Драган Човић: Чувајте Републику Српску

[missortr]

Господин Човић дочекан на нож од граЏана ЕУ.

Dragan Čović danas je održao monstruozan govor u Banjoj Luci​

Čovićev skandalozni govor​

Čović ohrabruje političare iz RS-a da nastave voditi istu politiku​

Zadnji čavao u kovčegu za Hrvate u BiH​

Čović treba postati persona non grata u RH

Пуштање низ воду

v2

 

[комшија]

​

​

ČOVIĆU KAO PODSJETNIK: "Skoro cijela katolička populacija u RS je iskorijenjena"​

Na jučerašnjoj posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) obratio se i lider HDZ-a Dragan Čović, a njegov nastup je izazvao buru komentara. Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine nije moguće reagirati na brojne izjave i aktualna događanja u društvu, pa tako ni na njegov istup, no ovom prilikom, u odgovoru za N1, podsjećaju na svoje ranije stavove.

Prije 2h

Biskupska konferencija je tokom godina zauzimala jasne stavove u vezi sa stanjem u društvu i davala poticaje izgradnji mira utemeljenog na pravdi u ovoj zemlji.

Kada je riječ o stanju u entitetu RS, tajnik Biskupske konferencije u BiH Ivo Tomašević podsjeća na pismo koje je, 8. februara 2016. u ime svih članova, uputio tadašnji predsjednik Biskupske konferencije kardinal Vinko Puljić tadašnjem patrijarhu srpskom gospodinu Irineju.

Pismo je bilo reakcija na izjave patrijarha Irineja tokom proslave „dana RS-a“ u Banjaluci, 9. januara 2016. U spomenutom pismu, između ostalog stoji:

“Izjavili ste da je ‘Republika Srpska, utemeljena na istini Božjoj, na pravdi Božjoj’? Teško da ikome s ovih prostora, a pogotovo Vama, mogu biti nepoznate u nebo vapijuće činjenice koje su u potpunoj suprotnosti s tom tvrdnjom. Budući da pišem u ime Biskupske konferencije BiH, neću navoditi stradanja svih ljudi, iako su ona uistinu velika, nego ću spomenuti samo nekoliko činjenica u vezi sa stradanjima Katoličke Crkve na prostorima današnje Republike Srpske napominjući da su ta stradanja bila još veća jer su se srpske oružane postrojbe, nakon Daytonskog sporazuma, morale povući s pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine koji danas pripadaju entitetu Federacije BiH. Dopustite da Vas podsjetim na trogodišnje opsjedanje glavnoga grada BiH Sarajeva od strana bivše JNA i srpskih oružanih formacija. Sve sam to i osobno proživio zajedno sa svim građanima koji su, bez presude i krivice, kažnjeni na svakodnevno granatiranje, ubijanje iz snajpera, ranjavanje, žeđu, glad, hladnoću…”, stoji, između ostalog, u pismu.

U njemu se napominje i da je prema crkvenim statističkim podacima, s prostora koji danas obuhvata bosanskohercegovački entitet Republika Srpska nasilno protjerano iz svojih domova oko 140.000 katolika.

“Tako je npr. u 15 župa Derventskog dekanata prije rata živjelo gotovo 50.000 katolika koji su tokom rata u golemoj većini protjerani pa ih je nakon rata ostalo tek oko hiljadu. Posebno je bolna činjenica da su se ubijanja, progoni i oduzimanje ljudskih i građanskih prava nesrpskom stanovništvu, pa tako i katolicima, događali i u onim dijelovima koji su bili sasvim pod kontrolom srpskih vlasti i gdje nije bilo ratnih sukoba. Tako je na području banjolučke općine, u kojoj nije bilo nikakvih oružanih sukoba niti ratnih događanja i u kojoj su apsolutnu vlast imali srpski predstavnici, a Banja Luka je i moj rodni grad i rodni grad banjolučkoga biskupa Franje Komarice, ubijeno 122 katolika. A više od 90% tamošnjih katolika, te svećenika, redovnika i redovnica, uključujući i majku i najbližu rodbinu biskupa Komarice i moje najbliže, protjerani su iz svojih domova. Sve do sada se najveći broj tih prognanika unatoč njihovom upornom inzistiranju nije uspio vratiti i ostati u svojim župama i na svojoj očevini”, stoji u spomenutom pismu kardinala Puljića patrijarhu Irineju u kojem se potom nabrajaju brojni zločini te dodaje da za “sve spomenute zločine i još puno više nespomenutih teških zločina, koliko je meni poznato, nitko nije osuđen na nekom od sudova Republike Srpske“ nego se „istina uporno prešućuje i iskrivljuje“ te se „umjesto žrtava, štite i pomažu zločinci”.


