Duša

Ne razumem cemu sad ovo.
Ja samo potenciram da svacije misljenje (vezano za Boga) proveravamo u Svetom Pismu, ako se Sveto Pismo suprostavlja tome, onda je to pogresno.
Danas ''pravoslavlje'' zastupa koncept da je dusa besmrtna, a Sveto Pismo se tome suprostavlja, a ljudi veruju ''pravoslavlju''

кад већ спомињеш СП, где се то коси са православним учењем о бесмртности душе?
 
ви атеисти као људи од науке, постављате границу на смрт тела, па по теорији коју верници износе да има живота после смрти, ви као научници би требали да проширите погледете и покушате да докажете да је то само ипак теорија.
Ništa ne dokazujem dok mi se ne javi pokojna prababa Obrenija.
деси се да човек изгуби свест, шта онда? у њему нема енергије тј живота?
Ima energije, i života, samo nema svesti.
шта то онда животиње одржава у живот ако немају свест? тело?
Da, telo... dok je telo živo - živa je životinja. Kad telo umre, umre i životinja, i više je nema. Isto kao i čovek.
шта покреће тело?
Noge. (u nekim slučajevima i krila)
 
Ako je duša besmrtna, a telo je smrtno, kako može duša da oseća, a da nema telo?
Kako može reč utehe da dodirne dušu, ako nema očiju koje će reč da vide ili ako nema ušiju koje će reč da čuju?
Biblija kaze: Bog vas je stvorio od: Praha Zemaljskog + i udahnuo vam Dah Zivotni = i vi ste postali Duse Zive.
Dakle celokupan covek je dusa.
 
:lol: to znam i ja,,,ali se ne usudjujem da kazem da je i duh umro:cool:

Ali se zato usuđuješ da kažeš da onaj, koji nije Pravoslavan, Taj nije Hrišćanin.;)
lsge000100010img0007.jpg
 
Ništa ne dokazujem dok mi se ne javi pokojna prababa Obrenija.

Ima energije, i života, samo nema svesti.

Da, telo... dok je telo živo - živa je životinja. Kad telo umre, umre i životinja, i više je nema. Isto kao i čovek.

Noge. (u nekim slučajevima i krila)

кад ти се јави покојна прабаба ти ћеш веровати у душу?

па каква је то енергија?

можда, ако ћемо веровати да је човек настао од мајмуна

шта покреће несвесног човека да живи, одакле му живот, шта га одржава у животу?
 
кад већ спомињеш СП, где се то коси са православним учењем о бесмртности душе?

Ako je duša besmrtna, a telo je smrtno, kako može duša da oseća, a da nema telo?
Kako može reč utehe(reč Božija) da dodirne dušu, ako nema očiju koje će reč da vide ili ako nema ušiju koje će reč da čuju?
 
tvrdimo na osnovu dejstva Boga,ili u ovom slucaju duha-dushe-svesti-savesti...
jasno nam je da svest postoji...


Svest i savest postoje, ali gde je bog u celoj toj priči?
I na koji način smo svesni, tačnije, na koji se način ispoljava to dejstvo... u sferi saznanja, ne spoznanja.


objashnjenja koja pruza ateizam nisu potpuna i zato granica koju bih morala sebi da postavim izjashnjavajuci se kao ateista meni zvuci nerealno...
kao vernik,ja sebi ne postavljam tu granicu,vec sam ptvorena za nova saznanja....regostrujem Bozije dejstvo i ostavljam otvorenu mogucnost da spoznam Boga

Možda, ali su zasnovana na realnosti. Jasne granice ne postoje, ako ih i pomeraš, uvek su tu nove. Možda je problem u smostalnom postavljanju tih granica, ja razumem da je daleko lakše i bezbolnije kada to neko drugi uradi umesto nas... ali ne prebacujemo li time svu odgovornost na tog nekog? Gde smo mi u celoj priču? Sopstveno mišljenje i tumačenje? A to se svakako ne manifestuje verom u "apsolutno nešto"... kroz otvorene mogućnosti i ozbore. Protivrečno je.

...ne mogu da negiram ocigledno....mi funkcionishemo u skladu sa zakonom Ljubavi...imamo potrebu da volimo i da svojom ljubavlju nadidjemo sebe...
koliko god mi sebi obezbedili materijalnih dobara i sigurnosti bez ljubavi bicemo isfrustrirani...
tako ja vidim svet oko sebe...

