Dubrovacka knjizevnost

Prve poznate stihove u dubrovackoj knjizevnosti zapisao je Dzono Kalicevic, mladi dubrovacki plemic, 1421 godine, na praznoj stranici carinskog statuta, cirilicom.

Sada sam ostavljen srid morske pucine,
valovi mocno bjen, dazd dojde s visine;
kad dojdoh na kopno, mnih da sam...


Ovi stihovi, iako predstavljaju deo nezavrsene celine, od kapitalnog su istorijskog znacaja. Ostalo je nepoznato da li je Kalicevic koji je ove stihove zabelezio i njihov autor.

- - - - - - - - - -

Mene ne zanima mnogo to da li je srpska ili ne. Više bih volela da mi pojasnite zašto je volite i zašto treba da se ja i meni slični koji nemamo taj ispit bavimo njome? Msm, u čemu je draž?

Jedino sto mogu da ucinim je da ovde ispisem neke pesme dubrovacke knjizevnosti, mozda se i tebi svidi.
 
Mene ne zanima mnogo to da li je srpska ili ne. Više bih volela da mi pojasnite zašto je volite i zašto treba da se ja i meni slični koji nemamo taj ispit bavimo njome? Msm, u čemu je draž?
Ni ja nisam nikada tacno shvatala po cemu je ta dubrovacka knjizevnost vazna.
Secam se da smo u gimnaziji ( pretpostavljam i ti) morali da citamo Dundo Maroje ( Marin, Drzic),
a to mi nije bas ostalo u nekoj lepoj uspomeni.

Mislim da se na katedri slavistika ili kako se vec danas zove, to slusa i ceo semestar pa ima i ispit poseban.
 
Ne moraš, sama ću ih pronaći. Daj mi smernice samo... U načelu, šta je to posebno u njima kad zaslužiše čitav ispit? ;)

Da bih ti ovo objasnila morala bih krenuti od estetike i pojma lepog u knjizevnosti, trajalo bi jako dugo, i ne znam da li bih uspela, nazalost nisam toliko mudra.
U sustini ona je deo nase knjizevnosti i kulturne tradicije, stvarala se u renesansi pod uticajem Petrarke, uglavnom, i posle srednjovekovne knjizevnosti dubrovacka knjizevnost je kod Srba pravo osvezenje, jer pokazuje onu drugu stranu coveka, raskalasnu i hedonisticku.
 
Ni ja nisam nikada tacno shvatala po cemu je ta dubrovacka knjizevnost vazna.
Secam se da smo u gimnaziji ( pretpostavljam i ti) morali da citamo Dundo Maroje ( Marin, Drzic),
a to mi nije bas ostalo u nekoj lepoj uspomeni.

Mislim da se na katedri slavistika ili kako se vec danas zove, to slusa i ceo semestar pa ima i ispit poseban.

Na katedri za knjizevnost i jezik slusa se kao posban predmet. Danas, po Bolonji, slusa se dva semestra.
 
Da bih ti ovo objasnila morala bih krenuti od estetike i pojma lepog u knjizevnosti, trajalo bi jako dugo, i ne znam da li bih uspela, nazalost nisam toliko mudra.
U sustini ona je deo nase knjizevnosti i kulturne tradicije, stvarala se u renesansi pod uticajem Petrarke, uglavnom, i posle srednjovekovne knjizevnosti dubrovacka knjizevnost je kod Srba pravo osvezenje, jer pokazuje onu drugu stranu coveka, raskalasnu i hedonisticku.

:hvala: Malo mi je jasnije sada...:)
 
Drago mi je da se u drugim zemljama uči dio hrvatske književnosti.
Iako se to ne bi trebalo raditi pod pogrješnim imenom. Om tom s eodavno izjasnio povjesničar Miodrag Popović:
http://www.matica.hr/vijenac/516 - ...smislu nije sastavni dio srpske književnosti/

U novinama Borba vodila se je 1967. rasprava o pripadnosti dubrovačke književnosti. U nju se uključio 28. prosinca 1967. ugledni povjesničar srpske književnosti Miodrag Popović. Da bi se vidjelo pripada li dubrovačka književnost hrvatskoj ili srpskoj književnosti, Popović kaže da je treba usporediti s hrvatskom i srpskom književnosti 16. i 17. stoljeća, i to po jeziku, pjesničkim i stilskim svojstvima te po njezinu općem duhovnom i idejnom smjeru. Popović je korak po korak prošao te točke (citiram prema V. Košćaku, časopis Dubrovnik, 1992):

