dobro primio, jer izgleda da su stradali baš oni odgovorni«.

Branko Berić i Ante Monti, politički suradnici Nenada Sinobada, koji je iz štaba Paje Popovića u junu prešao k partizanima, 16. novembra su štabu 4. operativne zone pisali kako je »veoma zrelo i politički« primljeno od naroda »paljenje dviju kuća i to škole u kojoj se je nalazio četnički štab i kuće oca od Momčila Dujića«.

Demoraliziranost medu četnicima je bila takva »da se je jedan bataljon već spustio u Polaču, Biskupiju i Orlić u kojem se ie nalazio štab četničkog bataljona i da u nijednom selu nije opalila puška. Sta više Orličani su predali odmah 60 pušaka.«

U Topolju je jedan od četničkih komandira »koji je učinio mnogo usluga partizanima« dobrovoljno pristupio »zajedno sa 8 omladinaca iz Topolja« u 2. bataljon dalmatinske brigade.

Nesiguran u opkoljenoj Strmici, vojvoda Momčilo je početkom novembra pobjegao u Knin. Uspaničenim četnicima će se objašnjavati kako nije riječ »o napuštanju Strmice«, već da je »vojvoda Momčilo morao u Knin zbog pogibije brata Gliše«. Iz Strmice je u Knin preselila i popova porodica.

Pun kamion talijanske vojske je vozio Đujićeve stvari. Tu je — kako će se kasnije pisati u emigraciji — bilo mnogo zlata, nakita i dukata. Najmlađi popov brat, Boško, kninski gimnazijalac, jedini od braće koji je do jeseni 1942. godine surađivao s partizanima, član topoljske skojevske grupe, nesretnim nesporazumom prebijen od grupe partizana, koji nisu ništa o njemu znali osim da je vojvodin brat, u to vrijeme se liječio u Đujićevoj kući u Strmici, "pa se i on povukao u Knin. S popom je bila i porodica Anke Sinobad, sestre Đujićeve supruge Zorke. Tu Anku je, igrajući se s očevom puškom, ubio popov najstariji sin. Knin je bio okružen sa svih strana.

Ustaška Kotarska oblast je obavijestila nadležne u Zagrebu da su »partizani stegli obruč oko samog Knina« tako da se talijansko-četnička i ustaška teritorija »strogo ograničila« na desetak kilometara.

Kada su se četnici, Talijani i ustaše krajem novembra povukli iz Bosanskog Grahova'6 i cetinske doline, u Knin se sjatilo više od 3000 novih izbjeglica. Župska redarstvena oblast se žalila da je »pučanstvo grada Bosanskog Grahova iseljavano po zapovijedi talijanskih vojnih vlasti«, koje nisu izbjeglicama pružile ni najmanju pomoć

http://www.znaci.net/00001/15.pdf
 
Branko Berić i Ante Monti, politički suradnici Nenada Sinobada, koji je iz štaba Paje Popovića u junu prešao k partizanima, 16. novembra su štabu 4. operativne zone pisali kako je »veoma zrelo i politički« primljeno od naroda »paljenje dviju kuća i to škole u kojoj se je nalazio četnički štab i kuće oca od Momčila Dujića«.
da nije strasno bilo bi smesno ,:thumbdown:
"veoma zrelo i politicki" je primljeno spaljivanje kuca i skole !!!!!!!!!!
Pun kamion talijanske vojske je vozio Đujićeve stvari. Tu je — kako će se kasnije pisati u emigraciji — bilo mnogo zlata, nakita i dukata.
a gde se to pisalo ???
jel "mirko i slavko" emigrantsko izdanje :cepanje:
 
a izvor te informacije ???? "mirko i slavko" epizoda broj 69
.
ne, nego upravo sajt onih koje je ostavio u logoru eboli, kad je prvi pobegao za ameriku

:rotf:
1573246725111.png


jel ti ni ovaj izvor ne odgovara?

tu ti je i ona famozna naredba dražina od 8 maja 1945 godine u kojoj tvrdi da je skoro cela jugoslaviju u njegovim rukama
 

Back
Top