Na kraju spomenutog pisma stoji da je u Bosni i Hercegovini odavno zavladala logika jačega i logika moćne većine dok iza onih manje brojnih, bez obzira o kome riječ, na žalost, nitko ne stoji.

“Dok te manjine većina pritišće, dotle ih se sjete iz vlastitoga naroda samo onda kada treba prebrojavati njihove žrtve da bi se opravdala nepravda učinjena drugima na nekom drugom prostoru. Zar ne bismo trebali pozivati sve moćnike, pa tako i one iz svoga naroda, da govore i postupaju po istini i pravdi prema svima i da rade na ispravljanju počinjene nepravde? Zar smijemo, pozivajući se na neku nepravdu u prošlosti ili sadašnjosti na ovom ili nekom drugom mjestu, blagoslivljati nepravdu koja se danas čini nedužnim ljudima iz drugih naroda i biti potpora vlastodršcima koji tu nepravdu čine da bi se, pod krinkom ljubavi prema svom narodu, obogatili i gradili svoju vlast na pijesku ovozemaljštine umjesto na hridi Božje pravde? Zar nam ne bi trebalo iznad svega biti važno spasenje njihovih duša koje su, zbog laži i nepravdi koje uporno čine te njihove nespremnosti na kajanje i popravak, u velikoj opasnosti da odu u vječnu propast? Ne pothranjuje li se takvim postupcima ekstremizam svake vrste i otvara prostor za neku novu nepravdu kada ojačaju (a možda budu i izmanipulirani) oni koji su sada slabiji?”, stoji u spomenutom pismu u kojem kardinal Puljić također ističe kako je uvjeren da bi i pravedni mir odavno bio izgrađen da nema onih koji podupiru rušitelje mira i nagrađuju razaratelje ove zemlje, a kažnjavaju žrtve rata.

Također, Ivo Tomašević ističe i da su članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, okupljeni na svom redovitom zasjedanju, 20. novembra 2020. u Sarajevu uputili „Poziv potpisnicima i svjedocima Daytonskog sporazuma i svima zaduženima za njegovo provođenje u povodu njegove 25. godišnjice“.

U spomenutom pozivu, između ostalog stoji da spomenuti sporazum nije u praksi omogućio: ravnopravnost među pripadnicima tri naroda i nacionalnih manjina na području cijele zemlje; zagarantirani održivi povratak mnogim prognanim i izbjeglim ljudima; nadoknadu uništene i opljačkane imovine brojnim građanima i vjerskim zajednicama u zemlji.

Nažalost, nastavljaju oni, Dejtonski mirovni sporazum omogućio je da se tokom svih ovih godina održavaju i podržavaju međusobni sukobi – drugim sredstvima – osobito među političarima, pravnicima, predstavnicima medija te na području obrazovanja mladih generacija, s višestrukim pogubnim učincima po građane i cjelokupno društvo u našoj zemlji“.

U spomenutom pozivu također biskupi pišu: „Sada, nakon 25 godina, sa žalošću i opravdanim negodovanjem moramo ustvrditi da se ovaj Sporazum, nažalost – kroza sve protekle godine - više koristio kao opravdanje i alibi za očuvanje i ozakonjenje raznih ranijih i novijih nepravdi, a mnogo manje za izgradnju istinskog, trajnog mira, utemeljenog na pravdi i jednakim pravima za sve.”

U njihovom pismu stoji i to da se nakon svih ovih godina može ustvrditi sljedeće:

“Izostala je od domaćih i stranih dužnosnika, zaduženih za provođenje Sporazuma, nužno potrebna dostatna politička, pravna i materijalna pomoć povratku i održivom ostanku čak nekoliko stotina tisuća domaćih katolika – uglavnom pripadnika konstitutivnog (barem na papiru!) hrvatskog naroda”, navode oni u pozivu.

