DUHOVNI RAT

[Glasnik.]

STA SE USTVARI TADA DOGADJALO?

Posle sedam subotnih godina, sedam puta po sedam godina, dolazila je velika oprosna godina, slavlja., jubilarna godina. 50 godina
Deseti dan sedmoga meseca, na dan ociscenja, trebalo je da zatrube slavljenicke trube.
Po celoj zemlji, gde god živi jevrejski narod, čuo se njihov zvuk, koji je pozivao sve sinove Jakovljeve da dobrodoslicom pozdrave 50 tu oprosnu godinu.

Na veliki dan ociscenja bilo je obavljeno pomirenje ZA GREHE SINOVA IZRILJEVIH I oni su radosno mogli da pozdrave jubilej.
Isto kao I za vreme subotne godine zemlja se I sada nije zasevala niti je trebalo da se rod skuplja.
A sve sto bi se rodilo smatrano je zakonitim vlasnistvom siromaha.
Određena klasa jverejksih robova, svi oni koji nisu dobili solobodu u subotnoj godini, sada su bili oslobodjeni.
Jubilarna 50 ta godina je bila posebno oblezena vracanjem svih NEKRETNINA porodicama prvobitnih vlasnika.
ZNACI; TREBALO JE DA PRođe 49 GODINA DA BI SE JEDNA TRUBA OGLASILA NA DAN OCISCENJA I NAJAVILA 50 OPROSNU GODINU.
Druga truba je njavila 100 godinu to jest drugu oprosnu godinu svakih 50 godina.
120 truba na dan ocisecnja najavljuju 6000 ditu godinu.
120X50=6000.
To jest, sto dvadesetu oprosnu godinu.
Na dan ociscenja na oprosnu godinu se proglasavala sloboda svima koji žive u zemlji, I tada se vratite svaki na svoju bastinu.
3.Mojsijeva 25,10.

 

[Glasnik.]

Upravo će na ovaj dan ocisecnja, na početku 120 oprosne godine koja dolazi; kada sotona posle toliko vremena na početku 1000 godina bude vezan na hiljadu godina . Bozji narod biti oslobodjen I RPIMICE SVOJU PRAVU BASTINU NASLEDSTVO.

Solomunov hram JE POSVECEN U SEDMOM JEVREJSKOM MESECU TISRIJU:
Posvecenje hrama i oltara je trajalo sedam dana i to je bila sedmica koja je predhodila prazniku SENICA .
Tako je Jevrejski narod imao svetkovinu posvecenja oltara povezanu sa svetkovinom PRAZNIKA SENICA sto je ukupno 14 dana.

I U TO VREME SVETKOVA Solomun svetkovinu sedam dana I sav izrailj snjim, sabor veoma velik od Emata do potoka misirskoga.
I u osmi dan praznovase praznik, jer posvecivanje oltara svetkovase sedam dana, I svetkovinu sedam dana.
A dvadeset treceg dana sedmoga meseca otpusti narod k satorima njihovijem, I bijahu radosni I veseli radi dobra sto učini Gospod Davidu I Solomunu i Izrailju narodu svojemu.
2 Dnevnika 7,8-10.

 

[Glasnik.]

Originalni Solomunov hram se sastojao iz Svetinje, Svetinje nad svetinjama, koji sacinjavaju jednu celinu, I trema na kome se nalazio oltar za žrtve paljenice.
Pošto na nebu nema greha ni prolivanja krvi, ovaj oltar za žrtve paljenice predstavlja zemlju gde su ljudi prineli sebe na žrtvu zivu svetu I ugodnu Bogu I dragovoljno mu posvetili svoje zivote.
Pošto je kod posvecenja Solomunovog Hrama bilo tolko mnogo zrtava da se nisu mogle izbrojati , pa nisu mogle sve stati na oltar, Solomun je morao da posveti ne samo njega (oltar) već I sredisnji deo trema.
Ovo veliko mnostvo zrtava predstavljaju spasene koji su u toj zadnjoj sedmici posvecenja proslavleni na zemlji.
Isus dolazi I sakuplja one koji su učinili sa njim zavet na žrtvi.
I kreće se na put na nebo od 7 dana kako je to predstavljao praznikom SENICA koji je trajao 7 dana, I poceo odmah po posvecenju oltara. Koji su Izrailjci I Solomun omah slavili posle 7 dana posvecenja oltara, prinosenjem bezbroj zrtava.
Tada će spaseni otici u svoje stanove I biće radosni radi dobra sto Gospod učini narodu svome.

Sve je to slika Hrista, Bozjeg plana spasenja,pravog Hanana, obecane zemlje i skorih buducih dogadjaja.
Gde možemo da vidimo i nasu ulogu u svemu tome i gde nam je jasno pokazno da moramo sto pre da se odlucimo za ili protiv, i kada vreme milosti istekne onda vise nema odluke.

Sve je već presuđeno.

Neka Bog pomogne svakome od nas da jednoga dana budemo u Bozjem carstvu i među svetima koji će suditi svetu i andjelima sa Hristom.

 

[Mudri logičar]

Neki važni blagdani i običaji

Većina židovskih blagdana temelji se na Bibliji, i uglavnom su to ili sezonski blagdani povezani s različitim žetvama ili su u vezi s povijesnim događajima.

▪ Šabat (Sabat) — Sedmi dan židovskog tjedna (od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu) smatra se danom koji posvećuje tjedan, a posebno obdržavanje ovog dana neizostavni je dio obožavanja. Židovi tada odlaze u sinagogu radi čitanja Tore i molitve.

2. Mojsijeva 20:8-11 - Sjećaj se dana počinka i neka ti je svet. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana dan počinka posvećen Jehovi, Bogu tvojemu. Nemoj raditi nikakva posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni rob tvoj, ni robinja tvoja, ni stoka tvoja, ni došljak koji s tobom živi u gradu tvojemu. Jer je šest dana Jehova stvarao nebo, zemlju, more i sve što je u njima, a sedmoga je dana stao počivati. Zato je Jehova blagoslovio dan počinka i posvetio ga.

▪ Jom Kipur — Dan pomirenja, ozbiljni blagdan, okarakteriziran postom i samoispitivanjem. Kulminira s Deset dana pokore koji počinju s Roš Hašanom, židovskom Novom godinom, koja prema židovskom sekularnom kalendaru pada u rujnu.

3. Mojsijeva 16:29-31 - Ovo neka vam je trajna odredba: sedmoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu, žalostite svoje duše i ne obavljajte nikakva posla, ni rođeni Izraelac ni došljak koji živi među vama. Jer toga dana za vas će se izvršiti obred očišćenja da budete proglašeni čistima. Bit ćete čisti pred Jehovom od svih svojih grijeha. Neka vam je to dan počinka, potpunog odmora, i toga dana žalostite duše svoje. To je trajna odredba.

▪ Sukot (gore desno) — Blagdan sjenica, ili tabernakulâ, ili berbe. Obilježavanje žetve i kraja glavnog dijela poljodjelske godine. Održava se u listopadu.

5. Mojsijeva 16:13-15 - Blagdan sjenica slavi sedam dana kad pokupiš urod s gumna svojega i iz tijeska svojega za ulje i vino. I raduj se na blagdan svoj, ti i sin tvoj i kći tvoja i rob tvoj i robinja tvoja i svaki sin Levijev i došljak i dijete bez oca i udovica, koji žive u gradu tvojemu. Sedam dana slavi blagdan u čast Jehovi, Bogu svojemu, na mjestu koje izabere Jehova, jer će te Jehova, Bog tvoj, blagosloviti u svoj ljetini tvojoj i u svakom djelu ruku tvojih. I budi veseo!

▪ Hanuka — Blagdan posvećenja. Omiljeni blagdan koji se održava u prosincu kao spomen na makabejsku obnovu židovske nezavisnosti od siro-grčke dominacije i ponovno posvećenje hrama u Jeruzalemu u prosincu 165. pr. n. e. Obično je prepoznatljiv po svijećama koje svijetle osam dana.

