U Klisi, god. 1436. ožujka 18.
Ban hrvatski Hanž Frankopan (Frankapan) knez Krčki, Modruški, Cetinski i Kliški, potvrdjuje Vlahom njihove navadne prave zakone. Va ime oca i sina i svetoga duha amen.
Mi knez Hanž Frankapan, krčki i modruški, cetinski i kliški knez i veće, ban Dalmacie i Hrvat, damo viditi vsakomu človiku, komu se dostoi, po sem našem otvorenu listu, da pridoše prid nas počteni i dobri muži, bivše virne i prave sluge bana Ivaniša Ivanovića, vsi dobri Vlasi: Vigan Dubravčić, Ninoe Sanković, Tomaš Ročević, Matiaš Vukčić, Milić Ostoić, Dragić Prodanić, Blaž Kočić, Hrela Golešević, Vukat Voinović, Ivaniš Grobačić, Budan Grubšić, Bilosav Dražević, Elovac Draživoević, Radivoi Vitković, Bulât Kustražić, Ivan Poznanović i ini vsi dobri Vlasi pitajuće i išćuće ot nas dobrih i počtenih zakonov svoih navadnih, ki im su bili za nih bivšega gospodina bana Ivaniša Ivanovića i za negova oca, kneza Ivana. I mi smislivše se i vidivše pravo i podobno iskanie i pitanie nih prijasmo više rečene dobre muže, bivše virne sluge bana Ivaniša, sebi za sluge i svomu ostanku, i učinismo im i dasmo i potvrdismo počtene i dobre i prave nih navadne zakone, ki im su bili naipravii i naiboli za nih bivšega gospodina bana Ivaniša i za negova oca kneza Ivana, i kimi su zakoni nim služili oni
i nih starii; a vo i su oni dobri zakoni:
1. Naipri da ni nad nimi kneza posionoga.
2. S nami se zgovarae, knez, ki bi im mrzak, da ga su volni prominiti.
3. Ki Vlah ima selo, da služi s unčom.
4. A ki nima sela, tai na koni šćitom i s mačem, ali strilami i s mačem.
5. Ki ne ide na voisku, a zapovi mu se, šest libar plaća; od togai gre
voivodi Vlaškomu deseto.
6. Da im se ne uzme kon voinički u podsadu ni za niednu krivinu.
7. A da ne vojuju ot Stipana dne do Martina.
8. A kada gredu na voisku, dva dila voinikov da gre, a treti dio da
e naprala brašnom i kobilami.
9. I da ni nad nimi niedan Hrvatin voivoda, ner edan izmeu nih da
e voivoda nad nimi, ki nim zapovida, s našim se knezom dogovarae. I da im e pitanie podav Sinem, a na nih pitanie da ne sida niedan
Hrvatin, ner nih knez i suci nih.
11. I da ima nih knez suci dva krat u godišću po Vlasih poiti, po vsih
edino više rečenih.
12. I da ni meu nimi oplinika zatiskom, ner što bi koga prava pravda
dopitala.
13. I ot vsakoga osuda da im se tretina ostala, a sucem deseto gre ot
osudov.
14. A ot našega dohotka knezu deseto li ot osudov.
15. I tko bi osuda dopal, da mu se uzme ovca za libru, a krava za šest
libar.
16. I da mu se ima rok učiniti do dvadeset dan, a ako e dotle ne iskupi,
da e zgiblo.
17. Da ima dati vsaki stan o Jurevoi ovna ali ovcu, a ovna prihodnika,
ter sir, a tko e toli ubog ter sira nima, a on vrvču.
18. Ter podimni dukat, po nih zakonu sedamdeset i četiri bolanče,
tko ima kulse i trideset brav, a tko e ubožiji i da dukat ali imri.
I eseni o Martinoi da imaju davati po vsom zakonu ot vsakoga
kluseta dinar, dale katunari i dvornikov.
19. A u Cetini da ne daju nigdir trgovine.
20. I da ni ot nih obišenika ni za ednu krivinu.
21. I da više rečeni muži, vsi dobri katunari, ot vsoih ludi pol dohodak
sebi da ustalaju dukatov, kako no im e bilo za nih bivšega
gospodina bana Ivaniša.
22. I da ne more otdati Vlah na Vlaha sto libar, ki sam nima sto libar.
23. I da nemore otdati najamnik ni lovas na gospodara.
24. I Srblin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah na Srblina.
25. I da ni meu nimi ku. a stav… ović ni svidok ni porotnik, ni
nitkor ot nih da ni časnik.
26. Ni da e virovan mimo četire bolanče.
27. I da ne daju travnine na planini, ni u zimišćih, ni indi, gdi nisu
davali za bana Ivaniša, kada e e nakon sebe ostavil.
28. I da ne drže Hrvati Vlahov mimo ednoga bravara.
Dale knez Vlaški i vsi više pisani dobri muži, vsi katunari, nam priaše i zavezaše se virom i dušom svoom, da hote nam virno i našemu ostanku, a mi se nim obitovasmo i na toi priasmo našom ričju gospockom, da e hoćemo u vsih nih više pisanih zakonih tvrditi i udržati viku vičnim zakonom, ne i nih ostanak, dokle nam pravo i virno služe. I na to im dasmo tai naš otvoren list, ere vsi ovi više pisani dobri muži katunari svoom braćom i svoimi katunami i svoimi općinami obitovaše se i priaše i obezaše virami i dušami svoimi, da nas i naš ostanak oni i nih ostanak hote virno i pravo služiti svoimi glavami i svoim blagom i svom svoom moćju i neostaviti nas i naš ostanak protiv vsakomu človiku. Pisan na Klisi, miseca marča osmi na deste dan va litih roistva Isukrstova 1436. lito. I na vse ovo i više rečeno priasmo im tvrdo, dale što bi i nih zagovorom i š nih dobrom volom bilo.
(Izvornik pisan ćirilski u manastiru na Trsatu.