“Skoro cijela katolička populacija u jednoj polovini zemlje - u entitetu Republika Srpska – je iskorijenjena, a u drugoj polovini, u entitetu Federacija BiH ona se kontinuirano smanjuje, poglavito zbog odlaska mladih iz zemlje pa i cijelih obitelji – najčešće zbog kriminala, korupcije, političkih sebičnih nadmudrivanja u zemlji i slabog vrednovanja stručnog rada”, stoji u pozivu nadležnim povodom 25. godišnjice Djetonskog mirovnog sporazuma, a kojeg su pisali članovi Biskupske konferencije BiH.

U pozivu potpisnicima i svjedocima Daytonskog sporazuma i svima zaduženima za njegovo provođenje navodi se i to da nazočnost međunarodnih predstavnika i institucija svih poratnih godina, zbog njihove nedovoljne učinkovitosti na planu napretka zemlje prema stabilnom miru i uključivanju u poželjne europske integracije, nužno tjera na pitanje: “Što se kani s ovom zemljom, njezinim narodima i stanovnicima?”, podsjećaju iz Biskupske konferencije BiH kao odgovor na upit o jučerašnjem istupu predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića na posebnoj sjednici NSRS.

(N1)

 

[Гамбино]

Како се џамијаши сетили истребљених католика у РС.

 

[missortr]

Ка'е Бакирага:

 

[bilbija]

Само нека исламисти пате и нека све иде против њихових интереса.

Ono da komsiji crkne krava, ali da crkne i moja da komsija ne bih imao gdje da kupuje mlijeko!

Ja sam se stvarno borio zaRS.

Ja sam gace krvario i za ustase u ZEPČE, kada ste ih hteli sravniti sa mudzahedinima.

**** me otac glupogkao i sve nas koji smo branili.
Mundzosi a ustase, isti ku. rac


No, posto ste vi neopisiva gamad koja na prevare i lazi zeli dominirati bosnom, srbi i hrvati se iz nuzde posrzavaju. Racunica je jasna, tu ljubavi nema.

Ne kune mati sina sto se kocka, nego sto se vadi!!!

Драган Човић: Чувајте Републику Српску
Подели Твитуј Пошаљи
БАЊАЛУКА - Председник ХДЗ БиХ Драган Човић поручио је данас посланицима Народне скупштине да чувају Републику Српску Српску и истакао да БиХ "може да преживи искључиво као земља три конститутивна народа".
"Чувајте Републику Српску. Толико сте емоција изнели овде да вам сви могу да завиде. Молим вас оставите довољно отворена врата за друга два конститутивна народа. РС ћете најбоље заштити бранећи је у институцијама БиХ", навео је Човић.

драган цовиц јпг
Извор: ЕПА (Salvatore di Nolfi)

У обраћању на посебној седници на тему економско-политичке ситуације у БиХ, Човић је рекао да су међународни представници у Неуму сугерисали Бакиру Изетбеговићу да прихвати позив, дође и обрати се посланицима НСРС.

Он је, казао је, одлуку о учешћу на седници донео након што је проценио да је "добро доћи овде и казати свима у Републици Српској, не само једној страни с којом можда боље сарађују.

Било је пуно оних који су ме замолили да дођем овде и кажем коју реч у име малобројних Хрвата, али и пуно оних који су рекли да ни случајно не идем, казао је Човић и додао:

"Сигуран сам да немамо другог излаза него тражити заједничка решења кроз овакве разговоре. То ме је мотивисало да дођем, без обзира на неугодности које можете доживети.

Захвалио је представницима српског народа што нису учествовали у преговорима у Неуму и казао да су тиме показали мудрост.

Захваљујем вам се јер сте дали шансу да се унутар ФБиХ покуша наћи договор па сте рекли 'шта год да се договоримо а не тиче се РС да ћете испоштовати', а с друге стране свесни чињенице да не можемо договорити, избегли сте елемент одговорности, рекао је Човић.

Рекао је да је императив очувати Устав БиХ, преважан Анеx 4. Дејтона.

"Мислим да је отварање питања Устава крајње ризично за све односе у БиХ. Очувати мир у БиХ по сваку цену. Боље сатима и нерационално преговарати него да бројимо жртве, рекао је Човић.

https://www.rtv.rs/sr_ci/region/dragan-covic-cuvajte-republiku-srpsku_1310722.html

Пуна подршка хришћанском дијалогу и заједничкој борби против исламиста.
Надамо се да ће се и Драшко Станивуковић призвати памети и да неће разбијати хришћанско јединство и радити у корист исламиста из Сарајева.