▪ Purim — Blagdan ždrebova. Slavi se krajem veljače ili početkom ožujka, u spomen na izbavljenje Židova od Hamana i njegove genocidne zavjere u Perziji u petom stoljeću pr. n. e.

Estera 9:20-28 - Mordokaj je zapisao te događaje i razaslao pisma svim Židovima po svim pokrajinama kralja Ahasvera, i onima blizu i onima daleko, kako bi im naložio da svake godine slave četrnaesti i petnaesti dan mjeseca adara kao dane kada su Židovi počinuli od neprijatelja svojih i kao mjesec u kojem se njihova žalost pretvorila u radost i njihova tuga u dan slavlja. Te su dane trebali slaviti gozbom i veseljem te slati jedni drugima darove u hrani i dijeliti poklone siromasima. Židovi su pristali da će držati ono što su već počeli i što im je napisao Mordokaj. Haman, sin Hamedate Agagovca, neprijatelj svih Židova, bio je naime smislio urotu protiv Židova da ih istrijebi i dao je bacati Pur, to jest ždrijeb, da ih smete i istrijebi. Ali kad je Estera stupila pred kralja, kralj je izdao pismenu zapovijed: “Neka se ova zla urota koju je smislio protiv Židova vrati na njegovu glavu.” Tako su njega i njegove sinove objesili na stup. Zbog toga su te dane nazvali Purim, od riječi pur. Zato su se, prema svemu što je stajalo u tom pismu i što su u vezi s time vidjeli i doživjeli, Židovi obavezali i prihvatili za sebe, za svoje potomke i za sve one koji im se budu pridružili, kao nepromjenjivu obavezu, da slave ta dva dana prema svemu što je za njih bilo napisano, svake godine u za to određeno vrijeme. Tih su se dana trebali sjećati i slaviti ih u svakom naraštaju, u svakoj obitelji, u svakoj pokrajini i u svakome gradu. I ti dani Purima ne smiju prestati među Židovima i spomen na njih ne smije se izgubiti među potomcima njihovim.

▪ Pesah — Blagdan Pashe. Ustanovljen za spomen na izbavljenje Izraela iz ropstva u Egiptu (1513. pr. n. e.). To je najznačajniji i najstariji židovski blagdan. Slavi se 14. nisana (prema židovskom kalendaru), i obično pada krajem ožujka ili početkom travnja. Svaka židovska obitelj tada se okuplja na pashalni objed, ili seder. Sljedećih sedam dana nije dozvoljeno jesti kvasac. Taj se period naziva Blagdan beskvasnih kruhova (macota).

2. Mojsijeva 12:14-20 - I taj dan neka vam bude za spomen i slavite ga kao blagdan u čast Jehovi iz naraštaja u naraštaj. Slavite ga po trajnoj odredbi. Sedam dana jedite beskvasni kruh. Prvoga dana uklonite ukvasano tijesto iz kuća svojih, jer tko bi god jeo što s kvascem, od prvoga do sedmoga dana, ta duša neka se pogubi i tako ukloni iz Izraela. Prvoga dana održite sveti zbor, a i sedmoga dana održite sveti zbor. Nikakva posla nemojte raditi tih dana. Samo ono što svakoj duši treba za jelo, samo to smijete pripremiti.Držite Blagdan beskvasnih kruhova, jer je to dan u koji ću izvesti čete vaše iz zemlje egipatske. Držite taj dan iz naraštaja u naraš taj. To je trajna odredba. Od večeri četrnaestoga dana prvoga mjeseca pa sve do večeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasni kruh. Sedam dana ne smije biti ukvasanoga tijesta u kućama vašim, jer tko bi god jeo što s kvascem, bilo došljak bilo rođeni Izraelac, ta duša neka se pogubi i tako ukloni iz zajednice izraelske. Ništa s kvascem ne smijete jesti. U svim prebivalištima svojim jedite beskvasni kruh.’”

 

[Glasnik.]

Pozdrav Mudri logicaru !

A Biblijsku istinu o sudu i svetinji si odbacio?

Dobro, tvoj izbor, idemo dalje.

1. Zasto je Bog izabrao Izrailja a ne neki drugi narod?

2. Da li bi nekom drugom narodu dao svoje zakone i pravila da je to bio drugi narod?

3. Da li su zakoni i pravila koja je Bog dao Izrailju vazila i za druge narode, ljude ili samo za Izrailja?

4. Koji cilj je Bog imao sa Izrailjem?

5. Koji smisao, cilj je Bog imao sa svim tim sluzbenim sistemom i praznicima u Izrailju?

Molim tvoje odgovore ne citate iz kule.


Sabat nije zidovski blagdan.

Nadji mi jedan stih gde to kaze da je to zidovski blagdan???

To je Bozji blagdan:

2.Mo 31:13 A ti kaži sinovima Izrailjevim i reci: Ali subote MOJE čuvajte, jer je znak između mene i vas od kolena do kolena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.

1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. 2 I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini; 3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini;
1 Mojsijheva 2.

8 Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ. 9 Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. 10 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvom; tada nemoj raditi nijedan posao, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. 11 Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i šta je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga
2 Mojsijeva 20.

 

[Mudri logičar]

Pozdrav Mudri logicaru !

A Biblijsku istinu o sudu i svetinji si odbacio?

Dobro, tvoj izbor, idemo dalje.

1. Zasto je Bog izabrao Izrailja a ne neki drugi narod?

2. Da li bi nekom drugom narodu dao svoje zakone i pravila da je to bio drugi narod?

3. Da li su zakoni i pravila koja je Bog dao Izrailju vazila i za druge narode, ljude ili samo za Izrailja?

4. Koji cilj je Bog imao sa Izrailjem?

5. Koji smisao, cilj je Bog imao sa svim tim sluzbenim sistemom i praznicima u Izrailju?

Molim tvoje odgovore ne citate iz kule.


Sabat nije zidovski blagdan.

Nadji mi jedan stih gde to kaze da je to zidovski blagdan???

To je Bozji blagdan:

2.Mo 31:13 A ti kaži sinovima Izrailjevim i reci: Ali subote MOJE čuvajte, jer je znak između mene i vas od kolena do kolena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.

1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. 2 I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini; 3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini;
1 Mojsijheva 2.

8 Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ. 9 Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. 10 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvom; tada nemoj raditi nijedan posao, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. 11 Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i šta je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga
2 Mojsijeva 20.

Pitaš : ˝ 1. Zasto je Bog izabrao Izrailja a ne neki drugi narod?˝

Zato što je taj narod nastao, za razliku od drugih povijesno kronološki gledano, od Abrahama, Izaka i Jakova kojima je Bog dao obećanje da će kroz njihovu liniju doći Mesija.

Pitaš : ˝ 2. Da li bi nekom drugom narodu dao svoje zakone i pravila da je to bio drugi narod?˝

Upravo sam objasnio zbog čega nije mogao biti drugi narod.

No, da je Bog želio iz neke druge ljudske kronološke linije podariti Mesiju, a od te linije da je nastao neki drugi narod umijesto Izraela, tada bi zakoni i pravila važila za njih.

Pitaš : ˝ 3. Da li su zakoni i pravila koja je Bog dao Izrailju vazila i za druge narode, ljude ili samo za Izrailja?˝

Ti zakoni su važili samo za Izraelce.

Međutim, isto tako su važili i za prozelite, ljude iz drugih naroda koji su svojom voljom izbora prihvatili Jehovu za Boga, te su s tim činom prihvatili i savez zakona kao autoritet.

Pitaš : ˝ 4. Koji cilj je Bog imao sa Izrailjem?˝

Cilj mu je bio da se taj narod obuči za misiju prenošenja istine po cijelom svijetu za svijedočanstvo svim vrstama ljudi.

Zato je zakon trebao biti odgajatelj te posebne nacije do vremena dolaska Krista, kako bi u točno vrijeme od Boga započelo veliko propovjedničko djelo na čelu sa Isusom.

