Drugi brak – da ili ne?

  • Začetnik teme Začetnik teme Ribar
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Ribar

Poznat
Poruka
9.164
Više nego ikada pojedine osobe ostaju same. Uglavnom zbog razvoda a ređe zbog smrti supruga/e (često i prerane).
Priznavao to ko ili ne, odmah se nameće pitanje: drugi brak – da ili ne?
Dok kod mladih koji nisu u braku postoji pritisak okoline da stupe u brak, sada se okolina ponaša različito. Najčešće postoji otvoreni ili prećutni pritisak protiv stupanja u novi brak. Obično su protivnici najbliže okruženje, rodbina a ponekad i deca (zavisno od uzrasta), najčešće zbog materijalnih interesa. Protivljenju dece doprinose i sami roditelji ako tvrde da ne stupaju u novi brak „zbog dece“.
Naravno, deca odrastu, odu svojim putem i roditelj tek tada oseti samoću i posledice svojih reči. Naime, deca se, iako su otišla svojim putem, i dalje protive novom braku roditelja.
Zaprepastio sam se kada sam saznao da žena čoveka koji je u drugom braku preko godinu dana, ne sme da se javi na telefon u njegovoj kući. Oboje žive u toj kući ali se ona ne javlja da njegova ćerka ne bi slučajno saznala za „novu“ ženu!
Nije jedini primer ali najjednostavnije prikazuje kako to izgleda.
Pitam se kako ta „nova“ žena uopšte izdržava toliko neprijateljstvo – makar i na daljinu?
Mislim da u takvu vezu ne bi trebalo ulaziti sve dok druga strana ne rasčisti svoje unutrašnje odnose sa decom i okolinom. Ovakvi odnosi mogu biti gori nego odnos snaha-svekrva (svekrve često i nema).
Najzad, kako neko može graditi novi zdrav odnos, ako svoje stare odnose nije uspeo da reši?
Pošto se češće dešava da mlada ode u mladoženjinu kuću, preoručujem svakoj da dobro razmisli pre nego što uđe u okruženje gde je neko neprijateljski raspoložen prema njoj!
 
Drugi brak nakon razvoda prvog ili smrti prvog bračnog druga je sasvim ok.
Ja znam jedan par koji su se venčali "pod stare dane", dakle kad su se i jednom i drugom deca osamostalila i imala već i svoju decu
i savršeno se slažu...a što je interesantno...račune dele na ravne asti--čist račun duga ljubav.

Madaznam i one kojima se i drugi brak raspao, kao i prvi...dakle nema pravila.

e sad..taj razlog da "zbog dece" ne stupaju u brak..ne znam šta da kažem. Ako su deca starija i zrelija ne bi trebalo da se bune, naprotiv.
 
Drugi brak bi trebao biti nešto normalno ali mi smo zemlja ludaka pa kod nas baš i nije .Još je komplikovanija situacija
kad je muškarac zašao u godine a stupi u brak po prvi puta . U početku se familija uglavnom smješka i kao odobrava
ali kasnije tu mladu dočekuju na nož . Trebaju te dve osobe koje stupaju u brak biti izuzetno jake ličnosti da bi veza opstala .
Ja sam baš u takvoj situaciji i prolazim kroz pakao .
 
deca komplikuju zato sto su deca neizostavni deo price pa jos i najranjiviji....imam kvalitetan drugi brak, dete iz prvog i sada dete iz drugog ali tu je moralo puno kockica da se slozi da bi to funkcionisalo.....ne bi nista od drugog braka bilo da se njih dvojica nisu slozili i da mi dete nije dalo amen na zajednicki zivot....deca su moja krv, najvaznije osobe u mom zivotu i nikada ne bih isla na njihovu stetu....i s obzirom da je ispostovan moj stariji sin izrasta u normalnog i srecnog coveka....
 
Krivac za neuspeh braka, i prvog i 100. og smo mi.
Brakovi nisu uspevali, jer je naš izbor bio loš.
Sami smo birali.
Prošlo je vreme vađenja na tatu, mamu, dedu, babu, strine i stričeve....
Oni su nekad spajali (dok nas smrt ne rastavi....)
 
Poslednja izmena:
Drugi ili peti brak, može biti Ok, a i ne mora.
Ne razumem žene koje stupaju u novi brak i pretumbavaju deci život po sto puta, i novim mužem i novim dečkom... Mada, nije da je važno da ih ja razumem.
Lično, mislim da je velika razlika da li su deca mala, tipa predškolskog uzrasta, tinejdžeri ili odrasli... I da je važno uzeti i dečija osećanja u obzir, kao i da oni koji nisu deca već mladi ljudi imaju prava da kreiraju sopstveni život, a ne da roditeljima određuju bilo šta ili da se dure....
 
