ja najvise volim familiju sa mamine strane, iako su mi ceo zivot gurali tatine pod nos, kad sam odrasla nekako su mi vise legli mamini. Da stvar bude interesantnija, primetila sam ako je familija veca to bolje funkcionise, sto su manji to su zatvoreniji. Moj tata ne voli mnogo svoju familiju jer su po njemu svi tracare(i jesu i nisu), al svi smo ljudi i svi gresimo, pa istracaris se i teras dalje! mama je iz velike porodice i kad su slave, rodjendani i slavlja uopste, svi se pokupimo, naravno obavezno se neko s nekim pokaci(cesto je to i sitnica), al posle par sati je sve zaboravljeno i idemo dalje.
Kad sam se udala, dozivela sam onaj najveci sok.Muzevljeva porodica ima stav da im niko ne treba ako ne moze da im pomogne odma i sad! Oni su kompaktni(mislim na njih 4ro, a ostali cao), samo ako imaju koristi od tebe. Meni to jako, jako smeta i najvise me izludi ako me pitaju kad izadjemo s drustvom jer si nasla nekog da ti pomogne oko ... pa zar ne mogu da izadjem da se provedem, zar je sve biznis!? Da stvar bude jos bolja, njegova familija me obozava i kad se skupimo obicno sede samnom i pricaju, cujemo se telefonom, zovu mene i supruga u goste itd.ali uglavnom zbog mene, ovih mojih ukucana nigde nema, cak se i oni povuku u svoje odaje kad im dodje familija. Posle im kriv djavo, ja im kao uzimam prijatelje!
Ja sam samo jedno zakljucila! Od vas samih zavisi kako se ljudi postavljaju prema vama, ogovaranja uvek posotje, samo je pitanje u kojoj meri su za tolerisanje i kuda vode.
Sa mojom tetkom sam bila na krv i noz poslednjih meseci, al kad sam bila u nezavidnoj situaciji pre par nedelja, ona je prva koja mi je dala moralnu podrsku i bodrila me sve vreme! Prosudite sami!