„Jezik prvih dubrovačkih pjesnika, kao što je poznato, ima mnogo čakavskih osobina koje su, po svemu sudeći, dolazile iz susjedne (čakavske) književnosti. S druge strane, mnoga djela (proza i kasnije pjesnička djela) pisana su uglavnom štokavskim ijekavskim jezikom. U to vrijeme, međutim, Srbi imaju drugi književni jezik: srpskoslovenski na kome su i u XVI i XVII vijeku napisali mnoga književna djela.“... „U toku XVIII vijeka u jezičkom pogledu srpska književnost će se još više udaljiti od dubrovačke.“... „U pjesničkom i stilskom pogledu dubrovačka književnost čini cjelinu s hrvatskom književnosti u Dalmaciji i primorju. U hrvatskoj literaturi dominira renesansa i barok, a stara srpska književnost i ova XVI i XVII vijeka slijedi bizantinsku tradiciju i ima vlastite pjesničke i stilske odlike.“

„U općim stilskim i jezičkim odlikama nema na primjer ništa zajedničko između senzualne poezije Šiška Menčetića iz pseudopetrarkističkog zbornika Dinka Ranjine (1507) i Krušedolčeve ‘Službe Maksimu’ ispjevane petnaestak godina kasnije. Sasvim je drukčiji – i tematski i idejno i poetski pristup historiji u Gundulićevu ‘Osmanu’ (1628–1638) od Pajsijevog pristupa u ‘Žitiju Stevana Prvovenčanog’ 1629. Kakve sličnosti ima između komedija Marina Držića i naše pravoslavne, srpskoslovenske retorike?“

Zaključak M. Popovića glasi: „Kao što se vidi, dubrovačka književnost XVI i XVII vijeka po jezičkim, pjesničkim i idejnim svojstvenostima uklapa se u hrvatsku književnost i čini njen sastavni dio. Zato je prirodno što je nova hrvatska književnost spontano pošla za njom i što srpski pisci XVIII vijeka nisu imali nikakve veze s dubrovačkom književnošću. ‘Dalmatinska, a naročito dubrovačka književnost‘ – piše Jovan Skerlić 1914. godine u ‘Istoriji nove srpske književnosti‘ – ‘za vreme ilirskog pokreta bila je od velikog utjecaja za stvaranje nove hrvatske književnosti... Za tu književnost (dubrovačku i dalmatinsku) u Srba se gotovo nije ni znalo, i ako je ko od obrazovanijeg Srba i poznavao, nije je smatrao kao svoju.’“ Glede udjela „srpskog elementa u istoriji dubrovačke kulture“ Miodrag Popović zaključuje da „Postojanje srpskog u dubrovačkoj književnosti ni u kom slučaju ne dovodi u pitanje njen hrvatski karakter, niti ugrožava jedinstvo i nacionalni integritet hrvatske književnosti.“ U kojoj su mjeri Srbi „baštinili“ dubrovačku književnost, zorno ocrtava i činjenica da je u Srbiji Marin Držić, kako prenosi Mirko Tomasović, prvi put postavljen na pozornicu 1946, „kad ga je glumilo Hrvatsko narodno kazalište, ne iz Zagreba, već iz Subotice (poslije preimenovano u Narodno pozorište).
 
Svojatanje Dubrovačke književnosti,posebno renesansne književnosti (I.Gundulić,M.Držić) od
naroda koji su u 16.veku imali nemački ,italijanski i turski kao službeni jezik i kojih je književnost
do 18 veka oskudna i samo za plemstvo i sveštenstvo je svakako izraz iskompleksiranosti palanačkog duha nacionalizma
koji je karakterističan za opapučene opanke...
Posebno je loše dejstvo takvog svojatanja po stvarnu vrednost i uticaj kulture Dubrovačke Republike na evropsku kulturu!
Umesto toga je umesno poređenje dela jednog Molijera s delima Držića! To je daleko iznad i Ilirskog pokreta i kasnije ukupne
književnosti regije... Čak ,na ovim prostorima ništa nalik,a ni blizu toj gospodskoj,a narodnoj kulturi...
:)
 
Poslednja izmena:
Svojatanje Dubrovačke književnosti,posebno renesansne književnosti (I.Gundulić,M.Držić) od
naroda koji su u 16.veku imali nemački ,italijanski i turski kao službeni jezik i kojih je književnost
do 18 veka oskudna i samo za plemstvo i sveštenstvo je svakako izraz iskompleksiranosti palanačkog duha nacionalizma
koji je karakterističan za opapučene opanke...
Posebno je loše dejstvo takvog svojatanja po stvarnu vrednost i uticaj kulture Dubrovačke Republike na evropsku kulturu!
Umesto toga je umesno poređenje dela jednog Molijera s delima Držića! To je daleko iznad i Ilirskog pokreta i kasnije ukupne
književnosti regije... Čak ,na ovim prostorima ništa nalik,a ni blizu toj gospodskoj,a narodnoj kulturi...
 
