Emocionalni vampri (i vampirice)

Odličan post, jedino bih izuzela 1% ljudi, tzv. psihopata, koji su zaista izuzetni manipulatori kojima je sve smišljena hladna bez trunke emocije, igra.
Ostali su ljudi koje olako okarakterišemo tako jer se osećamo povredjeno nekad i bez razloga, nekad je neko sujetni egoista kome je lakše da upre prstom u drugog nego da pogleda i sebe.
Nekad je neko iskren u osećanjima potpuno pa negde usput nešto izbledi, ili se dese neke okolnosti ili već postoje koje sprečavaju ostvarenje, druga strana tada može da ovu prvu potpuno pretvori u čudovište i ako to nije tako.
m
I sama sam skoro bila u situaciji da nekom prilepim etiketu, kad sam bolje razmislila, kad su se stšale strasti shvatiš da se taj neko nije igrao, bila si mu draga, ali ne dovoljno. Šta sad, da ga proglasim čudovištem? Ne, isto mislim i dalje o njemu, sve ono zbog čega me je i privukao, sa sve vrlinama i manama : ))

moguće je da nas povređenost isto čini iracionalnima kao i zaljubljenost. i u jednom i u drugom slučaju vidimo i onog čega nema, predimenzioniramo kvalitete ili pak mane..sve je to meni jasnoali zašto neprestano da baratam izgovorima za suprotnu stranu ako se osećam loše, grozno, izmanipulisano, a sopstvenu krivicu koliko god da se trudim zaista ne uočavam? ne želim da optužujem i pljujem po nekome zato da bi mi bilo lakše.
nisam promenila mišljenje i ne smatram tu osobu lošom, naprotiv...svi imamo svoje razloge zašto u nekim situacijama postupimo baš tako, neočekivano, neuobičajeno, neobjašnjivo.
ali onaj "raskorak" u davanju koji si kasnije spomenula nije samo uzrok nesporazuma..to je u mom slučaju koji je po nečemu ipak specifičan (bila) suština odnosa. na tom početnom obostranom potpunom davanju i iskrenosti se sve zasnivalo...da bi se posle ispostavilo da eto, životne okolnosti, bla bla....ne..sve ima svoju granicu, pa tako i poigravanje sa tuđim emocijama čak i životom...
bio je to očigledno veliki raskorak u količini sebičnosti...ima smisla ovo što tarega kaže i taj deo je (u mom slučaju) na žalost, precizno pogođen.
ali bilo kako bilo, život teče dalje, realnost polako briše gorčinu...i kako god mi sada sve to izgledalo, da li grešim ili ne, ljubav prema njemu i dalje stanuje ovde.
ne može to tek tako da nestane u onoj spomenutoj tišini..
 
Ukratko, vampir te ne želi, bar ne u potpunosti, a u kontekstu naslućuješ da te smatra nižim bićem.

Želi samo onaj deo tebe koji mu odgovara.

Želi svu tvoju ljubav, pažnju, naklonost, obožavanje ali jasno da do znanja gde je linija.

Nikada ti neće verovati, nikada ti neće otvoriti put do sebe, nikada neće uraditi nešto nesebično, nikada neće izgubiti glavu zbog tebe... ma šta ti radio i osećao, bićeš uvek neko kome se ne veruje, ko budi strahove i uvek će postaojati nešto vrednije od tebe.

Naslađivanje tvojim emocijama bez povratne sprege je samo posledica onoga što ti e-vampir prethodno priredi.

Njegova prava aktivnost je usmerena ka tome da ti uruši samopoštovanje i programira te da postojiš isključivo u funkciji zadovoljavanja njegovih potreba.

Ali kada se na sve osvrneš sa bezbedne distance (ukoliko pripadaš maloj grupi srećnika koji se izvuku) shvatiš da je neko koga si beskrajno voleo zapravo biće u velikom raskoraku sa svojim životom...

Toliko od mene o tome.


tebe neka izgleda bas dobro isisala :(
 
Praksa ih ovako opisuje:






Gotovo, ali potpuno sam siguran da ste i vi koji ovo čitate imali pomenuto iskustvo.

Jeste li se oduprli? Kako?

Ili se možda neko u sebičnoj potrebi da makar na kratko opredmeti svoj nepostojeći emotivni život okoristio vašim iskrenim osećanjima...?

Nisam. Što je još gore, potpuno sam se otvorila. Nesvesna onoga šta mi se sprema... Današnji mi je osećaj, da sam svojim poverenjem, sama dala "oružje" u ruke, kojim će mi biti "pucano" u glavu. Nisam se oduprla, nisam se izborila. Nisam znala. A ni umela. Čime sam mogla? Ničim. I nisam se nikada oporavila. Niti ću. Bilo je preteško, prejako. I živa je istina, mene je potuklo. Naučila sam da živim s tim, ali ja nikada "ustala" nisam. Prevazišla u smislu, da jednostavno živim ovaj život kako mogu, umem, ili moram. Da je to sve imalo tako dalekosežne posledice, da pojedinci toga nisu ni svesni. Moj je živt to krenulo, ne za 360...već za milion stepeni. Potpuno ga poremetilo. Izmenilo. Na koje načine, neću pisati. Nebitno je.