Живела Република Српска и Херцег Босна.

Oj Srbine pola brata moga, udri Muju ;ebo oca svoga!

 

[MOST6]

Драган Човић: Чувајте Републику Српску

...i prijateljstvo s Francuskom.

 

[missortr]

Skoro cijela katolička populacija u RS je iskorijenjena

Честити се 'оџа пресвук'о па такија ли такија.

 

[комшија]

​

​

Čović je opasno plovio na talasu destruktivne Dodikove politike, cilj im je samo jedan​

03.02.2022 06:45

Sudeći prema onome što je na sjednici Narodne skupštine srpskog entiteta u BiH, u utorak 1. februara izgovorio “prvi Hrvat Bosne i Hercegovine” Dragan Čović, definitivno je da je opasno zaplovio na talasu destruktivne politike Milorada Dodika, postajući neka vrsta, ne partnera, nego njegovog “malog od kuhinje”. Naime, Dodiku Čović i njegova iskazivana “briga” za Hrvate zapravo služe samo jednom cilju – razbijanju BiH kao cjelovite države. Dragan Čović pun je divljenja prema Dodiku. Pokazao je da se prema Republici Srpskoj odnosi kao prema “drugoj državi”, a ne pokazuje neku veliku brigu ni interes za ono malo Hrvata koji su još preostali u tom entitetu.

– Vi čuvajte Republiku Srpsku! Toliko ste emocija iznijeli sad ovdje da vam na tome svi mogu zavidjeti – poručio je Dragan Čović u svojem, gotovo udvorničkom govoru pred Miloradom Dodikom.

Podsjetimo, Čović je nakon fijaska na pregovorima o izbornom zakonu u Neumu s predstavnicima Bošnjaka o tome prvo odmah telefonski izvijestio Milorada Dodika, što je ispalo vrlo bizarno i tragikomično jer se to dogodilo u trenutku kada se Dodik obraćao novinarima. No, nije to ništa čudno ni novo. Naime, Dragan Čović je 2019. godine bio na svečanoj akademiji na kojoj je Milorad Dodik posthumno odlikovao i oficira biše JNA i Vojske RS-a Slavka Lisicu koji je u Hrvatskoj osuđen za ratne zločine jer je 1991. granatirao Šibenik, a učestvovao je i u borbama protiv HV-a i HVO-a za Posavinu. Sjetimo se da je tada tamo bio i hrvatski ambasador Ivan Del Vechio, koji je nakon toga hitno povučen iz Sarajeva.

‘RS je partner’​

No, s obzirom na stavove hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, ne treba čuditi ni Čovićev nastup i pogubno vezivanje Hrvata u BiH s Dodikovom politikom, koja je na pozicijama razbijanja BiH i pridruživanja RS-a Srbiji – Dodik je početkom godine u intervjuu beogradskim Večernjim novostima rekao da će nakon osamostaljivanja RS-a ući u državnu zajednicu, federaciju ili konfederaciju, sa Srbijom.

Takvim stavom i pozicijom pretvara i hrvatsku politiku prema BiH u svojeg taoca. I Milanović je nedavno izjavio da je “nama Republika Srpska, odnosno Dodik partner u ovim previranjima. Tko to ne razumije, ili ne razumije ili je pokvaren”.

Dodao je da je “srpski član Predsjedništva Milorad Dodik hrvatski partner u BiH, a problem preglasavanja Hrvata od brojnijih Bošnjaka ne može se riješiti bez bosanskohercegovačkih Srba”. Sada, pak, ponavlja da se “bošnjačke stranke ohrabruje da idu đonom na Hrvate” te upozorava da će “Bošnjaci opet Hrvatima birati člana Predsjedništva”. Milanović je napao visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH Kristijana Šmita, koji je rekao da će se izbori u BiH održati u oktobru “bez obzira na ishod pregovora o izmjenama izbornog zakona”, a nakon propasti neumskih pregovora Čović je najavio kako je moguće da će Hrvati bojkotovati ili čak blokirati izbore ne dođe li do promjene izbornog zakona.