Ipak, bez obzira na okolnosti Bog nikad ne mijenja svoj cilj, ali ponekad promijeni put do njegovog ostvarenja.

Pitaš : ˝ 5. Koji smisao, cilj je Bog imao sa svim tim sluzbenim sistemom i praznicima u Izrailju?˝

Neki zakoni i praznici su bili odraz budučih dešavanja, a nešto je bilo samo za Izrael kao naciju.

Moraš navesti konkretne stvari.

Kažeš : ˝ Sabat nije zidovski blagdan.˝

Normalno da je Sabat praznik dat za Izraelsku naciju, po uzoru na Jehovin stav po tom pitanju.

Bog ne mora postavljati za sebe norme i pravila.

Prvo moraš znati što uopče znači dan počinka kod Boga a što kod Izraela, i na što se misli kada se govori ljudima da mogu ući u Božji počinak.

Ne zaboravi da je Isus rekao da On radi kao i njegov Otac koji još uvijek radi.

 

[Glasnik.]

A zasto je Bog dao bas njima obecanje?
Avramu izaku jakovu?

U stvari Avramu.

Zasto nije dao nekom drugom to obecanje?

Da li je Bogmogao da da obecanje nekom drugom?

 

[Mudri logičar]

A zasto je Bog dao bas njima obecanje?
Avramu izaku jakovu?

U stvari Avramu.

Zasto nije dao nekom drugom to obecanje?

Da li je Bogmogao da da obecanje nekom drugom?

Bog bira osobu za svoj naum.

Da je izabrao nekoga drugoga onda bi postavio isto pitanje za tu drugu osobu.

Jehova je dao obećanje Abrahamu poslije temeljitog ispitivanja, a sigurno da On poznaje srca ljudi.

Bog sigurno zna odabrati, a obećanje koje je dao Abrahamu mogao je dati i nekome drugome koji bi pokazao istu vjeru i podložnost kušnji, no tada bi linija sjemena krenula drugim tokom i narodom.

No, raspravljanje o Božjoj volji i naumu može nas uvesti samo u filozofiju, jer sve što je objavljeno za naš stupanj svijesnosti u Bibliji je, dok ostalo može biti samo relativno.

Da ja tebe pitam : Je li Jehova sklopio savez s Abrahamom u Uru ili u Haranu ?

 

[Glasnik.]

Cilj mojeg zadnjeg pitanja je bio da vidimo da je to mogao da bude drugi narod, ili neki drugi covek mesto Avrama.

Dakle Bog nije imao nikoga boljeg u tom trenutku od Avrama.

Da je na primer neki Filistejac bio tako odan bogu, Bog bi nejga izabrao i onda bi smo danas pricali o Filistejcima ne o jevrejima.

To si u stvari i ti rekao gore.

Slazes li se?

Sta je to Haranu?

 

[Mudri logičar]

Cilj mojeg zadnjeg pitanja je bio da vidimo da je to mogao da bude drugi narod, ili neki drugi covek mesto Avrama.

Dakle Bog nije imao nikoga boljeg u tom trenutku od Avrama.

Da je na primer neki Filistejac bio tako odan bogu, Bog bi nejga izabrao i onda bi smo danas pricali o Filistejcima ne o jevrejima.

To si u stvari i ti rekao gore.

Slazes li se?

Sta je to Haranu?

Je li Jehova sklopio savez s Abrahamom u Uru ili u Haranu ?

Savez između Jehove i Abrahama prvi put se spominje u 1. Mojsijevoj 12:1-3, gdje stoji: ”Reče Jehova Abramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju ću ti ja pokazati. I učiniću od tebe velik narod (...). I u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.“ Vjerojatno je Jehova taj savez s Abrahamom sklopio dok je on još bio u Uru i potvrdio ga kad je bio u Haranu. Stjepan je u prvom stoljeću govorio o tome kako je Jehova zapovjedio Abrahamu da se preseli u Kanaan. Obraćajući se Sanhedrinu, rekao je: ”Bog slave pojavio se našem praocu Abrahamu dok je on bio u Mezopotamiji, prije nego se nastanio u Haranu, i rekao mu: ’Idi iz svoje zemlje i od svoje rodbine i dođi u zemlju koju ću ti pokazati‘“. Abraham je rodom bio iz Ura i, kao što je rekao Stjepan, tamo je prvi put dobio zapovijed da ide u Kanaan. Stjepan nije spomenuo Božji savez s Abrahamom, no iz 1. Mojsijeve 12:1-3 vidimo da je taj savez povezan sa zapovijedi da ide u Kanaan. Stoga je razumno vjerovati da je Jehova u Uru sklopio savez s Abrahamom.

Međutim, pažljivim čitanjem izvještaja iz 1. Mojsijeve može se zaključiti da je Jehova Abrahamu u Haranu ponovno spomenuo savez, kao što je u Kanaanu u nekoliko navrata ponovio i opširnije naveo pojedinosti vezane uz taj savez. Prema 1. Mojsijevoj 11:31, 32 Abrahamov otac Tare napustio je Ur i otišao u Kanaan zajedno s Abrahamom, Sarom i Lotom. Stigli su u Haran i ostali tamo do Tarine smrti. Abraham je ostao u Haranu toliko dugo da se uspio znatno obogatiti. A kasnije se i Nahor, Abrahamov brat, tamo preselio. Nakon što se u biblijskom izvještaju spominje Tarinu smrt, citiraju se Jehovine riječi upućene Abrahamu i zatim se kaže: ”Tada pođe Abram, kao što mu kaza Jehova“. Dakle, kad se pročita 1. Mojsijevu 11:31–12:4, dobiva se snažan dojam da je Jehova riječi zapisane u 1. Mojsijevoj 12:1-3 izrekao nakon Tarine smrti. Ako je tako, Abraham je napustio Haran i preselio se u zemlju koju mu je Jehova pokazao iz poslušnosti prema zapovijedi koju je upravo čuo i onoj koju je čuo godinama ranije u Uru.

Prema 1. Mojsijevoj 12:1 Jehova je zapovjedio Abrahamu: ”Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega.“ Nekada je Abrahamova ’zemlja‘ bio Ur, pa je i ’dom‘ njegovog oca bio tamo. Međutim, Abrahamov se otac s obitelji preselio u Haran i zato je Abraham to mjesto nazvao svojom zemljom. Kad je nakon mnogo godina provedenih u Kanaanu poslao svog slugu u ’svoju zemlju i svoj rod‘ da pronađe Izaku ženu, sluga je otišao u ’Nahorov grad‘ (ili u Haran ili u njegovu bližu okolicu). Tamo je on među Abrahamovom rodbinom, velikom Nahorovom obitelji, pronašao Rebeku. U svom govoru pred Sanhedrinom Stjepan je o Abrahamu rekao: ”Bog [ga je], nakon smrti njegovog oca, uputio da se preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada živite“. To znači da se Jehova obratio Abrahamu u Haranu. Logično je vjerovati da je tom prilikom Jehova ponovio svoj savez s Abrahamom, kao što stoji u 1. Mojsijevoj 12:1-3, budući da je savez stupio na snagu onda kad se Abraham preselio u Kanaan. Dakle, razmatranjem svih činjenica dolazimo do zaključka da je Jehova vjerojatno najprije sklopio savez s Abrahamom u Uru i potvrdio ga u Haranu.

 

[Glasnik.]

Pa nisi mi odgovorio potvrdno na pitanje ?

 

[Mudri logičar]

Pa nisi mi odgovorio potvrdno na pitanje ?

slažem se

 

[Glasnik.]

Hvala.

Pitao sam te da mi to potvrdis da vidimo da je mogao da bude skroz neki drugi narod mesto Izrailja.

Skroz neki drugi covek od Avrama.
Medjutim Avram je bio taj koji je aspolutno verovao Bogu i prihvatio ga a kasnije i njegovo potosmtvo.
Nije bilo drugog i boljeg.

