"Ekskurzije će se verovatno ugasiti. One nemaju smisla ako roditelj treba da da poslednji dinar"

veruj mi jeste..u moje vreme u osnovnoj skoli niko nije imao profesora a u srednjoj retko ko.
nekad je bilo 2-3 vukovaca u celoj skoli

sad ima preko 20 posto - znaci da nastavnici tvrde da deca znaju - zasto onda to nije tako

sto se ekskurzija tice i treba da nestanu po toj ceni

imas 2 djaka , treba im 300 evra za 2 dana

za te pare imas da zakupis apartman na moru 10-15 dana , da ode cela porodica

realna cena bi bila put 20-30 evra, smestaj 20 sa klopom , jos 20 za ponesto - 60-70 i to je to
 
1982. sam išla na Kopaonik, te zime, i dva puta na more, sa roditeljima i sa društvom, moglo se.
Slažem se sa tobom da je većina mogla. Ipak je u prošlosti bio veći standard, a cijene usklađenije, pristupačnije. Prosvjetni radnici se nikada nisu isticali sa nekim platama za pozaviditi ali sjećam se da mi je ujna pričala (koja je bila nastavnica) da je ona mogla za svoju godišnju platu uz malu štednju da promjeni i ponešto namještaja po stanu a da se ima za sve tekuće potrepštine. Ko danas to može? Imali smo džeparac, išli na ekskurzije. Bilo je i tada po jedno, dvoje djece čiji roditelji nisu imali sredstava, pa bi mi ostali izdvojili više da i oni mogu ići.

Danas su ekskurzije skupe naspram standarda i jako je malo roditelja koji mogu olako da izdvoje taj novac. Ja sam u savjetu roditelja gimnazije i u toku sam sa reakcijama profesora kao i roditelja na te cijene. Ponude agencija su visoke i dođu kao luksuz. Pored destinacije, želje maturanata razmatraju se mnoge ponude, ali nema tu nekih velikih razlika u cijenama. Sa godinama ne da opada interes djece, već mogućnost da im roditelji iste priušte. Godinu pred koronu smo imali čak i jedno cijelo odjeljenje koje je odustalo od odlaska na ekskurziju.

Kao savjet smo dali na prijedlog razrednim starješinama da vide sa roditeljima da uvedu postepenu štednju i davanje novca. Tako je uradilo odjeljenje moje kćerke. Od drugog razreda su oni donosili novac, ritmom koliko ko mjesečno može, to bi se evidentiralo i polagalo na račun. Kako su se cijene okvirno znale i nije tu bilo nekih velikih promjena tokom godina, do polaska je bio obezbjeđen novac. Roditeljima je ostalo praktično samo da djetetu izdvoji novac za džeparac.
U pozadinu svega ne ulazim zašto je to tako, samo ističem ono što vidim. Da djeca naravno žele da idu, da se druže, ali da broj prijavljenih koji ne mogu da idu govore dovoljno.
 
Nije bio veći standard već totalno drugi svet.
Sendviči su danas skupi za užinu akamoli ekskurzije, nekad je sendvič bio parizer 2 koluta između 2 kriške hleba.
Samo dajem primer.
Garderoba je kao i pomenuti nameštaj bila pamučna i kvalitetna, nameštaj se pravio da traje 30 godina kao i bela tehnika i sve je moglo na kredit itd.
 
Kada ja sve to navedem, optuže me da romantizujem prošlost,
Sve više žena mi govori to isto, ja sam već postao umoran od ove ženomrzačke planete i dvostrukih aršina. Mene napadnu da sam žensko ako se složim sa nekom ženom.
a i ja imam utisak da su se promenile neke vrednosti, pojeftinio je moral a na ceni je bahatost, neobrazovanje . Sve ovo povlači opšti pad jednog društva.
Ne znam može li gore. U pravu si potpuno.
 
Uputila sam pitanje veću, postoji li mogućnost da ekskurzije budu jeftinije, 2 sata su mi objašnjavali šta koliko košta , ali meni i dalje nije jasno zašto. Izvođenje ekskurzije dobije na tenderu agencija, koja ima sertifikat i koja je, navodno, najpovoljnija. Dobila sam i odgovor da je naša ekskurzija ui jeftina ako pogledamo cene u BG-u , to jeste bilo tačno. Znači, od vrha bi trebalo da se pretrese i utvrdi tačan iznos svake stavke vezano za ekskurzije.
 

Back
Top