To su oni
Sa promenom imena benda, jer je Gagi "polagao pravo na ime KATARINA II", dolazi prvi put i do promene postave. Gagi odlazi, a i VD biva zamenjen novim bubnjarom - Ivanom Fece - Firčijem (ex LUNA). Sa objavljivanjem drugog albuma, nazvanog jednostavno "Ekatarina Velika", bilo je jasno da njihov r'n'r nije koncipiran kao puka zabava, već kao jedinstven koncipiran kao puka zabava, već kao jedinstven alternativno-umetnički izraz. Članovi grupe su na omotu dizajnirani tattooima Dušana Gerzića-Gere. Ploča je snimana početkom 1985. godine u zagrebačkom studiju "SIM" Vladimira Smoleca. Snimanje se odvijalo paralelno sa snimanjem "Soldatskog bala" PLAVOG ORKESTRA na kojem se kao gost pojavljuje Firči. Na ploči EKATARINE VELIKE od gostiju treba pomenuti Massima Savića kao i Tomu in der Muhlen, iskusnog zagrebačkog muzičara sa kojim će Magi otprilike u to vreme formirati bend "KARLOVI VARI".
Nizom hitova skinutih sa ovog albuma ("Oči boje meda", "Tatoo", "Modro i zeleno") članovi EKV-a su pokazali da nisu lenji ni letargični, nikako konformisti koji dozvoljavaju da njihova sloboda bude ugrožena. Da se od njih tada mnogo očekivalo pokazuje i činjenica da je spot za pesmu "Oči boje meda" urađen za elitnu kulturnu emisiju "Petkom u 22". Iste godine članovi benda angažovani su u filmu Gorana Markovića "Tajvanska kanasta". Margita glumi sestru glavnog junaka (u početnoj verziji trebalo je da Žika Todorović glumi brata glavnog junaka), i zajedno sa svojim bendom MRTVI BAMBI nastupa u "Pivari" sa pesmom "Tatoo". Nakon snimanja ovog filma Milan će se oprobati u filmu "Crna Marija", dok će Margita raditi songove za pozorišne predstave "Klasni neprijatelj" i "Tri sestre".
...Još samo par godina za nas...
Ako se uzme u obzir naziv njihovog albuma iz '89 godine - "Samo par godina za nas", onda s pravom možemo pretpostaviti da su članovi benda slutili dekadenciju.
"Kroz osamdesete se provlačila neka zlokobna nit, kao da će se nešto strašno desiti na kraju. I desilo se. Ljudi su jedni drugima potezali nerve do granica. Ti nervi su sada pukli i išibali sve oko sebe." U kritičarskim krugovima ova ploča je prošla prilično mlako. Velike količine mračnjaštva i predugi, gotovo epski tekstovi učinili su da neki prestanu da računaju na EKV. Zanimljivo je da je upravo u to vreme EKV dostigla svoj komercijalni vrhunac postavši bend za masovne svirke. Snimljen je samo spot za pesmu "Par godina za nas", sa osvrtom na prvomajske parade, svetsku bedu i ratna razaranja, koja su bila daleko od nas. Vuk Veličković je ponovo fantastično uradio omot.
U veštačkoj pauzi, koju je bend napravio nakon objavljivanja albuma "Samo par godina za nas" dolazi do raspada Jugoslavije što pogađa članove benda jer su oni svoju popularnost sticali širom iste. Ostavši ponovo bez bubnjara, a ovoga puta i bez basiste (Bojan Pečar odlazi u London), EKV kao da ostaje zatečena. Struktura benda je znatno poremećena tako da se s pravom može konstantovati da je do '91. godine EKV postojala jedino još u glavama Milana i Margite. Žiku je zamenio Marko Milivojević (ex PARTIBREJKERS) i bend se povlači u studio. Ne uspevši da pronađu adekvatnog basistu, realizuju ploču uz pomoć Bate Božanića, Duleta (ex DUH NIBOR, PLEJBOJ) i Duje. Album vrlo simboličnog naziva "Dum dum" najavio je talas ogorčenja koji će zapljusnuti omladinsku populaciju narednih godina. Bezumlje, modifikovane vrednosti, jeza, bezizlaznost. "Mislim da je izbacivanje ovolike količine mračne energije - katarza. Posle katarze sledi sunce, prosvetljenje... Trebalo bi da svi prođu kroz katarzu. Inače, bilans svega što se događa je jeziv."
Interesantan je spot koji su za naslovnu numeru uradili Boris i Tucko. Sniman je u jednoj sinagogi u Subotici i prvi je naš spot koji je, zahvaljujući Peri Lukovcu, prikazan na hrvatskoj televiziji.
Ovim albumom EKV teško da je uspela da zadrži svoje stare poklonike, a kamoli pridobije nove. EKV je do tada meandrirala između avangarde, umetnosti, a sada čak i do uličnog bunta. Suviše revoltiran razvojem događaja Milan Mladenović, zajedno sa ostalim beogradskim rok muzičarima pokreće projekat antiratnog karaktera "Rimtutituki". Himna "Slušaj vamo" predstavljala je prst u oko odgovornim za ovaj haos. Singl sa ovom pesmom objavljen je za Radio B92, promovisan je 2. marta '92. u Muzeju jugoslovenske kinoteke, a već 8. marta Cane, Anton, Borko, Gile, Švaba, Čavke, Jovec i Milan kreću u otvorenom kamionu da sviraju po gradu. Upravo tada su malom broju okupljenih pred SKC-om podeljeni singlovi koji se nisu nalazili u slobodnoj prodaji. Nakon toga pokušano je još jedanput organizovanje koncerta na Trgu Republike nazvanog provokativno "S.O.S. mir iliti Ne računajte na nas", ali sve je imalo tendenciju da se pretvori u beogradski Woodstock. Love, peace and harmony - very nice, very nice, but maybe in the next world!!!
Neko nas posmatra
Ako je suditi po poslednjem albumu EKATARINE VELIKE "Neko nas posmatra", onda je sasvim sigurno da je u jednom od elitnih beogradskih sastava ponovo došlo do krvi i blagog prostrujavanja novih energija. Da li zbog prisustva nekih relativno novih članova, basiste Dragiše Uskokovića i mladog Marka Milivojevića, tek može se konstantovati da se EKV ponovo doima dezorijentisano što im se nije smelo desiti, obzirom da im je pružena prilika da se rasplamsaju do neslućenih visina. Iznenađujuće je što je veliki broj pesama dat u pop formi; pomenimo hiper potencijalnu "Neko nas posmatra", "Jadransko more" kao i uzvišenu, toplu i jasnu "Anesteziju", dok se u pesmi "Zajedno" otkriva posveta ljudima koji su se nekad okupljali sa EKATARINOM VELIKOM. Prepoznatljiv zvuk oličen je u pesmama "Ne", "Ponos", "Anestezija", a po prvi put EKV obrađuje nečiji hit - ovoga puta grupu TIME i njigovu stvar "Istina mašina".
Tekst Ksenije Mladenović
Izvor: YU Rock Magazin, novembar 1996.