" Moj je problem sto, nemam ja problem s tim sto o tebi govore, ne slusam, nije to vredno truda. I kad krv u glavu mi udari, mene to ne prevari jer nisi ti los, znam ti si samo, samo "lud." "

Ovim sam stihovima i gore pomenutim postom rekla sve šta mislim o čemu u temi je. A, i previše.

:bye:
 
Poslednja izmena:
Jel od prvog dana bio vampir ili se pretvorio vremenom?


pretvorio se vremenom..
da je od prvog dana bio takav, ne bi imao sansu da razvije dugogodisnji odnos
to je kao onaj sindrom skuvane zabe koja se ne opire - ako je odjednom ubacis u vrelu vodu, iskocice..a ako je stavis u hladnu koju postepeno zagrevas do kljucanja, skuvaces je a da toga nece ni da bude svesna..
Ukratko, vampir te ne želi, bar ne u potpunosti, a u kontekstu naslućuješ da te smatra nižim bićem.

Želi samo onaj deo tebe koji mu odgovara.

Želi svu tvoju ljubav, pažnju, naklonost, obožavanje ali jasno da do znanja gde je linija.

Nikada ti neće verovati, nikada ti neće otvoriti put do sebe, nikada neće uraditi nešto nesebično, nikada neće izgubiti glavu zbog tebe... ma šta ti radio i osećao, bićeš uvek neko kome se ne veruje, ko budi strahove i uvek će postaojati nešto vrednije od tebe.

Naslađivanje tvojim emocijama bez povratne sprege je samo posledica onoga što ti e-vampir prethodno priredi.

Njegova prava aktivnost je usmerena ka tome da ti uruši samopoštovanje i programira te da postojiš isključivo u funkciji zadovoljavanja njegovih potreba.

Ali kada se na sve osvrneš sa bezbedne distance (ukoliko pripadaš maloj grupi srećnika koji se izvuku) shvatiš da je neko koga si beskrajno voleo zapravo biće u velikom raskoraku sa svojim životom...

Toliko od mene o tome.

tako nekako..
 
Praksa ih ovako opisuje:






Gotovo, ali potpuno sam siguran da ste i vi koji ovo čitate imali pomenuto iskustvo.

Jeste li se oduprli? Kako?

Ili se možda neko u sebičnoj potrebi da makar na kratko opredmeti svoj nepostojeći emotivni život okoristio vašim iskrenim osećanjima...?

Ne u relaciji m/z, vec koleginica sa posla. Ja pa ja, i kontrolor. Cesto se iskljucim i ne slusam je. Takav partner bi mi bio i vise nego odbojan.
 
Pet najopasnijih tipova:

1. Narcis
Životni moto narcisa je "ja, ja i samo ja". Sve što se događa, hoda, leti, pliva ili diše mora da ima veze s njima, jer oni uvek moraju da budu u centru pažnje. Nisu sposobni da saosećaju s drugima i uvek mora da bude onako kako oni žele.

2. Žrtva
Žrtvu ćete lako prepoznati po retorici, jer oni neprekidno govore "jadna ja", "jao, ništa me ne pitaj" ili "niko me ne razume". Ponašaju se kao da se celi svet urotio protiv njih i da su zato jadni i nesrećni. Ako im ponudite rešenje za njihov problem, reći će "ali..." i nastaviti da kukaju.

3. Kontrolor
Kontrolori uvek najbolje znaju šta i kako treba da radite. To su diktatori koji neprestano govore "moraš". Imaju opsesivnu potrebu da kontrolišu druge.

4. Glumac
Glumci su, kao što im i ime kaže, teatralni. Žive da bi dobili pažnju i priznanje. Majstori su u skrivanju pravih motiva, skloni su izokretanju tuđih reči i dela kako bi uvek neko drugi bio kriv, jer oni su uvek pozitivni likovi u priči.

5. Predator
Predatori plen biraju po osećaju, i to uglavnom osobe za koje znaju da im neće uzvratiti udarac. Njihove potrebe su važnije od tuđih i za njih ne vrede pravila koja moraju da poštuju svi drugi. Zapravo, to su osobe koje nikada ne odrastu.

6. Sjenka - ne znam kako bi drugacije nazvala :think:

Nedodirljiv, ne mozes ga uhvatiti nikako, moze biti u bilo kom obliku, mjenja polazaj dok trepnes, nikad nisi nacisto kako izgleda a postoji, tu je, izmice al ti ipak crpi i posljednji atom energije.

Mene neko takav dobro iscrpio :(
 

Back
Top