Kao zabrana i kao dozvola
Devojke su na jugoslovenskoj rock sceni oduvek bile egzotični slučajevi koji su potvrđivali nepisano pravilo da je to ipak muški posao. Retki slučajevi poput Xenie, Slađane Milošević ili Cacadou Look svesno su muzički izraz podređivali spoljnjem izgledu igrajući na kartu seksipila. Međutim, ONA je svirala... Magičnim tonovima klavijatura artikulisala je energiju benda stvarajući eklektički spoj nežnosti i besa, očaja i euforije, erosa i tanatosa. Nekako uvek u senci, sa kosom puštenom preko lica, Magi je plenila i očaravala izrastajući u jednu od ključnih figura rock scene 80-ih. Iako je obično smatrana Milanovim kontrapunktom retko je primećivano da su se na identičnim izvorima pojili snagom i energijom. Razlika je bila samo u emitovanju. Dok je Milan muški snažno i široko isijavao do granice samospaljivanja, Margita je to radila drugačije, nežnije i ženski suptilnije. Učinak je bio podjednako jak. Poslednjih godina živi skromno i povučeno i izuzetno retko odgovara na pitanja novinara.
Retko se pojavljuješ u javnosti. Da li se pored muzike baviš i nekim drugim stvarima?
Ne. Muzika je i dalje moj poziv i moj život, mada sam danas malo pasivnije uključena u sve to. Član sam Saveza Komunista Jugoslavije (smeh) - (SOKOJ - prim.aut), komponujem ambijentalnu muziku i pevam u crkvenom horu. Nego reci mi, koliko si ti muzički aktivan?
Vrlo. Sviram bubnjeve, pišem za REX... Kako ti se sviđaju naše novine?
Rock Express je definitivno jedini časopis koji se bavi kvalitetnom muzikom. Međutim, skoro sam čitala broj sa Freddie Mercury-jem na naslovnoj strani i pogodilo me je ono što sam pročitala o Milanu*, ne mogu da se setim ko je autor teksta..
Tekst "Istina mašina"? - naš glodur.
On kao čovek koji stoji iza jedne pozitivne rock stvari nije smeo da objavi tako oštar tekst, jer Milan ne može da se "odbrani" od takvog "napada" na bilo koji način.
Sasvim se slažem. (izdaja!!! - prim.ur)
Mislim, svako ima pravo na svoje mišljenje, ali po meni, to je ipak bilo neumesno.
Potpisana si kao izdavač na nekoliko kompilacija i koncertnih snimaka EKV-a, koji su objavljeni u proteklih par godina (za nas).
Mođe se reći da sam izdala samo jednu kolekciju od 4 kasete sa koncertnim snimcima, a sve ostalo je delo pirata. Ovo "pirati" se odosi i na registrovane izdavače i "prave" izdavačke kuće, a ne samo na ulične prodavce. Da bi pokrili troškove promašenih izdanja, ili da bi jednostavno profitirali, ljudi iz diskografskih kuća iznose na "licitaciju" master snimke, pa ko da više! To se radi sa snimcima grupa iz bivše SFRJ, ili sa ovdašnjim koje više ne postoje. Najgora su imena tih "albuma", koja svojom glupošću zatrpavaju tragove koje je EKV ostavio. Npr. "Kao govor, kao nada, kao more" - mislim da ti je sve jasno.
Da li si pokušala da sprečiš to svetogrđe?
Naravno, ali nisam ništa mogla da uradim. Jedino sam dobila "kompliment" da ličim na Miru Marković (smeh).
Kako si reagovala na te "divne" reči?
Nikako, jer me ni te reči, ni ta žena uopšte ne dotiču. Jednostavno sam rekla "Dobro" (smeh). Objavljene su i neke knjige o Milanu i EKV-u, a ja nisam dobila ni jedan jedini primerak. Uopšte veliki je haos. Kod nas autorska prava nisu uopšte regulisana... Ipak, optimista sam, ko zna zašto je sve ovo dobro! Možda preko tih piratskih snimaka neke nove generacije nađu ono što smo mi nekad imali. Možda se krug opet zavrti...
Uroš Đokić
* Tekst "Istina mašina" je napisan u odbranu Milanovog dela, ali iz neobičnog, malo pomerenog ugla u odnosu na standardne vulgarne crno-bele pozicije ovdašnjih novinara i "novinara". Žao mi je što Magi nije malo pažljivije čitala između redova, ali sam siguran sam da je Milan zadovoljan, jer to je već nekako stiglo do njega. Jer on je tu, iznad grada...
-- Branko Rogošić