ego

U moru ružnih riječi i pogleda koji vrište - nisi dovoljno dobra, ja sam ćutala.
U gomili nepotrebno dugih rečenica i besmislenih tema, ja sam lutala.
U beskraju nježnih pogleda i milovanja koja krv puštaju, ja sam se gubila.


Neki bi rekli, kakav ti je to život.
Neki bi rekli, pa tako je i nama.
A neki bi, samo prošli, bez interesa, svojim poslom.
Pogađajte, koja vrsta mi je srcu bliska?
Kojoj vrsti vi pripadate? Ne pripadate?

Jednom me je jedan ljubio, a ja maštala o sreći s drugim čovjekom. Ni dan danas nisam sebi njega oprostila, jer nekim čudom, on je maštao samo o meni.

,,Bog će (mu) vratiti sve, samo polako. "
Kad me prođe, neka mu ne vraća.

A i ne želim da njemu dođe, nego da meni krene.

Sreća dolazi u sitnicama? Sigurno da dolazi i u većim količinama. Nekome.
A ćuti, uhvati se za sitnicu i ne traži više, jer će i to malo sutra da ti fali.
Ma da, ne usuđuj se naljutiti Boga, jer izgleda da on misli da nisi zaslužila, pomiri se i prilagodi.

I jesam, vidiš.
 
Kojoj vrsti vi pripadate? Ne pripadate?
Druga strofa stav dva:lol:
Ma da, ne usuđuj se naljutiti Boga, jer izgleda da on misli da nisi zaslužila, pomiri se i prilagodi.
A šta ti misliš?
 
mizo, ponestaje vremena :D

lea, pa da, to i jeste jedino što radim, a smatram ispravnim :D :)

atlas, ja mislim da uvijek može više i bolje. možda i mora, jednom :D
 

Back
Top