Ono što sam gore napisao,odnosi se na sve koji svojataju kulturu starog Dubrovnika...
I šokci i raci,a i ostali varvari i barbari...:mrgreen:
Dubrovnik je u vreme renesanse u Europi bio ravan Mletačkoj Republici dok su Croati
bili pod Bečomn a Zerbi pod Stambolom...Dalmati su bili pod Venecijom...Tako da su druge
pesme pevali...Bosanci još uvek pevaju...po inerciji...:roll:
Malo smo mi u Nojzacu (Gdje ti je to aaa?:mrgreen:) poranili s Maticom Srpskom,a posle nas su svi
pravili neke svoje Matice što je ,dakako,koristilo...
A inače,vaš Ban je u mom Pezosu se rodio! I prvo je Vojvodina dobila biti Banovinom pa tek tad Croatia...:mrgreen:
Msm,ako se trkamo na 50 m s preponama ili štogod već...
A DUbrovnik...Najkulturnije je ne prljati ga svojim glupostima! Ja imam veliki rešpekt spram svega što je Dubrovačko!
I prijatelji moji od tamo imaju poseban status kod mene... Nekaj od Revelina?
 
Ono što sam gore napisao,odnosi se na sve koji svojataju kulturu starog Dubrovnika...
I šokci i raci,a i ostali varvari i barbari...:mrgreen:
Dubrovnik je u vreme renesanse u Europi bio ravan Mletačkoj Republici dok su Croati
bili pod Bečomn a Zerbi pod Stambolom...Dalmati su bili pod Venecijom...Tako da su druge
pesme pevali...Bosanci još uvek pevaju...po inerciji...:roll:
Malo smo mi u Nojzacu (Gdje ti je to aaa?:mrgreen:) poranili s Maticom Srpskom,a posle nas su svi
pravili neke svoje Matice što je ,dakako,koristilo...
A inače,vaš Ban je u mom Pezosu se rodio! I prvo je Vojvodina dobila biti Banovinom pa tek tad Croatia...:mrgreen:
Msm,ako se trkamo na 50 m s preponama ili štogod već...
A DUbrovnik...Najkulturnije je ne prljati ga svojim glupostima! Ja imam veliki rešpekt spram svega što je Dubrovačko!
I prijatelji moji od tamo imaju poseban status kod mene... Nekaj od Revelina?

? Što da čovjek kaže na ovu struju svijesti ?
Uostalom, Dubrovnik i nije baš tako velezaslužan na svim poljima-
imali smo bolje kipare u Ivanu Duknoviću, o Jurju Dalmatincu i ostalima
da ne govorimo, a Hanibal Lucić bolji je pjesnik od većine renesansnih Dubrovčana
(osim 2- 3 njih).

Nije to crno-bijelo ....
 
Usput- iako ovo nije bila središnja tema, otvorilo se nekoliko
pitanja:

1. u ediciju "10 vekova srpske književnosti" upadoše
Dubrovčani (i njeki drugi): Poezija Dubrovnika i Boke Kotorske, Držić i Gundulić.
http://www.icms.rs/icms2aalat.html

Nu, zagledajući u koncepcijska i uređivalačka načela, vidjeh:

a) tu je knjiga Piščevića, na ruskom. A po načelima bi trebali biti samo na srpskom.

b) zatim, tu su Držić itd.- no nema nespornih klasika Milana Rakića, Sime Pandurevića,
Alekse Šantića, Vladislava Petkovića Disa, ...možda i spisateljice Ćirjanić, o kojoj
sam dobra čuo (nisam čitao).
Nema Bore Ćosića, koji je pravi Ćosić srpske književnosti, dok je Zlobica zasjeo
pa zasjeo...

c) Zucker kommt zuletzt: http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Otvoriti-prozore-srpske-literature.lt.html
Neka gđica Ahmetagić veli:
"Da je u Antologiji upečatljiv nedostatak Ranka Marinkovića uočila je Jasmina Ahmetagić, međutim ona pretpostavlja da nije i slučajno zaboravljen.

– Možda je takvom odabiru kumovalo njegovo HDZ opredeljenje pred kraj života, ali nekoliko godina previše je mali period da bi stav iskazan tada imao veću težinu od svih drugih. Marinković jeste pisao na srpskom jeziku, tako da bih ja njega uvrstila u srpsku književnost, bez obzira na to što Hrvati i Ranka Marinkovića i Desnicu i Maka Dizdara sve proglašavaju hrvatskim piscima, a i mi imamo isto toliko razloga da ih zovemo srpskim piscima.
....

Ma da, i Antonije Isaković Lule je pisao na hrvatskom, a Marinković je valjda
"volšebno" postao Srbinom zbog imena...Zbogom razume.
 