Da, zasto ne.
Moj otac se ozenio cetiri godine posle mamine smrti ( ja sam imala preko trideset tada). Mnogi su govorili meni i braci " zasto ste mu dozvolili? " sto je meni bilo neshvatljivo. Otkud meni pravo da mu branim? I mislim da je dobro uradio, on i baba se dobro slazu, evo vec devetnaest godina su u braku. Ima i ona decu ( ostala udovica davno). Ja se sa njom dobro slazem - cujemo se telefonom ponekad, vidimo 2-3 puta godisnje. Mislim da coveku treba drug, ono sto otac ne bi mogao da kaze meni kaze njoj, ima i ko njemu da doda casu vode kad se razboli a i njoj isto tako.
I jos nesto sam primetila kad smo zajedno: ono sto mi pricamo njega ne zanima, ono sto on prica ne zanima nas - imamo potpuno drugacija interesovanja. Tako da je dobro sto ima sa kim da provodi dane. Inace on je sad 80 godina, baba dve godine starija.
 
Više nego ikada pojedine osobe ostaju same. Uglavnom zbog razvoda a ređe zbog smrti supruga/e (često i prerane).
Priznavao to ko ili ne, odmah se nameće pitanje: drugi brak – da ili ne?
Dok kod mladih koji nisu u braku postoji pritisak okoline da stupe u brak, sada se okolina ponaša različito. Najčešće postoji otvoreni ili prećutni pritisak protiv stupanja u novi brak. Obično su protivnici najbliže okruženje, rodbina a ponekad i deca (zavisno od uzrasta), najčešće zbog materijalnih interesa. Protivljenju dece doprinose i sami roditelji ako tvrde da ne stupaju u novi brak „zbog dece“.
Naravno, deca odrastu, odu svojim putem i roditelj tek tada oseti samoću i posledice svojih reči. Naime, deca se, iako su otišla svojim putem, i dalje protive novom braku roditelja.
Zaprepastio sam se kada sam saznao da žena čoveka koji je u drugom braku preko godinu dana, ne sme da se javi na telefon u njegovoj kući. Oboje žive u toj kući ali se ona ne javlja da njegova ćerka ne bi slučajno saznala za „novu“ ženu!
Nije jedini primer ali najjednostavnije prikazuje kako to izgleda.
Pitam se kako ta „nova“ žena uopšte izdržava toliko neprijateljstvo – makar i na daljinu?
Mislim da u takvu vezu ne bi trebalo ulaziti sve dok druga strana ne rasčisti svoje unutrašnje odnose sa decom i okolinom. Ovakvi odnosi mogu biti gori nego odnos snaha-svekrva (svekrve često i nema).
Najzad, kako neko može graditi novi zdrav odnos, ako svoje stare odnose nije uspeo da reši?
Pošto se češće dešava da mlada ode u mladoženjinu kuću, preoručujem svakoj da dobro razmisli pre nego što uđe u okruženje gde je neko neprijateljski raspoložen prema njoj!

mrzi me da citam,al na naslov cu ti odgovoriti sa da..a sta nebitni ljudi kazu to je nevazno..bitna je ljubav...:heart:
pfff sad zvucim previse romanticnoXD
 
mrzi me da citam,al na naslov cu ti odgovoriti sa da..
Možda nisam dovoljno naglasio: nisam govorio o drugom braku uopšte, nego o drugom braku kada se neko u bližoj okolini jednog partnera protivi i ponaša se neprijateljski!

Nije mi jasno s kojim se pravom nećija okolina tako ponaša i šta treba činiti.
Lično ne bih ulazio u brak gde me u zasedi čeka neki neprijatelj.
 
Nisam ni za prvi a pogotovo ne za drugi. Mogu da zivim zajedno sa njom sve dok nam tako odgovara ako nam uopste tako nesto i odgovara, a juriti papire za nesto sto se tice iskljucivo nas dvoje, stavljati krune na glave, traziti svedoke... to ne.
 
Možda nisam dovoljno naglasio: nisam govorio o drugom braku uopšte, nego o drugom braku kada se neko u bližoj okolini jednog partnera protivi i ponaša se neprijateljski!

