Drzava lose vodi socijalnu politiku

Elektroprivredu treba prodati bez odlaganja do vrednosti od 49% i tako ce se spreciti da istu pljackaju postojece partije, posto mnogi tvrde da se one finansiraju tako sto novac dobijaju iz javnih preduzeca.
Mozda je najbolje da se centrale prodaju odvojeno,jedna po jedna.Kupci njihovih deonica mogu biti,pre svega,nasi gradjani i domace firme.
Javna preduzeca bi bolje poslovala posle privatizacije.Nebi vise bilo nereda i javasluka.
Sa dobijenim novcem sagraditi nove centrale s tim sto bi deo akcija pripao svim gradjanima.
Na izlozeni nacin postupiti sa zeleznicom(stara raga) i ostalim javnim preduzecima.
Zar nam sve postojece partije nisu obecale trzisnu ekonomiju?
 
Zna li neko da objasni koje sve licnosti primaju nacionalnu penziju i kako se krece njena visina?
Stalno se skuplja pomoc za neke pojedince.Zasto kod takvih slucajeva nemamo izjavu nadleznog centra za socijalni rad da je u tom slucaju pomoc zaista potrebna?Ovako su moguce prevare.
Neki sticu politicki kapital u vezi sirotinje.Neka se javno objavi koliko ima takvih porodica koje treba da izdrzavamo i koliko je to ukupno ljudi.
 
Zasto izbeglice(Romi,Srbi i ostali) nebi ziveli u selima gde ima praznih kuca i neobradjene zemlje?Od cijeg novca ce se za njih graditi stanovi u Beogradu?
Zasto uopste postoje nacionalne penzije?To je jedna teska privilegija.Zar ti nasi uspesni pojedinci ne mogu sami da uplacuju doprinos za penzijsko osiguranje?
Forumasi ne primecuju u svojim sredinama da pored pravih socijalnih slucajeva ima i obicnih neradnika koje hrani ovaj bedan narod?
 
Sada su novinari "iskopali"neku mnogoclanu porodicu iz okoline Vranja u kojoj su deca bila cesto puta gladna.Postavlja se pitanje sta radi drzava i njeni centri za socijalni rad ako novinari treba da umesto nje ukazuju na ovakve slucajeve?
Da li u ovoj zemlji neko treba da se bavi sakupljanjem sredstave za socijalnu pomoc a da za to nema odobrenje nadleznog organa i ako kasnije nebi postojala kontrola trosenja sredstava.Bilo je slucajeva,doduse dosta davno,da sluzbenici humanitarne organizacije od pristigle pomoci prvo proberu po nesto za sebe.
Stice se utisak da pojedini drzavni organi prorade tek kada se oko nekog pitanja ustalasa javnost.Nije li slucaj Kolubare najbolji primer za ovu moju tvrdnju?
 

Back
Top