Izjava je pripisana Tolstoju. Ne znam da li je on autor, pa je navodim bez imenovanja.
"Udružite se svi koji volite dobro, neka bude jedna zastava, jedna vrlina."
- Ego ili Ja mora postojati, jer je (po Frojdu) svesni deo ličnosti. Medjutim, kasnijim duhovnim interpretacijama se nepravilno poistovetio sujetom i najgorim ljudskim osobinama.
- Ne vidim poentu u vašem komentaru pošto ste samo elaborilali ono što sam napisala, bez da ste išta značajnije izneli. Frojdovo shvatanje ega ima solidniju osnovu od teorije koju zastupaju novija duhovna učenja. U njoj ima dosta proizvoljnosti, uprošćavanja i jednostranosti.
Razlog zašto je opšteprihvaćena nisu činjenice i dokazi nego dugotrajno, uporno, autoritativno i veoma elokventno ili vešto predstavljanje. Ta torija je iskorišćena i za mnoga unosna poslovanja tako da se dodatno podržava.
Medjutim, ako se pažljivije i detaljnjije razmotri ukažu se mnoge nelogičnosti i nedoslednosti. Svaki čovek ima samosvest/ego/ja koji ga osposobljava da vrši inteligentnu interakciju s okolinom. Jer, sve izvan sebe doživljavamo i interpretiramo kroz sebe.
Dokaz za to je ludilo, kao i ljudi s demencijom. Kada čovek nije svestan sebe, tj. nema ego nije svestan ni svoje okoline. Nema više koherentnu interakciju s njom.
Dakle, svaki čovek ima ego, ali ga različito doživljava. Neki ljudi imaju arogantan, sujetan ego. Smatraju sebe iznad svih i svega. (Opšteprihvaćeni pojam ega se najčešće povezuje takvim karakteristikama.)
Postoji i ego koji sebe smatra bezvrednim, glupim, nedostojnim ili manje vrednim od svih. Takvi ljudi nemaju dostojanstvo i samopoštovanje. Dozvoljavaju ponižavajući tretman i ostaju u nasilnim odnosima. Za njih se obično kaže da "nemaju svoje Ja", da su beskičmenjaci itd.
Naravno, ima ljudi i zdravim, balansiranim egom i ličnošću koji podjednako vrednuju i sebe i druge i nastoje da uspostave harmonične odnose s okolinom zasnovane na sporazumu, medjusobnom poštovanju i uvažavanju.
Iz toga proizilazi da uzrok disfunkcionalnosti nije u tome što ljudi imaju ego, već u njegovom nepravilnom razvoju. Na njega najviše utiče spoljašnji faktor ili različiti uslovi života, vaspitanje, traume itd. Nekad su u pitanju i neurološki premećaji i promene u mozgu.
"Udružite se svi koji volite dobro, neka bude jedna zastava, jedna vrlina."
G.G: "Nemoguća misija sve dok postoji EGO."
- Ego ili Ja mora postojati, jer je (po Frojdu) svesni deo ličnosti. Medjutim, kasnijim duhovnim interpretacijama se nepravilno poistovetio sujetom i najgorim ljudskim osobinama.
S.G: "U pravu ste sam zbor EGO..znaci JA..I tu nema nista lose. No u duhovnom kontekstu EGO se koristi da oznaci sve "defekti licnosti "Jednom recju, sve ono sto coveka cini bolesnim, slabim, siromasnim, glupim, nedostojnim, usamljenim, napustenim, izbacenim, ponizenim i potlacenim, gladnim, nezasitnim, pohotnim, pohlepnim i uopste otupelim od zivota i jednom recju – losim covekom.
Losa licnost znaci losu osobu – osobu ega ili osobu koja stvara defektnu i iskrivljenu stvarnost."
- Ne vidim poentu u vašem komentaru pošto ste samo elaborilali ono što sam napisala, bez da ste išta značajnije izneli. Frojdovo shvatanje ega ima solidniju osnovu od teorije koju zastupaju novija duhovna učenja. U njoj ima dosta proizvoljnosti, uprošćavanja i jednostranosti.
Razlog zašto je opšteprihvaćena nisu činjenice i dokazi nego dugotrajno, uporno, autoritativno i veoma elokventno ili vešto predstavljanje. Ta torija je iskorišćena i za mnoga unosna poslovanja tako da se dodatno podržava.
Medjutim, ako se pažljivije i detaljnjije razmotri ukažu se mnoge nelogičnosti i nedoslednosti. Svaki čovek ima samosvest/ego/ja koji ga osposobljava da vrši inteligentnu interakciju s okolinom. Jer, sve izvan sebe doživljavamo i interpretiramo kroz sebe.
Dokaz za to je ludilo, kao i ljudi s demencijom. Kada čovek nije svestan sebe, tj. nema ego nije svestan ni svoje okoline. Nema više koherentnu interakciju s njom.
Dakle, svaki čovek ima ego, ali ga različito doživljava. Neki ljudi imaju arogantan, sujetan ego. Smatraju sebe iznad svih i svega. (Opšteprihvaćeni pojam ega se najčešće povezuje takvim karakteristikama.)
Postoji i ego koji sebe smatra bezvrednim, glupim, nedostojnim ili manje vrednim od svih. Takvi ljudi nemaju dostojanstvo i samopoštovanje. Dozvoljavaju ponižavajući tretman i ostaju u nasilnim odnosima. Za njih se obično kaže da "nemaju svoje Ja", da su beskičmenjaci itd.
Naravno, ima ljudi i zdravim, balansiranim egom i ličnošću koji podjednako vrednuju i sebe i druge i nastoje da uspostave harmonične odnose s okolinom zasnovane na sporazumu, medjusobnom poštovanju i uvažavanju.
Iz toga proizilazi da uzrok disfunkcionalnosti nije u tome što ljudi imaju ego, već u njegovom nepravilnom razvoju. Na njega najviše utiče spoljašnji faktor ili različiti uslovi života, vaspitanje, traume itd. Nekad su u pitanju i neurološki premećaji i promene u mozgu.