Euforicna bolest

Kamael

Buduća legenda
Poruka
40.857
Grupa 1

Stepen ka normalnom raspoloženju su, takozvane, „sunčane prirode”, kako ih naziva švajcarski psihijatar Eugen Blojler. Tako on opisuje aktivnost osoba koje su stalno dobro raspoložene, imaju veliki radni kapacitet ali, za razliiku od ranije opisanih stanja, te poslove i završavaju. Često su egzaltirane, preokupirane nekom idejom,pokazuju veliku upornost da je privedu kraju… Od njih se regrutuju veliki pronalazači, kao što je bio Tomas Alva Edison koji je, uostalom, kao i naš Nikola Tesla, imao brojne trenutke vrhunske sreće, pravu ekstazu, kada bi uspeo da reši neki problem koji ga je mučio. Optimisti su sličnog raspoloženja: retko ih susrećemo namrgođene a najmanje ih srećemo na dočeku nove godine.

gg64648808.jpg


Grupa 2

Na žalost, dozirano uzimanje alkohola je veština, koju zna malo osoba, a od naroda to su u stanju da čine samo mediteranci, posebno Grci i Francuzi. Amfetaminski preparati (benzerdin, pervitin) derivati amfetamina, te ritalin i revibol, su decenijama služili studentskoj populaciji u otklanjanju umora i povećavanju koncentracije, sve dok se njihova upotreba nije proširila na celokupnu populaciju – zbog propratne euforije.

Linija koja spaja dva ekstreme u emocijama, a koja ide od klasične manije (duševno oboljenje), preko normalnog raspoloženja – završava se depresijom, kao potpuna suprotnost euforiji. Hipomanija je prenaglašeno euforično ponašanje – smeh na najmanji povod, preuzimanje brojnih poslovnih zadataka, pouzdano verovanje u svoje umne i telesne sposobnosti… i ona još nije bolest. Ali, može da bude početak prave manije, kao i nekih drugih bolesti, koje su obično organskog porekla.

8344237-new-year-s-cap.jpg


http://politika-ad.com/viva-cms/euforija-i-hipomanija-nije-joj-dobro-opet-pusta-cekove/





Kojoj grupi pripadate vi i da li znate osobe druge grupe, kakva su vasa iskustva sa njima?
 
http://psihoterapijsketeme.rs/2012/razlika-izmedu-srece-i-euforije/

Euforija je, najčešće, upoređivana s efektima koje na organizam imaju jake sintetičke droge, poput kokaina i heroina, kao i s efektima strastvene zaljubljenosti. Euforična osoba uvek ima značajno povišeno raspoloženje u odnosu na njen standard, veoma visok nivo energije, uglavnom ne može da spava i gubi apetit, sebe vidi kao svemoćnu i teži perfekcionizmu.

Još je Frojd opisivao euforiju, nastalu nakon korišćenja kokaina, kao stanje povišene samokontrole, vitalnosti i sposobnosti za rad. Danas se, međutim, često osporava ideja da euforija zaista uvećava bilo kakvu sposobnost i postoji većinsko slaganje da usled pojačanog lučenja određenih hormona dolazi do iluzije o snazi, ličnoj veličini, savršenstvu i lakoći izvođenja bilo kakvog zadatka.

Poslednja rečenica je apsolutno dovoljna za razumevanje razloga iz kojih je euforija nezdravo osećanje.
Ona stvara iluziju koja je u suprotnosti sa realnošću. Bežanje od realnosti nikada ne može biti put ka sreći.
 
Nazalost, euforicnost se ne klasifikuje kao bolest jer je karakteristicna za veci deo populacije, a gde je vecina tu je tesko doci do bericeta, ljudi se prilagodjavaju zakonu ali i zakon ljudima. Nesto slicno je davanje dozvole za prodaju alkoholnih derivata iako konzumacija vodi tezim oboljenjima poput delijurum tremensa.

Sumanutost isto tako, odredjene kulture ovu pojavu tolerisu.

Rijad -- Komitet za zaštitu vrlina i prevenciju poroka u Saudijskoj Arabiji je sastavio zakonski predlog da žene sa lepim očima moraju da ih pokrivaju u javnosti.

http://www.b92.net/news/pics/2011/11/1685773184ec8da9750aca376681100_extreme.jpg
 
Nazalost, euforicnost se ne klasifikuje kao bolest jer je karakteristicna za veci deo populacije, a gde je vecina tu je tesko doci do bericeta, ljudi se prilagodjavaju zakonu ali i zakon ljudima. Nesto slicno je davanje dozvole za prodaju alkoholnih derivata iako konzumacija vodi tezim oboljenjima poput delijurum tremensa.

Sumanutost isto tako, odredjene kulture ovu pojavu tolerisu.

Rijad -- Komitet za zaštitu vrlina i prevenciju poroka u Saudijskoj Arabiji je sastavio zakonski predlog da žene sa lepim očima moraju da ih pokrivaju u javnosti.

http://www.b92.net/news/pics/2011/11/1685773184ec8da9750aca376681100_extreme.jpg


U psihijatriji je malo teze klasifikovati nesto kao bolest.
Posebno za neke stvari koje nisu tako jasno uocljive i koje se javlajju kod veceg broja ljudi.
Teze je objektivno sagledati situaciju nego u somatskim poremecajima.
Tu se dosta gleda na ''lobiranje'' i razne druge uticaje pri klasifikovanju necega kao bolest
a manje na to da li je nesto stvarno poremecaj ili ne.
 
Tako nekako. Lobi ili jednostavno politicko drustvena struktura zajednice diktira modele koji mogu biti pozeljni ili nepozeljni. Tako je i sa euforicnim poremecajem licnosti, po podacima od blazeg oblika hipomanije pati svega 1% ukupne populacije iako svi znamo da nije tako.

Jasno je da je ovoj oblasti posveceno malo paznje, em se tesko identifikuje kako od strane pojedinca tako i strucnog osoblja. Paznju treba obratiti i uloziti vreme i trud u suzbijanju jer je jedna od karakteristika hipomanije prebrza voznja, a fenomen prebrze voznje je cest i dovodi do tezih posledica.
 

Back
Top