Sto zanci da im je Bog dao svoje zakone i pravila i svoju subotu kako i sam Bog kaze.
Nisu Izrailjci dali ili predlozili to Bogu, ili nije ih Bog zatekao sa svim tim.
Pa tako sve te zapovesti nisu jevrejske nego Bozje.
Subota nije jevrejski blagdan nego Bozji.

To je sve Bog dao Izrailju ne oni njemu.

To je nacin na koji je Bog hteo da ga slave sa time.
Ne slavi Bog sebe nego su Izrailjci i stranci nu Izrailju na taj nacin slavili njega.
A sam Bog zna zasto bas tako, on to i cesto i kaze zasto.

Nisu Izailjci i stranci izabrali nacin sluzbe Bogu ,nego je Bog izabrao nacin kako ce da mu sluze.

Pa zato i Bog kaze:

2.Mo 31:13 A ti kaži sinovima Izrailjevim i reci: Ali subote moje čuvajte, jer je znak između mene i vas od kolena do kolena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.

1.Mo 26:5 Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovesti moje i pravila moja i zakone moje.

3.Mo 18:4 Nego moje zakone vršite i moje uredbe držite živeći po njima. Ja sam Gospod Bog vaš.


Bog je dao sve to izrailju in strancima da to cuva i zivi po tome.
Medjutim to nije trebalo da bude samo za Izrailja, vec da svi narodi preko Izrailja upoznaju Boga pocev od Avrama pa do Mesije i kasnije.

stranac, koji nije od Tvog naroda Izrailja, nego dođe iz daleke zemlje imena Tvog radi, 42 (Jer će se čuti za ime Tvoje veliko i za ruku Tvoju krepku i mišicu Tvoju podignutu) kad dođe i pomoli se u ovom domu, 43 Ti čuj s neba, iz stana svog, i učini sve za šta poviče k Tebi onaj stranac, da bi poznali ime Tvoje svi narodi na zemlji i bojali se Tebe kao narod Tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime Tvoje prizvano nad ovim domom, koji sazidah. 4

Hes 14:7 Jer ko bi god od doma Izrailjevog ili od inostranaca koji žive u Izrailju odstupio od mene, i stavio u srce svoje gadne bogove svoje, i metnuo preda se o šta će se spoticati na bezakonje svoje, pa bi došao k proroku da me upita preko njega, njemu ću odgovoriti ja sam Gospod sobom.


1.Mo 17:12 Svako muško dete kad mu bude osam dana da se obrezuje od kolena do kolena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od semena tvog.

2.Mo 20:10 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvom; tada nemoj raditi nijedan posao, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.
Subotu je trebao da drzi i svaki stranac koji prihvati Boga Izrailjevog.

Bog je hteo da Evengalizira kroz Izrailja.

3.Mo 17:8 Zato im reci: Ko bi god od doma Izrailjevog ili između stranaca koji se bave među njima prineo žrtvu paljenicu ili drugu žrtvu,

Izrailjevim i reci im: Ko god od doma Izrailjevog ili od stranaca koji su u Izrailju hoće da prinese žrtvu svoju po kakvom god zavetu svom, ili od dobre volje svoje dar, što se prinosi Gospodu na žrtvu paljenicu, 19 Neka prinese drage volje muško zdravo od goveda ili od ovaca ili od koza.

4.Mo 9:14 I ako bi među vama živeo stranac i slavio bi pashu Gospodu, po zakonu i uredbi za pashu neka je slavi; a zakon da vam je jednak i strancu i onome ko se rodio u zemlji.

Jos 8:33 I sav Izrailj i starešine njegove i upravitelji i sudije njegove stadoše s obe strane kovčega, prema sveštenicima Levitima, koji nošahu kovčeg zaveta Gospodnjeg, i stranac i domorodac; polovina prema gori Garizinu a polovina prema gori Evalu, kao što beše zapovedio Mojsije sluga Gospodnji da blagoslovi narod Izrailjev najpre.


3.Mo 17:10 A ko bi god od doma Izrailjevog ili između stranaca koji se bave među njima jeo kakvu god krv, okrenuću lice svoje nasuprot onom čoveku koji bude jeo krv, i istrebiću ga iz naroda njegovog.

BOG JE HTEO KAO I DANAS PREKO SVOJE ZAJEDNICE DA LJUDI UPOZNAJU BOGA KROZ IZRALJA I DA PRIDJU IZRAILJU.

I svi narodi su trebali da dodju Bogu preko Izrailja.

Nazalost vidimo da Bog nije mogao to da ostvari sa njima jer su stalno gresili.
Na kraju su oddbacili Mesiju i Bog je njih odbacio kao narod.

Danas imamo Bozje verne koji duhovni izrailj.

To sve znaci da Bog nije dao sve te zakone samo Izrailju nego svima koji ga prihvate.
Svim ljudima.
Dakle nije tacno sve to nazivati Jverjekim zakonima ili blagdanima.
Kao s to je bilo uvek, uvek je manjina prihvatala Boga kao i tada, pa tako i danas.

Tako sva ta pravila i zakoni, praznici, nisu jevrjejski nego Bozji za sve narode.

Izrailj je samo narod koji je od svih tih naroda tada kao narod u vecini prihvatio Boga dok su iz ostalih naroda pojedinci prihvatali Boga i prilazili Izrailju isto kao i danas sto prilaze Bozjoj zajednci na zemlji.

Kada je Izrailj posao iz egipta, mnostvo egipcana je poslo sa njima prihvativsi Boga JHVH.

Josua 8:35 Ne bi ni jedne reči od svega što je Mojsije napisao, koje ne pročita Isus pred svim zborom Izrailjevim, i ženama i decom i strancima koji iđahu među njima.


Kada je Bog davao svoje zakone Izrailju, tu nisu bili samo izrailjci nego kao sto vidis i mnsotvo straanaca.

Ali je Bog taj skup i narod koji ga je sledio koji se sastojao i od dosta stranaca, nazvao Izrailj.

 

[Mudri logičar]

Hvala.

Pitao sam te da mi to potvrdis da vidimo da je mogao da bude skroz neki drugi narod mesto Izrailja.

Skroz neki drugi covek od Avrama.
Medjutim Avram je bio taj koji je aspolutno verovao Bogu i prihvatio ga a kasnije i njegovo potosmtvo.
Nije bilo drugog i boljeg.

Sto zanci da im je Bog dao svoje zakone i pravila i svoju subotu kako i sam Bog kaze.
Nisu Izrailjci dali ili predlozili to Bogu, ili nije ih Bog zatekao sa svim tim.
Pa tako sve te zapovesti nisu jevrejske nego Bozje.
Subota nije jevrejski blagdan nego Bozji.

To je sve Bog dao Izrailju ne oni njemu.

To je nacin na koji je Bog hteo da ga slave sa time.
Ne slavi Bog sebe nego su Izrailjci i stranci nu Izrailju na taj nacin slavili njega.
A sam Bog zna zasto bas tako, on to i cesto i kaze zasto.

Nisu Izailjci i stranci izabrali nacin sluzbe Bogu ,nego je Bog izabrao nacin kako ce da mu sluze.

Pa zato i Bog kaze:

2.Mo 31:13 A ti kaži sinovima Izrailjevim i reci: Ali subote moje čuvajte, jer je znak između mene i vas od kolena do kolena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.

1.Mo 26:5 Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovesti moje i pravila moja i zakone moje.

3.Mo 18:4 Nego moje zakone vršite i moje uredbe držite živeći po njima. Ja sam Gospod Bog vaš.


