Emocionalni vampiri

He Who Cares

Aktivan član
Poruka
1.798
Emocionalni vampir, jedina razlika izmedu njih i pravih vampira je da kod ovih beli luk ne pali.
Naime, hrane se osecajima drugih ljudi, traze saucesca i prozdiru te danima, mesecima, sistematski hraneci svoj ego.
Valjda negde podsvesno to naslutimo takvo sto nam realnost salje signal da su ti histericni izlivi ljubavi samo potreba i znak psihicke nestabilnosti...
Kao ljudska bica koja osecaju potrebu za bliskoscu i toplinom, neretko se pripijemo uz njih i pustimo ih blizu, a oni tako korak po korak stvaraju prostor za grandiozno finale, gde nas ostave isisane i pretvore u prazne ljusture.
Kako se odupreti, da li je stvar u prevenciji ili ih osakatiti kad se osecaju najmocnije jer posledice,- prazan pogled, prazna dusa, ogromna tuga i oporavak stvarno jebeno dugo traju?
 
Valjda nas iskustvo uci da ih na vreme prepoznamo. A ako ne bude na vreme, u svakom slucaju cemo se osvestiti u procesu isisavanja i onda samo pomaze radikalni rez. Ukoliko do toga ne dodje, znaci da smo ovisnici o njihovim vampirskim zubima.
Najlakse su zrtve usamljene i izgubljene duse, ljudi u stanju ocaja, znaci prevencija je rad na sebi.
 
Ako ih ne vidiš pri prvom ugrizu, drugim si već zaražen(a)... a onda idu komplikacije... rastu ti zubi, danju krivom qrtzu ne valjaš, bežiš od ogledala...

More žderi ti luk u svakom obliku, neće živi stvor da ti priđe a kamoli krvopija...
 
Mislim da prevencija ne može da pomogne jer se takve osobe teško prepoznaju u svom punom sjaju...
Meni se desilo da sam bila u vezi sa takvom jednom osobom, i mogu da kažem da nisam na vreme primetila... jako me je privukao sebi od momenta kad smo se upoznali..
Bio je blago lucidan, pomalo mračan i ciničan...

Mi jesmo trajali nekoliko godina, i on jeste za to vreme bio i divan i pažljiv i nežan i sve...
Ali, od samog početka veze sam osećala kako nešto nije u redu...
Jednostavno, kao da postoje neki okovi oko mojih nogu... neka traka preko očiju.. neki mračan oblak u kojem sam...
Da bih, tek posle dugo vremena shvatila šta je u pitanju...
I da bih zaključila da jesam postala prazna, bez želja, nadanja i očekivanja..
Baš tog praznog pogleda i sa ogromnom tugom koja me je pritiskala...dobro, nismo mi bili jedini uzrok tome, ali smo znatno doprinosili...
I onda sam shvatila da sam ja bila ta koja je unosila neke zrake u tu vezu...
A da je on sve upijao.. kao crna rupa... on nije imao nikakve izlive ljubavi.. a to je strašno..
Jeste me voleo ali je bio potpuno nemoćan da pokaže...
Jedini način meni da se izborim je bio da odem odatle i prekinem tu vezu, ma koliko me bolelo..
 
Emocionalni vampir, jedina razlika izmedu njih i pravih vampira je da kod ovih beli luk ne pali.
Naime, hrane se osecajima drugih ljudi, traze saucesca i prozdiru te danima, mesecima, sistematski hraneci svoj ego.
Valjda negde podsvesno to naslutimo takvo sto nam realnost salje signal da su ti histericni izlivi ljubavi samo potreba i znak psihicke nestabilnosti...
Kao ljudska bica koja osecaju potrebu za bliskoscu i toplinom, neretko se pripijemo uz njih i pustimo ih blizu, a oni tako korak po korak stvaraju prostor za grandiozno finale, gde nas ostave isisane i pretvore u prazne ljusture.
Kako se odupreti, da li je stvar u prevenciji ili ih osakatiti kad se osecaju najmocnije jer posledice,- prazan pogled, prazna dusa, ogromna tuga i oporavak stvarno jebeno dugo traju?

Ma, to je prenaduvana prica.
Mi sami odlucujemo sta nam je prijatno a sta nije, sami donosimo odluku koga pustamo i koliko blizu, sami procenjujemo da li i pustamo da nas neko koristi....
Drugi nikad nisu krivi u tolikoj meri.
Mi smo krivi dobrim delom sto smo im nesto dopustili.
 
Heh...
Pa uvek smo mi najviše krivi za ono što se nama lično dešava.. dobro, ili skoro uvek..
Ali, u ovim situacijama jesmo..
Jer koliko pustimo nekog u život toliko će nas i doticati dela i reči te osobe...
 
Ako se radi o sociopatama, onda treba bežati što dalje.
I ne slažem se sasvim da to zavisi od nas samih. Vešti su oni u iscrpljivanju drugih, obdareni raznim osobinama tako da se teško i kasno prepoznaju. I ima ih jako puno.
 
3. Mogu da budu veoma kulturni, šarmantni i zavodljivi. Oni znaju kako da dobro izgledaju i kako da pobjeduju, ‘otapajući’ našu odbranu. Oni znaju šta će vam reći kako bi vi zaboravili na onaj svoj ‘osjećaj u stomaku’ koji vam govori da im nipošto ne vjerujete, a onda im dali sve ono što oni žele.

Na ovo sam mislila u gornjem postu. Ne treba ih podcenjivati.
 
Emocionalni vampir, jedina razlika izmedu njih i pravih vampira je da kod ovih beli luk ne pali.
Naime, hrane se osecajima drugih ljudi, traze saucesca i prozdiru te danima, mesecima, sistematski hraneci svoj ego.
Valjda negde podsvesno to naslutimo takvo sto nam realnost salje signal da su ti histericni izlivi ljubavi samo potreba i znak psihicke nestabilnosti...
Kao ljudska bica koja osecaju potrebu za bliskoscu i toplinom, neretko se pripijemo uz njih i pustimo ih blizu, a oni tako korak po korak stvaraju prostor za grandiozno finale, gde nas ostave isisane i pretvore u prazne ljusture.
Kako se odupreti, da li je stvar u prevenciji ili ih osakatiti kad se osecaju najmocnije jer posledice,- prazan pogled, prazna dusa, ogromna tuga i oporavak stvarno jebeno dugo traju?

Jel ovo tema za ljubav i sex? Ne vidim nigde da se pominje LJiS?
 
Umjesto bijelog luka i koca, nagli odlazak i prekid svih veza... Nista drugo ne pali...
Nevolja je samo sto su zrtve uvijek oni koji su emocionalno usamljeni i cija dusa vapi za zagrljajem...
Kako se onda oduprijeti kad ti ga neko ponudi?!
 

Back
Top