http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2015&mm=06&dd=28&nav_id=1009320
Nije naročito dubokoumno pitanje, ali me više zanima taj etički kontekst. Naime, ja lično ne vidim ništa neetički u genetskom modifikovanju ljudi, naprotiv. Kao što i sam tekst kaže, ljudi već uveliko mogu da predvide i da kontrolišu genom svog budućeg potomka, tako da bi, po meni, neiskorišćena mogućnost otklanjanja nekog nedostatka, koji bi sopstvenom detetu mogao da učini život nekvalitetnijim, trebala sama biti neetički čin, ukoliko je tehnologija koja bi to omogućila, dostupna. Dakle, filozofija "imam predispoziciju za bronhijalnu astmu, šizofreniju, srčanu manu, ali uzdaću se u to da će Bog to sve sam da sredi, jer ko sam ja da se igram istog(na način koji bi uzgred bio moralniji od njegovog)" nije etički validna. Jedino što bi moglo predstavljati problem jeste eventualna diskriminacija "ljudi koji su rođeni iz ljubavi", kao u onom filmu "Gattaca", ali sam siguran da će do trenutka, kada ovakva tehnologija bude primenjiva i sigurna, društvo napredovati na tom tolerancijskom nivou, još više nego što je danas u odnosu na pre 50 godina npr....