Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Nisam bas puno kompetentan posto sam se bavio samo karateom cetiri meseca ali dosta znam o borilackim vestinama i krenucu na leto dzudo da treniram.Ono sto ti mogu reci je da je bolji dzudo. Aikido je vise okrenut filozofiji boriti se bez borbe znaci kako da protivnika smiris recima a ne tucom. Tako da treba puno godina da bi savladao tehnike samoodbrane ali i tada ako bi ti primenio na nekom to ne bi vise bio aikido jer aikido te uci izbegavanju tuca.
Dzudo je odlicna vestina koja je nastala iz nekih tehnika dziudzice po meni dzudo je mnogo bolja vestina od aikida,taekwonda,karatea(moderni stil), karate kyokosinkau stil je dobar a ovaj moderni se totalno srozao. Dzudo takodje u sebi sadrzi elemente rvanja,akrobatike,primenjiv je u praksi,potrebna je dobra tehnika ali i snaga. Fizicki je dosta naporan. Moj predlog je dzudo. Cak je i realni aikido primenjivilji od tradicionalnog aikida.
To je tacno, decko mi trenira kik boks i do sad nije imao povrede nosa a i ako vec odgovaras na ovu temu onda ne treba da se plasis ni udaraca ni padova. A i dzudo ti koristi da naucis kretanje koje ti mnogo znaci ako predjes nesto drugo da treniras.
Pozz
Sad kad si od Belog postao Mrki medved, BRZO NA TRENING!!!
Koliko je potrebno vremena da bi se solidno savladala tehnika u dzudou?
moze neko da mi odgovori na ovo pitanje? Hvala unapred!
Pozdrav svima!
Ako pričamo o sportu, a Ju-Do jeste sport onda se ponašajmo sportski i ferplej. Bez vređanja i omaložavanja drugih sportova i članova na forumu. Ja sam počeo da treniram Ju-Do u martu 2008 u 36. godini i imam samo reči hvale za ovaj sport.
Vidim da se dosta ljudi interesuje za Ju-Do. Pa sam osetio potrebu da i ja nešto napišem i pokušam da im eventualne nedoumice razjasnim i približim ovu veštinu od strane jednog početnika. Sve što ću reći je iz ličnog iskustva.
Sama reč Ju-Do u bukvalnom prevodu zanči Ju-mekan, Do-put odnosno na Mekan-Način. Kada sam počinjao da treniram (posle 12 godina pauze od drugih sportskih aktivnosti) imao sam 135 kg na 185cm visine. Partneri na treningu su mi bili momci od 18-20 god i max 85 kg koji su u treningu već 3 god. I svaki put sam ja bio taj koji je završio na strunjačama (bez i jedne povrede). Znači snaga (nije da je nemam) i masa nasparm dobro uvežbane tehnike nema šanse. Naravno potpuna kontrola od strane sparing partnera iako je lakši od mene izuzima bilo kakvu mogućnost povređivanja.
Svaki borilački sport je dobar ako ga doživljavaš kao sport i posvetiš mu se dovoljno. Samo tada dolaze rezultati (pojasi i medalje). Svi oni imaju svoje prednosti i mane. Ono što sam ja video kao prednosti u Judou u odnosu na ostale je sledeće:
U odnosu na Aikido (stariji sin mi je sa njega prešao na Ju-do), je to što ti u Aikidou ne možeš da proveriš koliko si dobar (nemaš realnih borbi). A poluga, gušenja i zahvata u Judou nenedostaje. Naspram karatea, Tae-Kwon-Doa i sličnih da kažem dinstancnih veština u Jodou dok traje borba (5 min) nema "praznog hoda" nema cupkanja i skakutanja levo, desno. Nego su svi mišići od glave do pete sve vreme u funkciji. A skoro u svakoj borbi se na kraju dođe do klinča, e tu Judo nema konkurenciju. Samo da napomenm i u Judo imaju tehnike udaraca. To su za mene bili glavni razlozi da ja svoju decu upišem na Judo, e onda nisam izdržao pa sam i ja počeo da treniram. I dalje sam beli pojas sada već 105 kg.
Da rezimiram: veoma psiho-fizički zahtevan sport. Jer izvesti kontru u nekom od pokušaja bacanja traži savršenu koordinaciju sa vremenom i prostorom, a bogami podosta fizičke sange o tehnici i da ne govorim.
Da se proba ne boli, možda se i zavoli. Savet svim roditeljima u nedoumici. Pustite svoje klince na Ju-do, za 3 godine nećete ih prepoznati.
po mnogima, da bi savladao ponesto solidni neki 3,4 godine