Nije mi jasno s kojim se pravom nećija okolina tako ponaša i šta treba činiti.
Lično ne bih ulazio u brak gde me u zasedi čeka neki neprijatelj.


tacno, a taj "neprijatelj" ne moraju samo da budu deca iz prvog braka, vec i bliza rodbina koja obicno voli da se mesa izjavama tipa: oterao si onakvu zenu, a sad ova...bla bla...(ili obratno, nebitno)
ljudi onda dodju u poziciju da se pravdaju o sopstvenim odlukama koje se ticu iskljucivo njihove intime i njihovog privatnog zivota, samo zbog toga sto su u prethodnom braku stvorene neke , logicno i prijateljske veze izmedju nekog clana familije sa tom njihovom bivsom zenom/muzem.
posle im je tesko da prihvate promenu i novog clana porodice cesto apriori i "na prvu" proglasavaju nepozeljnim ne pokusavajuci uopste da ga/je prihvate kao osobu koja sigurno da donosi sa sobom neku novu energiju, kvalitet, osobine itd...
licno sam za stupanje u vezu posle prvog braka, ali ne u papiroloskom smislu. najcesca pozadina netrpeljivosti je upravo ta imovinska, materijalna cak i kada je sasvim ocigledno da to nije motiv nove zene/muza..
sa novim partnerom se neka vrsta materijalne sigurnosti (za oboje, a i za ostatak zainteresovanih strana, deca itd.) moze zakonski regulisati i ako se stupi u vanbracnu zajednicu.
medjutim ako se i nakon toga netrpeljivost nastavi, onda shvatis da ces jednostavno morati da trpis sebicnost i nerazumevanje svojih najmilijih, u nadi da ce vreme uciniti da tenzije popuste.
 
Škakljivo pitanje a mogu iz iskustva da pričam da je vrlo teško posle prve prave ljubavi da zbog nemanja ,neradim ja ,neradi ona (sirotinja dete malo)počinju problemi.
Ljubav je jaka ali kad se nema i očekuješ od drugih je mnogo teško i brak posle izvesnog vremena MORA da pukne.
Mislio sam nikada u životu neću da se ženim ali uvek ima ono ALI.
Svi su nas prezirali što se razdvajamo jer ljubav iz školske klupe je lepa ali nemože se živeti od ljubavi.
Saputnica plače za haljine a dete za mleko a para se nema i mi odlučimo svako svojoj kući(mami i tati)
Razdaljina razdvaja i na kraju se i ljubav gasi,pa svako svom putu .
Neko je srećan na tom drugom putu a neko nije sve sa svog stanja gledišta.
Šta pričaju komšije i familija nemojte nikada da gledate jer samo vaše iskustvo bračno ostaje vaše sve ostalo je nevažno.
 
Amerikanac koji se ženio dva puta, sa jednom iz svoje zemlje a sa drugom iz Švedske, oba braka su propala i sve dok nije sreo našu Srpkinju i njom se oženio i evo više od 20 godina u sretnom braku! :aha2:

U mom okruženju ima dosta brakova po drugi put, treći retko. Život ide dalje...:aha:
 
tacno, a taj "neprijatelj" ne moraju samo da budu deca iz prvog braka, vec i bliza rodbina koja obicno voli da se mesa izjavama tipa: oterao si onakvu zenu, a sad ova...bla bla...(ili obratno, nebitno)
ljudi onda dodju u poziciju da se pravdaju o sopstvenim odlukama koje se ticu iskljucivo njihove intime i njihovog privatnog zivota, samo zbog toga sto su u prethodnom braku stvorene neke , logicno i prijateljske veze izmedju nekog clana familije sa tom njihovom bivsom zenom/muzem.
posle im je tesko da prihvate promenu i novog clana porodice cesto apriori i "na prvu" proglasavaju nepozeljnim ne pokusavajuci uopste da ga/je prihvate kao osobu koja sigurno da donosi sa sobom neku novu energiju, kvalitet, osobine itd...
licno sam za stupanje u vezu posle prvog braka, ali ne u papiroloskom smislu. najcesca pozadina netrpeljivosti je upravo ta imovinska, materijalna cak i kada je sasvim ocigledno da to nije motiv nove zene/muza..
sa novim partnerom se neka vrsta materijalne sigurnosti (za oboje, a i za ostatak zainteresovanih strana, deca itd.) moze zakonski regulisati i ako se stupi u vanbracnu zajednicu.
medjutim ako se i nakon toga netrpeljivost nastavi, onda shvatis da ces jednostavno morati da trpis sebicnost i nerazumevanje svojih najmilijih, u nadi da ce vreme uciniti da tenzije popuste.

Ih ,bre Dano pa na selu je normalno da devojka promeni po nekoliko kuća i udaja. Kad pitaš gde je, otišla , udala se ,kad ono bilo samo na probu pa se vratila. I tako par puta :lol:
 
Da ponovim: tema nije sama udaja/ženidba po drugi put nego moguće neprijateljstvo okoline!

Svakako se ni u kakav odnos ne ulazi naglavacke.Svako neka bira ono sa cime moze da zivi.Neprijateljstvo okoline moze da utice ako su bitne karike a to smo nas dvoje slabe ili bar jedna.Usla bih u vezu samo ako je svako sredio svoje dvoriste.
Nista drugo ne dolazi u obzir.
 

Back
Top