Eh,kad bismo sada mogli.......

a najveca ironija je sto cesto bas oni koji tupe o ljubavi,filozofiraju nesto,unistavaju svaku mogucnost da se ona desi!
mada,najcesce je slucaj da i filozofiraju u tom tonu - nemoguce,ne postoji,prolazno je sve...a prolaze oni...prazni i besciljni!i sve su im price prazne.kako one kad hoce da zavedu i prevare nekoga,tako i one kad daju u njima niz argumenata protiv ljubavi - prave!
u stvari je to cista sujeta.nsta ne vredi;ni zbog cega se ne trude - osim kad treba da se bore za svoju sujetu!pa su im onda ideali iste takve osobe - prava savrsenstva!
..shvate valjda na kraju - (ili) kad je vec kasno.

Ovo je bilo toliko puno ogorčenosti da jednostavno moram da pretpostavim da je ljubav zbog koje ovo pišeš bolela. Na sreću, nije sve u životu crno-belo, ne postoji niko savršeno loš i savršeno dobar i zbog toga ne treba nikoga osuđivati za nešto što nas boli. Kada sledeći put budeš pisala nešto ovako seti se da si ti u stvari birala kome ćeš dati ljubav, svako od nas kome ljubav dođe u srce sam bira svoj put, način na koji će je podeliti i da li će to uopšte učiniti sa osobom koju voli. Ružno je reći da neko nema u sebi ništa zbog čega bi ga trebalo voleti, još gore kada to izgovorite za osobu koju ste voleli. Svako zaslužuje da voli i svako zaslužuje da bude voljen ali nikada, nikada to ne treba tražiti po svaku cenu i nikada ne treba mrzeti nekoga ko to nije mogao da nam da, i namerno kažem, nekoga ko to nije MOGAO da nam da. Kada dođe do toga da si zaljubljen, i kada dođe do toga da ti bude uzvraćeno ( a iz tvoga pisanja vidim da jeste, a zamisli samo kako bi tek bolelo da nije), razlog više nije bitan, bitno je samo ono što se dešava posle toga, bitno je ne ono što smo dobili od onoga koga volimo već ono što smo dali, bitno je kako smo voleli. Ako nije ispunio tvoja očekivanja možda si samo jednostavno previše očekivala, možda se ljubav jednostavno ugasila, sama od sebe i bez razloga, možda je neka nova ljubav došla u njegov život a možda vam je bilo i suđeno tako. Kada jedanput pronađeš pravu ljubav, onu koja ti je suđena i kada budeš srećna seti se ovoga, a dotle razmisli da li se ikada desilo da ti jednostavno nisi mogla da voliš nekoga dovoljno da ga učiniš srećnim i da li je možda neko patio zbog tebe onako kako ti patiš zbog njega a da se čak nije ni žalio...
 
prikazati sebi sve teskoce koje lazna ljubav uzrokuje;bolesti u koje nas odvodi;vrata tamnice u koju se zbog nje zatvaramo;jaz koji stvara izmedju nas - kakvi smo zbog nje postali,i najboljeg u nama;zidove u koje udaramo jer nam je pomutila razum;grehe koje nam je sebicno ucinila...i da nikad nece pozeleti da nas razume...i da cemo ostati zauvek nesrecni...

Ovo je bilo toliko puno ogorčenosti da jednostavno moram da pretpostavim da je ljubav zbog koje ovo pišeš bolela. Na sreću, nije sve u životu crno-belo, ne postoji niko savršeno loš i savršeno dobar i zbog toga ne treba nikoga osuđivati za nešto što nas boli. Kada sledeći put budeš pisala nešto ovako seti se da si ti u stvari birala kome ćeš dati ljubav, svako od nas kome ljubav dođe u srce sam bira svoj put, način na koji će je podeliti i da li će to uopšte učiniti sa osobom koju voli. Ružno je reći da neko nema u sebi ništa zbog čega bi ga trebalo voleti, još gore kada to izgovorite za osobu koju ste voleli. Svako zaslužuje da voli i svako zaslužuje da bude voljen ali nikada, nikada to ne treba tražiti po svaku cenu i nikada ne treba mrzeti nekoga ko to nije mogao da nam da, i namerno kažem, nekoga ko to nije MOGAO da nam da. Kada dođe do toga da si zaljubljen, i kada dođe do toga da ti bude uzvraćeno ( a iz tvoga pisanja vidim da jeste, a zamisli samo kako bi tek bolelo da nije), razlog više nije bitan, bitno je samo ono što se dešava posle toga, bitno je ne ono što smo dobili od onoga koga volimo već ono što smo dali, bitno je kako smo voleli. Ako nije ispunio tvoja očekivanja možda si samo jednostavno previše očekivala, možda se ljubav jednostavno ugasila, sama od sebe i bez razloga, možda je neka nova ljubav došla u njegov život a možda vam je bilo i suđeno tako. Kada jedanput pronađeš pravu ljubav, onu koja ti je suđena i kada budeš srećna seti se ovoga, a dotle razmisli da li se ikada desilo da ti jednostavno nisi mogla da voliš nekoga dovoljno da ga učiniš srećnim i da li je možda neko patio zbog tebe onako kako ti patiš zbog njega a da se čak nije ni žalio...

:klap::klap:U potpunosti se slazem sa tobom...Svaku ljubav smo sami birali,niko nam je nije nametnuo i sigurno je bilo i lepih trenutaka,a kolicina patnje ukazuje nam bas na lepo provedene trenutke,jer da je bilo sve ruzno...pa zar bismo patili za nekim...Za sve sto nam se u zivotu desava sami smo krivi,sami kreiramo svoje zivote,pa tako i ljubav i nikada ne trebamo kriviti drugoga za nesto sto nam se desava ukoliko ne shvatimo da nam neko bas smisljeno i sa namerom cini i nanosi zlo.Ljubav je prolazno stanje kao uostalom i sve u zivotu pa i sam zivot i to moramo imati u vidu uvek i nikako ne trebamo kriviti nekoga ako se kod njega ljubav brze istrosila,to ga ne cini ni malo losijim covekom pogotovo secajuci se na dane zadovoljstva koje nam je pricinio...Zivot ide dalje,donosi nove ljubavi,stare zauvek ostaju u nama i oplemenjuju nasu dusu...nikako ne smemo dozvoliti da neka bivsa iliti ne uzvracena ljubav ubije u nama Veru u Ljubav i u ljude uopste:cmok2::zag::bye:
 
Eh kada bih se sada mogla prosetati sa nekim zescim bajom
043.gif
...a posle sta nam Bog da
047.gif
018.gif
 

Back
Top