Malo drugarskih opaski.
Rumi je živio uglavnom u 13. st . i pisao na onodobnom perzijskom/farsi. Smatra se najvećim iranskim pjesnikom. Drži ga se "islamskim Danteom".
Osobno, pročitao sam veći dio njegova glavna djela "Mesnevija" (preveli ga naši Muslimani), a i na engleskom komad "Fihi ma fihi" (to je više kao mudrosna literatura, aforizmi i sl.).
Naravno da poeziju ne možemo ocjenjivati jer ne znamo taj jezik, iako se vidi da je velik pjesnik i iz prijevoda. Na zapadu je Rumi stekao popularnost zadnjih oko 50 godina, jer ga se gleda kao univerzalista i antidogmatskog mističnog humanista.
No to baš nije bilo tako.
Rumi je:
* bio ortodoksni musliman- uglavnom- i napisao je cijelu knjižnicu spisa o islamskom pravu i teoloških rasprava, ne toliko filozofije, nego više lagalističkih tekstova o prehrani, postu i sl.
* njegovi heterodoksni stavovi su u nekoliko stihova koji se često citiraju, a iz kojih ispada da je vjerovao u preegzistenciju duše. Dale- postojimo prije, uđemo u tijelo, i onda nakon smrti odlazimo u spiritualno "nebo". Bio je i tolerantan prema drugim vjerama, no naravno smatrao je da je islam zadnji i najbolji, a da ostale treba tolerirati.
* svjetonazorski, on je preuzeo vizuru hermetizma i neoplatonizma, da se "svijet" sastoji od 4 svijeta: Lahut/svijet Boga; Jabrut/svijet duhova, spiritualni svijet; Malakut/svijet anđela ili duša, psihički svijet; Nasut/to je ovaj naš materijalni svijet tijela. To je emanacionizam zamišljen kao izljev sunca, ili koncentričnih krugova.
* čini se da je Rumi imao gay tendencije jer se zaljubljivao u muškarce, prvo u učitelja Šems i Tabriza, pa potom u nekog Husamedina (sp?) koje je idolizirao preko svake mjere. Naravno, to je bilo više "off". Rumi je bio oženjen i imao je djecu. U kući se govorilo turski.
Njegov je sufijski red Mevlevi, derviši koji se vrte (predugo bi bilo pisati zašto), a ostali su uglavnom u Turskoj jer ih je Kemal poštedio.
Koji su uzroci njegove popularnosti na zapadu?
Univerzalistički misticizam, koji je olakšanje nakon svih fanatičnih terorista. Također, to je čitka i dojmljiva poezija.
No Rumi piše uglavnom o mističnom iskustvu i boli odvojenosti od Boga, što je jednodimenzionalno. Kad ga čovjek malo više čita, stječe se dojam da je to sve slično, da nema šireg spektra ljudske doživljajnosti, mijenjanja fokusa i sl. Tu naravno ima puno dobrih mudrosnih savjeta, no oni su opća mjesta.
Na zapadu je obrađen u knjizi Williama Chitticka, no kad sam ju pročitao, utisak mi je bio da je natrpao puno poezije, no da nije dao Rumijevu kartografiju kozmosa, psihe-
i što da se radi u životu.