Bog je dao sve to izrailju in strancima da to cuva i zivi po tome.
Medjutim to nije trebalo da bude samo za Izrailja, vec da svi narodi preko Izrailja upoznaju Boga pocev od Avrama pa do Mesije i kasnije.

stranac, koji nije od Tvog naroda Izrailja, nego dođe iz daleke zemlje imena Tvog radi, 42 (Jer će se čuti za ime Tvoje veliko i za ruku Tvoju krepku i mišicu Tvoju podignutu) kad dođe i pomoli se u ovom domu, 43 Ti čuj s neba, iz stana svog, i učini sve za šta poviče k Tebi onaj stranac, da bi poznali ime Tvoje svi narodi na zemlji i bojali se Tebe kao narod Tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime Tvoje prizvano nad ovim domom, koji sazidah. 4

Hes 14:7 Jer ko bi god od doma Izrailjevog ili od inostranaca koji žive u Izrailju odstupio od mene, i stavio u srce svoje gadne bogove svoje, i metnuo preda se o šta će se spoticati na bezakonje svoje, pa bi došao k proroku da me upita preko njega, njemu ću odgovoriti ja sam Gospod sobom.


1.Mo 17:12 Svako muško dete kad mu bude osam dana da se obrezuje od kolena do kolena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od semena tvog.

2.Mo 20:10 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvom; tada nemoj raditi nijedan posao, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.
Subotu je trebao da drzi i svaki stranac koji prihvati Boga Izrailjevog.

Bog je hteo da Evengalizira kroz Izrailja.

3.Mo 17:8 Zato im reci: Ko bi god od doma Izrailjevog ili između stranaca koji se bave među njima prineo žrtvu paljenicu ili drugu žrtvu,

Izrailjevim i reci im: Ko god od doma Izrailjevog ili od stranaca koji su u Izrailju hoće da prinese žrtvu svoju po kakvom god zavetu svom, ili od dobre volje svoje dar, što se prinosi Gospodu na žrtvu paljenicu, 19 Neka prinese drage volje muško zdravo od goveda ili od ovaca ili od koza.

4.Mo 9:14 I ako bi među vama živeo stranac i slavio bi pashu Gospodu, po zakonu i uredbi za pashu neka je slavi; a zakon da vam je jednak i strancu i onome ko se rodio u zemlji.

Jos 8:33 I sav Izrailj i starešine njegove i upravitelji i sudije njegove stadoše s obe strane kovčega, prema sveštenicima Levitima, koji nošahu kovčeg zaveta Gospodnjeg, i stranac i domorodac; polovina prema gori Garizinu a polovina prema gori Evalu, kao što beše zapovedio Mojsije sluga Gospodnji da blagoslovi narod Izrailjev najpre.


3.Mo 17:10 A ko bi god od doma Izrailjevog ili između stranaca koji se bave među njima jeo kakvu god krv, okrenuću lice svoje nasuprot onom čoveku koji bude jeo krv, i istrebiću ga iz naroda njegovog.

BOG JE HTEO KAO I DANAS PREKO SVOJE ZAJEDNICE DA LJUDI UPOZNAJU BOGA KROZ IZRALJA I DA PRIDJU IZRAILJU.

I svi narodi su trebali da dodju Bogu preko Izrailja.

Nazalost vidimo da Bog nije mogao to da ostvari sa njima jer su stalno gresili.
Na kraju su oddbacili Mesiju i Bog je njih odbacio kao narod.

Danas imamo Bozje verne koji duhovni izrailj.

To sve znaci da Bog nije dao sve te zakone samo Izrailju nego svima koji ga prihvate.
Svim ljudima.
Dakle nije tacno sve to nazivati Jverjekim zakonima ili blagdanima.
Kao s to je bilo uvek, uvek je manjina prihvatala Boga kao i tada, pa tako i danas.

Tako sva ta pravila i zakoni, praznici, nisu jevrjejski nego Bozji za sve narode.

Izrailj je samo narod koji je od svih tih naroda tada kao narod u vecini prihvatio Boga dok su iz ostalih naroda pojedinci prihvatali Boga i prilazili Izrailju isto kao i danas sto prilaze Bozjoj zajednci na zemlji.

Kada je Izrailj posao iz egipta, mnostvo egipcana je poslo sa njima prihvativsi Boga JHVH.

Josua 8:35 Ne bi ni jedne reči od svega što je Mojsije napisao, koje ne pročita Isus pred svim zborom Izrailjevim, i ženama i decom i strancima koji iđahu među njima.


Kada je Bog davao svoje zakone Izrailju, tu nisu bili samo izrailjci nego kao sto vidis i mnsotvo straanaca.

Ali je Bog taj skup i narod koji ga je sledio koji se sastojao i od dosta stranaca, nazvao Izrailj.

Kažeš : ˝ Subota nije jevrejski blagdan nego Bozji.˝

Ne slažem se.

Subotu kao blagdan nije Bog postavio za sebe, nego je dao Izraelu, koji ju je trebao koristiti u svrhu duhovnog izgrađivanja.

Prema tome, subota je Izraelski blagdan dat od Boga.

Primjer : Ako neki ljudski otac gradi kuću svome sinu, i kad ju napravi sin se useli u nju, tada ta kuća nije očeva nego sinovljeva.

Kažeš : ˝ Tako sva ta pravila i zakoni, praznici, nisu jevrjejski nego Bozji za sve narode.˝

Ne slažem se.

Ta pravila, zakoni i blagdani su dani za Židove i sve druge koji prihvate Jehovu i način obožavanja na Izraelski način, međutim to je trajalo samo do Krista, pošto je On nadogradio zakone načelima, zbog čega je mnoštvo detalja iz Mojsijevog zakona otpalo.

Galaćanima 3:24,25 - Tako nam je Zakon bio odgajatelj koji nas je vodio do Krista, da budemo proglašeni pravednima zbog vjere. A otkako je došla vjera, više nismo pod odgajateljem.

Pišući sukršćanima, apostol Pavao je rekao da je on ”odgajatelj koji vodi do Krista“. Odgajatelj je u drevno doba išao s djecom od kuće do škole i natrag. On obično nije bio učitelj, već je vodio djecu do učitelja. Slično tome, Mojsijev zakon trebao je voditi bogobojazne Židove do Krista. Isus je obećao da će biti sa svojim sljedbenicima ”u sve dane do završetka sustava stvari“. Stoga nakon što je osnovana kršćanska skupština, ”odgajatelj“, a to je Zakon, više nije služio nikakvoj svrsi. Izraelci su iskazivali vjeru u Božje postupanje s njima preko saveza Zakona. no ta se vjera trebala povećati.

Kako ?

Iskazivanjem vjere u duhom pomazanog Isusa, jer je Zakon bio tako oblikovan da ih vodi ka njemu. Samo na taj način mogla je biti usavršena pretkršćanska vjera.

Hebrejima 12:2 - Pritom uprimo pogled u Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vjere, Isusa...

 

[Mudri logičar]

Jesu li kršćani obavezni držati tjedni dan počinka ?

2. Mojs. 31:16, 17: “Sinovi Izraelovi neka drže dan počinka, svetkujući ga iz naraštaja u naraštaj, kao savez trajan [“vječni savez”, JB]. To neka bude trajan znak između mene i sinova Izraelovih.”

Zapazi da je držanje dana počinka bio znak između Jehove i Izraela, a to ne bi bilo tako da su i drugi narodi bili obavezni držati ga. Hebrejska riječ koja je u JB prevedena s “vječni” glasi olam i u osnovi označava vremensko razdoblje koje je sa stajališta sadašnjosti nedogledno ili nepoznato, ali je u svakom slučaju vrlo dugo. Taj izraz može označavati vječnost, ali to ne mora nužno biti tako. U 4. Mojsijevoj 25:13 ista se hebrejska riječ odnosi na svećeničku službu, koja je naposljetku prestala postojati, na što ukazuju riječi iz Hebrejima 7:12.

Rim. 10:4: “Krist je svršetak Zakona, da bi svatko tko vjeruje stekao pravednost.”

Držanje dana počinka bilo je sastavni dio Mojsijevog zakona. Taj je Zakon Bog ukinuo posredstvom Krista. Bog će nas smatrati pravednima ako vjerujemo u Krista, a ne ako držimo tjedni dan počinka.

