Bez pesimizma. "Epoha lipsa juče" je napisala devojčica od 17 godina, objavljena je kada je autorka imala 20. Nikako ne treba uzimati mišljenje kritike kao merodavno, pogotovu kada imamo susret sa, zapravo, omladinskom literaturom. Inače, Ana Vučković je dobila nagradu i sa 15 godina, za pesmu, ili kratku priču. Kada dođu prve nagrade, i postoji stipendija, razni vidljivi i nevidljivi pokrovitelji, "porode" naše mlade pisce. Zoran Ćirić je bio stipendista Fonda Ivo Andrić, kao i izvestan broj drugih pisaca. To je jedan od načina na koji se postaje "profesionalan" pisac svuda u svetu.
Nije problem u tebi, zato što voliš, kako ih nazivaš "staromodne" pisce, već u pomeranju književnih tokova. Onome što nazivamo postmodernizom. Čak tri romana u poslednjih godinu dana, sadržala su u svojoj postmodernističkoj strukturi i eseje o Don Kihotu ! Na dobrih desetak strana, kod 3 različita, dobra pisca... Zato obožavam Akunjina, koji neguje stil ruskih pisaca s kraja 19.v. Kod nas, sada je i relativno mladi Radunović, dobio nagradu za roman "Mi nismo bolesni", koja je totalni literatni promašaj. U priči u kojoj nema nikakve priče, okosnicu čine opisi ludila trojice tinejdžera, koji gledaju horor filmove i bivaju inspirisani na ubistvo. Ovo još i super zvuči, kako sam napisao. Uglavnom, knjiga ne valja ničemu. Mene je pre nekoliko godina obradovao "Strah i njegov sluga". Uživao sam čitajući. Sledeće nedelje pročitaću taj hvaljeni Jovanovićev roman. Preneću ti utiske. Ne grešiš, klasici su jedino besmrtni. Dobro je čitati i savremene pisce, zbog održavanja ravnoteže. Nikako na silu :wink: