Malo sam možda i nepotrebno digla buku, a zapravo je on kriv. Rođen je u Crnoj Gori i do otcepljenja iste smo morali državljanstvo da vadimo u mestu u kome je on rođen, čak i ja iako sam rođena u Beogradu. Međutim, posle 2006. kada je postala nezavisna, možda par godina kasnije mi je zatrebalo uverenje o državljanstvu, pa sam morala da uzmem srpsko, što je valjda i normalno. Sećam se samo da je odrađeno za par dana i da je cena bila zanemarljiva. Tom prilikom mi je rečeno da ne gubim crnogorsko državljanstvo. Nije me to tad preterano interesovalo, moram priznati.
E, on to nije uradio. Valjda je mislio da mu neće ni trebati, a i zbog bojazni da bi to moglo nešto poremetiti njegova prava na nepokretnostima u CG.
I tako... došla maca na vratanca. Sad je morao da pljune 17.000, što i dalje mislim da je previše. I taj administrativni deo previše traje, ne znam šta mogu da proveravaju 3 nedelje... Mislim, nije on neki Mudžahedin, čovek više od pola veka živi i radio u Beogradu. Išao je i u Crnogorsku ambasadu, gde su mu rekli da crnogorsko državljanstvo može izvaditi u bilo kojoj opštini na teritoriji CG.
Juče sam razgovarala telefonom sa načelnicom uprave (mnogo fina žena

), koja mi je rekla da pošaljem dopis/urgenciju (faksom, mejlom, kakogod) i da će ona to ubrzati.
To bi bilo to, javiću kad bude dobio konačno, da vidimo koliko traje (sa urgencijom) dobijanje državljanstva.
Hvala na odgovorima, mnoge su mi stvari jasnije, a i lepo je znati da se negde možeš obratiti za pomoć, ili makar izjadati...