Kol. 2:13-16: “Dobrostivo nam je [Bog] oprostio sve naše prijestupe i izbrisao pisanu ispravu koja je svojim odredbama bila protiv nas, koja nam se protivila. (...) Zato neka vam nitko ne govori što da jedete i pijete i neka vam ne zapovijeda da slavite blagdane ili mlađake ili subote.”

Ako bi osoba koja je bila pod Mojsijevim zakonom bila proglašena krivom za oskvrnjivanje dana počinka, cijeli ju je narod trebao pogubiti kamenovanjem, prema 2. Mojsijevoj 31:14 i 4. Mojsijevoj 15:32-35. Mnogi koji zagovaraju držanje dana počinka mogu biti sretni što nismo pod Mojsijevim zakonom. Citirani biblijski reci jasno pokazuju da više ne trebamo držati dan počinka kako bismo stekli Božje priznanje, jer je ta zapovijed vrijedila samo za Izraelce.

 

[Glasnik.]

Glasnik:
M. logicaru. odbacio si celokupni kontekst da bi samo potvrdio neistinu.
Ocekivao sam da ces biti posten ali sam se ponovo prevario.
Iz konteksta koji san napisaogore u azdnjem psotu i naveo biblijske dokaze, je jasno da je Bog dao svoje zakone ne samo Izrailjcima nego i strancima i svim drugim narodima kao sto je to slucaj i danas.
I dalje potrenciras ovu svoju netacnu tvrdnju?

Trebas da stojis na straneisitine ne na strani kule.

ML: Primjer : Ako neki ljudski otac gradi kuću svome sinu, i kad ju napravi sin se useli u nju, tada ta kuća nije očeva nego sinovljeva.

Glasnik:
A ko je dao kucu sinu i ko ju je sagradio?

Sin sam?

Pa Otac.

Otac nije dao nesto sinu sto je njegovo nego nesto sto je svoje.

Jeste, i onda je to njegovo.

U nasm slucaju Bog cak kaze, dajem vam MOJE a ti si i to skroz ignorsiao kao da ne psotoji u bibliji?
Valjda to radis zato sto ne pise u kuli?:

EVO JOS JEDNOM:


2.Mo 31:13 A ti kaži sinovima Izrailjevim i reci: Ali subote moje čuvajte, jer je znak između mene i vas od kolena do kolena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.

1.Mo 26:5 Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovesti moje i pravila moja i zakone moje.

3.Mo 18:4 Nego moje zakone vršite i moje uredbe držite živeći po njima. Ja sam Gospod Bog vaš.



Ali Isus kaze da subota nije za jevreje vec je data za coveka:

Marko 2:27 I govoraše im: Subota je načinjena (Adama) čoveka radi, a nije čovek subote radi.
Rec covek znaci adam.

Kada je to Bog subotu dao Adamu COVEKU???

1.Mo 1:27 I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.
1.Mo 2:23 A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela. Neka joj bude ime čovečica, jer je uzeta od čoveka.
I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini; 3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini;

Ko je od jevreja tada postojao M. logicaru?

 

[Glasnik.]

MarKO 2:27 I govoraše im: Subota je NACINJENA čoveka radi, a nije čovek subote radi.

REC NACINJENA JE STARA REC I U DANSNJEM MODERNOM JEZIKU ZNACI (STVORENA) U IZVORNOM TEKSTU ZNACI (STVORENA)

Isus kaze da je subota STVORENA radi coveka.

Isus ne kaze za Jevreje.

Jer kada je subota stvorena niti eje bilo greha niti je bilo jevreja.

Niti je Bog imao nameru da postoje jevreji i razne necije.

Bog je imao nameru da se ljudi razmnoze na zemlji i vecno zive.

Kada je Bog stvorio SUBOTU NIJE BILO JEVREJA?

A KO JE BIO

Bilo je coveka!!!!!!!

Kog coveka???

1.Mo 1:27 I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.


Adama i Evu.

Isus gore u Marku kaze da je Bog tada stvorio subotu radi coveka, radi Adama i Eve i njihovog potomstva.

A svi smo mi njihovi potomci ne samo jevreji.

Kada Isus kaze subota je stvorena za coveka koristi rec ADAMA.u marku 2,27.

Posto je Bog tada stvorio suobtu radi prvih ljudi onda su je oni i svetkovali.

Bog ne stvara na prazno ili bez smisla.

Odmah posle stvaranja prvi dan zivota su Adam i Eva ocigledno proveli sa svojim tvorcem koji je dolazio kod njih.
1.Mo 3:8 I začuše glas Gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi;

Bog je prestao sa stvaranjem i uzivao je u svojim savrsenim delima stvaranja:

1.Mo 1:31 Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.

1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
2 I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini;
3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini;
1 Mojsijeva 2.

Posle pada u greh dolazi do kvarenja, izopoacavanja kao sto mi ljudi to dobro umemo.

Tako nas put vodi od Adama, preko Noja Avrama do izrailja.

Narod, ljudi, svet, je ogrezao u grehu i zaboravio je Bozje zakone i Boga, subotu, nacinio je sebi razne bogove od predmeta koje je obozavao, i jedan od tih naroda Izabira pravoga Boga da mu sluzi i Bog mu ponovo obnavalja svoje zakone pravila i subotu.

Njegovu subotu njegove zakone ne jevrejske:

2.Mo 31:13 A ti kaži sinovima Izrailjevim i reci: Ali subote moje čuvajte, jer je znak između mene i vas od kolena do kolena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.

Nije to bila jevrejska subota, nego Bozja koja je DATA ZA COVEKA NE ZA JEVREJE SAMO; Kako kaze Isus.

Ali su jevreji bili jedini koji su prihvatili Bozju subotu i Boga tada u to vreme.

I zbog toga dobili spoznaju o bogu i njegovoj volji.

DA SU BOGA PRIHVATILI FILISTEJI DOBILI BI I ONI

Bog uvek naziva te zakona i Pravila moja, ne vasa:

1.Mo 26:5 Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovesti moje i pravila moja i zakone moje.

3.Mo 18:4 Nego moje zakone vršite i moje uredbe držite živeći po njima. Ja sam Gospod Bog vaš.

Sve zakone koje nam je Bog dao su njegovi i svaki ko ih prihvati postuje nesto sto je Bozje i sa time to ne postaje ljudsko ili bilo koje nacije.

 

[Mudri logičar]

Glasnik:
M. logicaru. odbacio si celokupni kontekst da bi samo potvrdio neistinu.
Ocekivao sam da ces biti posten ali sam se ponovo prevario.
Iz konteksta koji san napisaogore u azdnjem psotu i naveo biblijske dokaze, je jasno da je Bog dao svoje zakone ne samo Izrailjcima nego i strancima i svim drugim narodima kao sto je to slucaj i danas.
I dalje potrenciras ovu svoju netacnu tvrdnju?

Trebas da stojis na straneisitine ne na strani kule.

ML: Primjer : Ako neki ljudski otac gradi kuću svome sinu, i kad ju napravi sin se useli u nju, tada ta kuća nije očeva nego sinovljeva.

Glasnik:
A ko je dao kucu sinu i ko ju je sagradio?

Sin sam?

Pa Otac.

Otac nije dao nesto sinu sto je njegovo nego nesto sto je svoje.

Jeste, i onda je to njegovo.

U nasm slucaju Bog cak kaze, dajem vam MOJE a ti si i to skroz ignorsiao kao da ne psotoji u bibliji?
Valjda to radis zato sto ne pise u kuli?:

EVO JOS JEDNOM:


2.Mo 31:13 A ti kaži sinovima Izrailjevim i reci: Ali subote moje čuvajte, jer je znak između mene i vas od kolena do kolena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.

1.Mo 26:5 Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovesti moje i pravila moja i zakone moje.

3.Mo 18:4 Nego moje zakone vršite i moje uredbe držite živeći po njima. Ja sam Gospod Bog vaš.



