Europsko širenje na istok

...ja uopste ne razumem te zemlje bivseg istocnog bloka...jesu se lepo rastale sa rusima....bez ijednog ispaljenog metka....sta ce im sad nato projektili

Pravoslavni predsednik” Putin je prilikom susreta sa rimskim papom Vojtilom u novembru 2003. godine izjavio da želi ujedinjenje svih hrišćana sveta bez obzira na nijanse koje dele razne konfesije. U zapadnoj Ukrajini, Estoniji, Letoniji, Litvaniji nastavljaju se zločini nad Ruskom pravoslavnom crkvom: desetine ubijenih monaha i sveštenika, otimanje nekoliko hiljada hramova RPC od strane unijata uz podršku „sestrinske Rimokatoličke crkve ” . U baltičkim državama vlasti oduzimaju RPC hramove (protiv volje vernika, većinom Rusa, ali i Estonaca, Litvanaca i Letonaca) i pre pušta ju ih jurisdikciji Vaseljenske patrijaršije, koja je od 1920. godine perjanic a ekumenizma i „ reformi ” u pravoslavlju. „ Pravoslavni predsednik ” Putin nijednom nije reagovao povodom provokacija i napada na pravoslavne vernike i Crkvu na teritoriji SNG. Svetski mediji ne registruju ono što pratimo u ruskoj crkvenoj štampi. Patrijarh Aleksej ponekad osudi „rimokatoličku ekspanziju na kanonsku teritoriju RPC i prozelitizam kao nedopustiv u odnosima dve sestrinske crkve! ” ( „Izvestija ” , 9 . jun 2003.) . Na kraju, evo šta kažu apostolska pravila: „ Ako neko iz klira ili obični vernik uđe da se pomoli u judejsku sinagogu ili kod jeretika, da bude lišen svešteničkog čina i opštenja sa crkvom ” (65. pravilo).

U pomenutim odnosima duhovne vlasti prema državi i svetu prepoznaje se „ sergijanstvo ” kao kompromis sa zlom koje se kroz istoriju neprekidno maskira „ dobrim i plemenitim ciljevima ” . Trenutno, Crkvi ne prete represije. Jasno je da narod očekuje od duhovne vlasti beskompromisnu odbranu pravoslavlja i ruskog nacionalnog interesa. Ako bi demokratske vlasti otvoreno napale Crkvu zbog „ konzervativnih stavova ” , to bi Crkvi podiglo autoritet u očima naroda. Za petnaest godina „ nove demokratske vlasti ”, po istraživanjima Ruske akademije nauka, poverenje naroda prema Crkvi opalo je za 17 odsto – sa 60 procenata na 42 procenta („ Izvestija ” , Moskva, 30. decembar ) .

I za kraj ovog ogleda o odnosu duhovne i državne vlasti u ruskoj tradiciji evo tipičnog stava koji autorka teksta često sreće u Rusiji. U časopisu Ruskog nacionalnog saveza čitamo obraćanje patrijarhu Alekseju: „ U Rusiji je defakto uspostavljen okupacioni režim. Vi niste reagovali na Jeljcinov državni udar. Znamo ogromnu ulogu Pravoslavne crkve u stvaranju i razvijanju naše države; vaš komentar na puč bio je neophodan; koliko puta je u istoriji Rusije Crkva spasavala državu! Danas na patrijarhovom prestolu nema hrabrog Hristovog vojnika, novog Germogena, o kojem u akatistu čitamo: 'Spasavajući Rusiju od bezvlašća grešnog, obratio si pogled na svoj bogobojažljivi narod, a ne na bogoborni Zapad. 'Nama je neobično da vam govorimo o stvarima koje razume svaki pravoslavni patriota! ” ( „ Ruski vostok ” , Irkutsk, 2002) . http://www.vidovdan.org/article192.html
 

Back
Top