Kako ja to ne vidim ako je očigledno?
Mi funkcionišemo na osnovama svesti, savesti, potreba i želja... okolnosti, mogućnosti, rizici i izazovi su tu da zakomplikuju.
Čemu podela na materiju i nemateriju? Čemu potreba da se odabere, zašto ne uzeti naviše i od jednog i od drugog sveta? Ograničavamo sami sebe ovakvim razmišljanjem... o tome ti pričam. Niko neće tražiti od tebe da se odrekneš ljubavi zarad novca, ili obratno... niti jedno uslovljava drugo... u cilju napretka duhovnosti.
Materijalno gledam kao olakšavajuću okolnost. Ljubav je potreba, kako davanje, tako i primanje. Staviti ova dva pojma pod isti kontext je isto kao i mešanje baba i žaba. Ne ide.


u ponashanju svih ostalih zivih bica prepoznajemo taj nagon za prezivljavanjem,i nedostatak savesti pa samim tim i svesti...covek ce iz ljubavi uciniti i neshto shto se kosi sa zakonom samoodrzanja...

Sa zakonom samoodržanja, ili zakonom savesti?
Ako si ispravno rekla, to bi značilo da svoj život podređujemo toj ljubavi, što je prihvatljivo kada si postavljen pred izbor u kome trebaš da odlučiš da li bi dao svoj život za život sopstvenog deteta, recimo. I tu nema dileme, svaki normalan roditelj ne bi ni razmatrao mogućnost više izbora.
Ali, dati život za ideal... nije normalno. Čak ni u blažoj formi, podrediti ga, ne opravdava cilj.
 
a možda je na višem?

(pričao sam ovo negde već, ali..) gani čoveka i šimpanze se razlikuju za oko 1%.

Čovek, koliko je nadobudan, veruje da će ostvariti "kontakt" sa vanzemaljcima, sa kojima verovatno nema ni 1% ZAJEDNIČKIH gena.

Otkud tebi ideja da životinje nemaju savršenu, samodovolnu svest, koju nema potrebe menjati (jer funkcioniše vekovima) ?

Životinje (za razliku od ljudi) nemaju problem sa razumevanjem i potrebu da izmišljaju jezike.

Životinje (za razliku od ljudi) nemaju problem sa državama i religijama - one jednostavno žive i umiru.



Životinje (za razliku od ljudi) nemaju problem sa stvaranjem veštačkih materijalnih dobara, one jednostavno žive u skladu sa prirodom.

I ti govoriš o nekom "niskom nivou", samo zato što ti nisi sposobna da je registruješ?

Tebe će obično kuče da nanjuši na kilometar, a ti možeš da jedva nanjušiš razliku između dva predmeta tek ako ti ih poture pod nos.

Važno je da si ti ponosna i gorda na svoju vrstu..koja večito egzisitra na ivici gluposti da samu sebe istrebi.
Suva istina:super:zivotinje nazivamo nizom vrstom,ali one ne vode ratove,ne ubijaju iz zadovoljstva,vec da bi prezivele!
A disa je za mene savest,neko je ima a neko ne!Pa,serijski ubica tasko da ima dusu,tj.SAVEST!
 
''Господ Бог је створио човека од земаљског праха и удахнуо му у ноздрве дах живота, и човек је постао жива душа.''

Ali tu se ne kaže da je čovek samo duša ili samo telo.A čuj šta kaže apostol Pavle:
"Da budu savršeni vaš duh,duša i telo za dolazak Gospoda našeg Isusa Hrista"(1.Sol. 5,23).Čovek je trikomponentno biće.
 
Ako je duša besmrtna, a telo je smrtno, kako može duša da oseća, a da nema telo?
Kako može reč utehe(reč Božija) da dodirne dušu, ako nema očiju koje će reč da vide ili ako nema ušiju koje će reč da čuju?

овако вели Св. Јован златоусти
као што је Бог створио бесплотне силе, исто тако Му је било угодно да човеково тело, саздано од праха, има разумну душу, способну да користи телесне удове.
 
деси се да човек изгуби свест, шта онда? у њему нема енергије тј живота?
шта то онда животиње одржава у живот ако немају свест? тело?
шта покреће тело?

Pričaš o gubitku svesti, komi, snu... o čemu?

Nagoni.
Mozak reguliše motoriku. A mozak nije isto što i svest.
Čovek koristi samo 10 % ukupnog potencijala... ako ima ambicije.
Ako nema, atrofira, zakržlja.
 
кад већ спомињеш СП, где се то коси са православним учењем о бесмртности душе?
''pravoslavci'', veruju da odmah po njihovoj smrti ''dusa'' nastavlja zivot, pa im po tim verovanjima ide i da se mole mrtvim ljudima (jer ih oni po tom ucenju cuju), i takodje veruju u pakao, ima to jos zabluda.
A Sveto Pismo nas uci da je smrt kao san, Isus u mnogo slucajeva govori o smrti i snu. Tako da kada covek umre, njega vise nema, ne postoji. Sve dok Isus ne dodje po drugi put i bude vaskrsao mrtve. To je za coveka koji je umro pre 1000-2000god (nebitno) kao san i za njega je to trenutak. Znaci covek umre, i vec sledeci trenutak on je vaskrsnut.
Valjda se razumemo. :)
 

Back
Top