Ali Isus kaze da subota nije za jevreje vec je data za coveka:

Marko 2:27 I govoraše im: Subota je načinjena (Adama) čoveka radi, a nije čovek subote radi.
Rec covek znaci adam.

Kada je to Bog subotu dao Adamu COVEKU???

1.Mo 1:27 I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.
1.Mo 2:23 A Adam reče: Sada eto kost od mojih kosti, i telo od mog tela. Neka joj bude ime čovečica, jer je uzeta od čoveka.
I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini; 3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini;

Ko je od jevreja tada postojao M. logicaru?

Kažeš : ˝ A ko je dao kucu sinu i ko ju je sagradio? Sin sam? Pa Otac. Otac nije dao nesto sinu sto je njegovo nego nesto sto je svoje. Jeste, i onda je to njegovo.˝

Nije se radilo o tome tko je dao, nego ZA KOGA JE DANO, a to je sasvim jasno da Bog taj blagdan nije dao za sebe samoga nego za Izraelski narod, i zbog toga je subotnji blagdan bio izraelski praznik.

Ovi biblijski citati koje si naveo govore samo o tome da je Bog postavio određenu normu, a to je izmeđuostaloga bilo i slavljenje subote u kontekstu posvećivanja Jehovi i duhovnom izgrađivanju, no isto tako precizno potvrđuju za koga je to dano.

Ljudskom rodu predstoji tisućugodišnji “počinak” odnosno tisućugodišnja “subota”

Mar. 2:27, 28: “Zatim im je [Isus] rekao: ‘Subota je postala radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Dakle, Sin je čovječji Gospodar i subote.’”

Isus je znao da je Jehova uveo subotu, odnosno dan počinka, kao znak između sebe i izraelskog naroda i da im je taj dan trebao omogućiti da se odmore od napornog rada. Osim toga, znao je da će svojom smrću ispuniti Mojsijev zakon i omogućiti da se on ukine. Bio je svjestan toga da taj Zakon, uključujući i propise o suboti, predstavlja “tek sjenu budućih blagoslova”. S tim je blagoslovima povezana “subota”, a on je njen Gospodar. Kao Gospodar gospodarâ Krist će tisuću godina vladati cijelom Zemljom. Dok je bio na Zemlji, u nekoliko je navrata u subotu milosrdno izliječio neke ljude i tako učinio neka od svojih najvećih čuda, pokazujući na taj način kakvo će olakšanje donijeti ljudima iz svih naroda tijekom svoje Tisućugodišnje Vladavine. Oni koji razumiju pravo značenje subote dobit će priliku da uživaju blagodati tog “subotnjeg počinka”.

 

[Mudri logičar]

Je li Adam dobio zapovijed da drži dan počinka, pa se stoga ta zapovijed odnosi na sve njegove potomke ?

Pripremivši Zemlju za život ljudi, Jehova Bog stao je počivati, odnosno prestao je s materijalnim stvaralačkim djelovanjem na Zemlji. O tome se izvještava u 1. Mojsijevoj 2:1-3. No biblijski izvještaj nigdje ne govori o tome da je Bog zapovjedio Adamu da drži sedmi dan u tjednu kao dan počinka.

5. Mojs. 5:15: “Sjeti se da si i ti [Izrael] bio rob u zemlji egipatskoj i da te Jehova, Bog tvoj, izveo odande rukom snažnom i mišicom podignutom. Zato ti je Jehova, Bog tvoj, zapovjedio da držiš dan počinka.”

Ovdje Jehova povezuje davanje propisa o danu počinka s izbavljenjem Izraela iz egipatskog ropstva, a ne s događajima u Edenu.

2. Mojs. 16:1, 23-29: “Sva zajednica sinova Izraelovih došla je u pustinju Sin (...) petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske. Tada im je [Mojsije] rekao: ‘Ovako je rekao Jehova: Sutra je dan počinka, sveti dan subotnji posvećen Jehovi. (...) Šest ćete dana skupljati [manu], ali sedmi je dan dan počinka. Tada toga neće biti.’ (...) Jehova je rekao Mojsiju: (...) ‘Ne zaboravite da vam je Jehova dao dan počinka!’”

I prije toga u Bibliji se spominju razdoblja od sedam dana, no ovdje se prvi put govori o držanju dana počinka.

Kažeš : ˝ Isus kaze da je subota STVORENA radi coveka.˝

Ustvari ti vadiš smisao izvan konteksta.

U Marku 2:27 Isus govori o odnosu i značenju između čovijeka i subote, a ne govori o povijesnom vremenu postavljanja te odredbe.

 

[Mudri logičar]

Što je bio “subotnji dan hoda” ?

Nakon što su na Maslinskoj gori vidjeli kako je Isus uzašao na nebo, njegovi su se učenici vratili u Jeruzalem, koji je bio “udaljen tek subotnji dan hoda”. Putnik je za jedan dan vjerojatno mogao propješačiti i više od 30 kilometara. No Maslinska gora nalazi se blizu Jeruzalema.

Što je onda značio izraz “subotnji dan hoda” ?

Subota je bila dan kada su Izraelci trebali počinuti od svojih uobičajenih poslova. Toga dana čak nisu smjeli ložiti vatru u svojim domovima. Jehova im je zapovjedio: “Svi ostanite gdje jeste! Sedmoga dana neka nitko ne odlazi s mjesta svojega!” Taj je zakon omogućio Izraelcima da počinu od uobičajenih poslova i u većoj se mjeri posvete svojoj duhovnosti. Kako su rabini bili kruti formalisti, nisu im bila dovoljna načela iznesena u Jehovinom zakonu, pa su strogo — a u određenoj mjeri i proizvoljno — propisali koliko čovjek može propješačiti u subotu, primjerice da bi otišao u sinagogu. U vezi s tim, djelo Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature piše: “Na temelju strogih zakona o suboti (...) propisano je da nijedan Izraelac ne smije u subotu prijeći više od određene udaljenosti, koja je nazvana ‘subotnji dan hoda’.” Ta je udaljenost iznosila 2 000 lakata, otprilike 900-1 000 metara.

 

[Glasnik.]

Marko 2:27 I govoraše im: Subota je STVORENA (Adama) čoveka radi, a nije čovek subote radi.
Rec covek znaci adam.

M.Logicaru.
Ja polazim od toga da je tebi ovaj stih poznat.
A ako nije evo ponovo sam ti ga postavio, da nebi mogaoda ga izbegnes.
Ja znam da ste vi obuceni da kao i kula ne primecujete stihove koji ruse vasa ucenja, Ali on je ipak tu.
Sta znaci ovaj stih?

Kada je to stvorena subota za coveka, Adama?

 

[Mudri logičar]

Marko 2:27 I govoraše im: Subota je STVORENA (Adama) čoveka radi, a nije čovek subote radi.
Rec covek znaci adam.

M.Logicaru.
Ja polazim od toga da je tebi ovaj stih poznat.
A ako nije evo ponovo sam ti ga postavio, da nebi mogaoda ga izbegnes.
Ja znam da ste vi obuceni da kao i kula ne primecujete stihove koji ruse vasa ucenja, Ali on je ipak tu.
Sta znaci ovaj stih?

Kada je to stvorena subota za coveka, Adama?

Ustvari, ovaj stih i mnoštvo drugih ruši vaše učenje, jer vadite smisao izvan konteksta.

Kažeš : ˝ Marko 2:27 I govoraše im: Subota je STVORENA (Adama) čoveka radi, a nije čovek subote radi.˝

Ovaj stih nema veze sa Adamom, pošto kontekst jasno govori o sasvim drugim stvarima.

U Marku 2:18-22 farizeji pokušavaju kompromitirati Isusa i njegove učenike u vezi nekih pravila, a od 23-28 izričito govore o subotnjem danu, zbog kojega su postavljena mnoga pravila.

Da bi im objasnio smisao bitnijeg od manje bitnoga Isus se poslužio nekim primjerima vjernih Božjih ljudi iz prošlosti, gdje je objašnjavao da je ljudska potreba važnija od krutosti zakona.