Poslednja izmena:
Štovani gospon U.H.!
Vaša podjela književnika po nacionalnosti i ne samo vaša je podrijetlom iz
palanačko-plemenskog uskogrudog šovinizma kompleksaša većom batinom tatinom...
Tako da od boleštine te nije mjerodavna!
Toćno je sledeće:Skoro svaki pisac i pjesnik,pa i onaj jadni ocrnjivač hartije,želi svjetsku
knjižavnu slavu,a vi ga silujete,čak i posthumno trpajuć ga na vaše palanačko groblje lokalnih
skribomana...
Kaj bi Krleža radije bil obožavani hrvacki književnik nego svjecki?
Moj voljeni prijatel Isaković,za vašu informaciju,je uvjek sebe smatrao jugoslavenskim
spisateljem!A i mi njegovi smo ga takvim smatrali...
Mnogi pisci su od većeg značaja od rackog i šokačkog...
Evo kaj nam je Basara prenijel direktno iz Bjelog Dvora pa sami cjenite značaj lokalnog i širjeg:
"-Stari,onaj Andrić je pojebal sve žene književnika...
-E moj Miro i ja bih da sam pisac...":per::hahaha:
 
Usput- iako ovo nije bila središnja tema, otvorilo se nekoliko
pitanja:

1. u ediciju "10 vekova srpske književnosti" upadoše
Dubrovčani (i njeki drugi): Poezija Dubrovnika i Boke Kotorske, Držić i Gundulić.
http://www.icms.rs/icms2aalat.html

Nu, zagledajući u koncepcijska i uređivalačka načela, vidjeh:

a) tu je knjiga Piščevića, na ruskom. A po načelima bi trebali biti samo na srpskom.

b) zatim, tu su Držić itd.- no nema nespornih klasika Milana Rakića, Sime Pandurevića,
Alekse Šantića, Vladislava Petkovića Disa, ...možda i spisateljice Ćirjanić, o kojoj
sam dobra čuo (nisam čitao).
Nema Bore Ćosića, koji je pravi Ćosić srpske književnosti, dok je Zlobica zasjeo
pa zasjeo...

c) Zucker kommt zuletzt: http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Otvoriti-prozore-srpske-literature.lt.html
Neka gđica Ahmetagić veli:
"Da je u Antologiji upečatljiv nedostatak Ranka Marinkovića uočila je Jasmina Ahmetagić, međutim ona pretpostavlja da nije i slučajno zaboravljen.

– Možda je takvom odabiru kumovalo njegovo HDZ opredeljenje pred kraj života, ali nekoliko godina previše je mali period da bi stav iskazan tada imao veću težinu od svih drugih. Marinković jeste pisao na srpskom jeziku, tako da bih ja njega uvrstila u srpsku književnost, bez obzira na to što Hrvati i Ranka Marinkovića i Desnicu i Maka Dizdara sve proglašavaju hrvatskim piscima, a i mi imamo isto toliko razloga da ih zovemo srpskim piscima.
....

Ma da, i Antonije Isaković Lule je pisao na hrvatskom, a Marinković je valjda
"volšebno" postao Srbinom zbog imena...Zbogom razume.


Što se više trudim da tvoj post posmatram iz drugog ugla, sve mi perfidnije deluje tendencija da se podstakne opaka svađa na nacionalnoj osnovi.
Možda grešim, ali bih za svaki slučaj podsetila da su adekvatna mesta za rasprave o tome ko je veći Srbin od kog Hrvata i slične simptome bipolarnog poremećaja ove sorte na spratovima iznad.
 
Što se više trudim da tvoj post posmatram iz drugog ugla, sve mi perfidnije deluje tendencija da se podstakne opaka svađa na nacionalnoj osnovi.
Možda grešim, ali bih za svaki slučaj podsetila da su adekvatna mesta za rasprave o tome ko je veći Srbin od kog Hrvata i slične simptome bipolarnog poremećaja ove sorte na spratovima iznad.

Mozda samo prebaciti ovo na jeziik, lingvistiku jer su tamo specijalci koji se razumeju u tematiku ( koja sa knjizevnoscu ima jako malo veze,, ali zato sa
jezikom).

Kolega Urvan verovatno nije ni primetio da je jezik sada na drugom mestu.
 
Ja bih mogao ,eventualno da se ne složim s G-dinom Urvanom da je čika
Kobrica "zasjeo pa zasjeo"...
Mi smo ga prošlog ljeta nominirali za Nobelovu,ali se dotični našao uvređenim
smatrajući da se ***bavamo s njim...
Nažalost našu i Svenska kraljevska Akademija je stala na isto stanovište,tako da od toga
nije bilo nič...Ali da smo se potrudili-jesmo!:manikir:
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top