I na kraju u 27 i 28 retku je jasno dao na znanje da subota ne upravlja čovjekom, nego da je čovjek bitniji od subote, pogotovo ako pravila postavlja Božji Sin Isus koji je donesao nadogradnju za Zakon, a to su načela.

Isus je za sebe rekao da je ”Gospodar subote“ i mnoga je iscjeljenja izvršio na subotni dan.

Zašto je to činio ?

Pa, Subota je bio sastavni dio Zakona koji je Bog dao Izraelu i stoga je služio kao ”sjena dobara koja će doći“. Šest radnih dana u tjednu podsjećaju nas na proteklih 6 000 godina čovječjeg robovanja Sotoninoj tiranskoj vladavini. Sabatni dan na kraju tjedna podsjeća na utješni odmor koji će doživjeti čovječanstvo tijekom Tisućugodišnje Vladavine Isusa Krista.

Luka 13:14-17 - Tada je predstojnik sinagoge, ljut zbog toga što je Isus u subotu izliječio ženu, rekao narodu: “Šest je dana u koje treba raditi. U te dane dakle dolazite i liječite se, a ne na dan subotnji.” Gospodin mu je nato rekao: “Licemjeri, ne odvezuje li svatko od vas u subotu svog bika ili magarca od jasala i odvodi ga napojiti? Nije li onda ovu kćer Abrahamovu, koju je Sotona, evo, već osamnaest godina držao svezanu, trebalo osloboditi tih okova na dan subotnji?” Kad je to rekao, svi su se protivnici njegovi posramili, a sav se narod radovao svim divnim djelima koja je učinio.

Ivan 5:15,16,9:14 - I čovjek je otišao i rekao Židovima da je Isus taj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli optuživati Isusa, jer je takvo što činio u subotu. A toga dana kad je Isus napravio blato i otvorio mu oči bila je subota.

 

[Mudri logičar]

Isus jasno pokazuje ”što je pravda“

Isus je ljubio Jehovin Zakon i živio u skladu s njim. No vjerski vođe njegovog vremena iskrivljavali su i pogrešno primjenjivali Zakon. Isus im je rekao: ”Jao vama, pismoznalci i farizeji, licemjeri, jer (...) zanemarili ste ono što je važnije u Zakonu, naime pravdu i milosrđe i vjernost“. Ti učitelji Božjeg Zakona zacijelo nisu jasno pokazivali ”što je pravda“. Umjesto toga, Božju su pravdu učinili nejasnom.

Na koji način ? Evo nekoliko primjera :

Jehova je svom narodu zapovjedio da bude odijeljen od poganskih naroda koji su ga okruživali. Međutim, neki fanatični vjerski vođe poticali su narod da s prezirom gleda na sve ne-Židove. U Mišni je čak postojalo sljedeće pravilo: ”Stoku se ne smije ostavljati u svratištima ne-Židova budući da ih se sumnjiči za bestijalnost.“ Takva opća predrasuda koja se odnosila na sve ne-Židove bila je nepravedna i sasvim suprotna duhu Mojsijevog zakona. Drugim se ljudskim pravilima ponižavalo žene. Usmeni nauk nalagao je da žena hoda iza muža, a ne uz njega. Muškarac nije smio na javnom mjestu razgovarati s bilo kojom ženom, čak ni s vlastitom suprugom. Ženama, kao ni robovima, nije bilo dozvoljeno da svjedoče na sudu. Postojala je čak službena molitva u kojoj su muškarci zahvaljivali Bogu što nisu žene.

Vjerski su vođe Božji Zakon potisnuli u drugi plan, uzdižući mnoštvo ljudskih pravila i odredbi. Naprimjer, zakon o sabatu samo je zabranjivao rad na sabat, izdvajajući taj dan za obožavanje Boga, duhovnu okrepu i odmor. No farizeji su taj zakon pretvorili u breme. Uzeli su si za pravo da odlučuju što konkretno taj ”rad“ obuhvaća. U njega su uvrstili 39 aktivnosti, uključujući i žetvu te lov. Takva je kategorizacija otvorila bezbroj pitanja.

Ako čovjek ubije buhu na sabat, je li to lov ?

Ako otrgne šaku žita i pojede ga dok ide putem, je li to žetva ?

Ako izliječi nekoga tko je bolestan, je li to rad ?

Ta se pitanja riješilo postavljanjem krutih, detaljnih pravila.

Kako je Isus u takvim uvjetima mogao pomoći ljudima da shvate što je pravda ?

Svojim poučavanjem i načinom života hrabro se suprotstavio tim vjerskim vođama. Osvrnimo se najprije na neka njegova učenja. Otvoreno je osudio mnoštvo pravila koja potječu od ljudi, rekavši: ”Obezvređujete Božju riječ svojom predajom koju ste prenijeli“. Isus je odlučno naučavao da farizeji pogrešno shvaćaju zakon o sabatu — da su ustvari potpuno promašili svrhu tog zakona. Mesija je, kako je sam objasnio, ”Gospodar sabata“ i stoga je imao pravo liječiti ljude na sabat. Da bi naglasio tu misao, javno je činio čudesna izlječenja na sabat. Ta su izlječenja bila predslika liječenja koje će vršiti diljem Zemlje tokom svoje Tisućugodišnje Vladavine. Sama ta vladavina bit će najveći sabat, kada će čitavo vjerno čovječanstvo konačno počinuti od mnogih stoljeća mučnog rada pod teretom grijeha i smrti. Isus je također jasno pokazao što je pravda putem novog zakona, ’Kristovog zakona‘, koji je stupio na snagu nakon što je on dovršio svoju službu na Zemlji. Za razliku od Mojsijevog zakona, koji mu je prethodio, ovaj novi zakon pretežno se temeljio na načelima, a ne na nizu pisanih zapovijedi. Istina, i on je sadržavao neke konkretne zapovijedi. Jednu od njih Isus je nazvao ’nova zapovijed‘. Sve je svoje sljedbenike poučio da ljube jedan drugoga kao što ih je on ljubio. Da, samopožrtvovna ljubav trebala je biti obilježje svih onih koji žive po ’Kristovom zakonu‘.

 

[Glasnik.]

Subota je radi coveka svorena. I dokle je coveka treba mu subota.
Jevreji su iskrivili znacenje subote. Isus joj je dao samo pravo znacenje.
Valja u subotu dobro ciniti i zivot spasiti.
Dok jevreji nisu u subotu hteli da pomognu coveku sto po zakonu o suboti nije bilo ispravno.
Tekst kaze subota je STVORENA. To stvorena nisi ni pokusao da komentarises?
Kada je to subota stvorena za coveka? Adam znaci covek.
Kakve veze ima subota sa 6000 godina?
Iz koji broj kule si to izvadio?
Kada je to stvorena subota za coveka?
Ako moze malo iskrenosti istine radi.

 

[budzislav]

Subota je radi coveka svorena. I dokle je coveka treba mu subota.
Jevreji su iskrivili znacenje subote. Isus joj je dao samo pravo znacenje.
Valja u subotu dobro ciniti i zivot spasiti.
Dok jevreji nisu u subotu hteli da pomognu coveku sto po zakonu o suboti nije bilo ispravno.
Tekst kaze subota je STVORENA. To stvorena nisi ni pokusao da komentarises?
Kada je to subota stvorena za coveka? Adam znaci covek.
Kakve veze ima subota sa 6000 godina?
Iz koji broj kule si to izvadio?
Kada je to stvorena subota za coveka?
Ako moze malo iskrenosti istine radi.

E moj prijatelju GLASNICE.

Vices ti i ne ustezes se, ali ispunjavaju se Isusove reci, AKO KO IMA UHO NEKA CUJE...
Ali izgleda da NAVALICE NECE DA ZNADU...

Znas dobro da citiram bibliju i gde se ovi stihovi nalaze...
Sve si mu lepo rekao, ali najteze je priznati...
a upravo je to prvi stepenik ka Bogu...