Dodik je odmah požurio pružiti mu podršku, ali zna se da se izmjene izbornog zakona niti ne odnose na RS. Milanović je na tragu Čovića jer tvrdi da je Milorad Dodik u pravu kada kaže da Šmit svojim porukama omalovažava Hrvate dok se pregovara. Milanović smatra da je modus operandi Bošnjaka isti kao i Slobodana Miloševića osamdesetih. Kada je Čović podržao RS i jačanje tog entiteta, zamolio ih je da “ne dopuste ustavne promjene kojima bi se doveo u pitanje koncept BiH kao države triju konstitutivnih naroda”, na čemu stalno insistira i Milanović.

– Neka se ne zanose da će se bilo kakve strateške odluke o ičemu donositi bez suglasja triju konstitutivnih naroda – rekao je svojedobno Milanović.

Posebni odnosi sa SPC-om

Milorad Dodik je na Skupštini ustvrdio da RS njeguje posebne odnose s Rusijom, Srbijom i SPC-om (!?). Zanimljivo je da SPC stavlja u istu ravan s Rusijom i Srbijom kao da je riječ o zasebnom političkom entitetu, pa i državi, a ne instituciji crkve. Prema Dodiku, te tri sastavnice temelj su njegove strategije i politike, a posebno je pohvalio Hrvatsku, koja je članica NATO-a i EU-a, ali “nije okrenuta protiv RS-a”. Očito je time neizravno pohvalio Milanovića, ali biće zanimljivo čuti kako na sve to reaguje Andrej Plenković, jer Čović predvodi “sestrinski” HDZ u susjednoj državi, čiju državnost i teritorijalni integritet HDZ podržava, ali njegova se bosanskohercegovačka “sastavnica” tu, očito, odmetnula i ima neke svoje ideje o sudbini BiH.

Čović je, zapravo, na tragu Milanovića. RS, koji, ponovimo, zaziva svojim odlukama izdvajanje iz BiH, on ne smatra problemom, nego je najveći problem po njemu Federacija BiH. Naime, ni Čović ni Milanović, kad govore o položaju Hrvata, nikada ne misle na njihov položaj u RS-u, nego isključivo u Federaciji, što se može iščitati kao da se ne žele miješati u Dodikove namjere, a on će podržavati Hrvate u Federaciji da ostvare svoje prava. I Milanović i Čović posljednjih sedmica govore da je Milorad Dodik “najmanji problem BiH”, što znači da njih ne zanima njegova politika secesije, kao da se s tim slažu.

Doduše, s jedne strane i Čović i Milanović zanemaruju činjenicu da je RS nastao na genocidu i progonu Hrvata i Bošnjaka te da je prije koju godinu i bivši američki ambasador u Hrvatskoj tijekom rata, Piter Galbrajt u jednom intervjuu priznao da je velika greška međunarodne zajednice što je dopustila RS. Galbrajt je još 2007. godine rekao da ni danas nije siguran u ispravnost američke odluke i pritiska koji su tadašnji američki pregovarač Ričaed Holbruk i on izvršili na hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana kako bi zaustavili akciju, prije svega Hrvatske vojske, pred Banjom Lukom, koja je 1995. bila pred padom. Hrvata je u RS-u otprilike petina od prijeratnog stanovništva.

Prava Hrvata​

Čović se u svojem govoru nije zapitao kakva su prava Hrvata u RS-u i zašto ne traži izmjene izbornog zakona, na primjer, za izbor člana Predsjedništva i u RS-u. Jednako tako nije govorio ni gdje su to nestali Hrvati iz Posavine ili u Banjoj Luci, gdje se prije rata oko 30.000 ljudi izjašnjavalo kao Hrvati, a prema podacima iz 2013. godine, nema ih ni 5000, s tim da pojedini izvori tvrde da se njihov broj do danas i prepolovio. Prema popisu stanovništva RS-a iz 2013. godine, Hrvati su, prema srpskoj Wikipediji, među 4,5 odsto “ostalih”. Je li Čović zadovoljan položajem Hrvata u RS-u i želi li onda te odnose preslikati i na Federaciju BiH?

Forum za saradnju i istraživanja, grupa pro bono stručnjaka iz područja prava, komunikacija, obrazovanja, ekonomije i sociologije, koja se primarno bavi praćenjem položaja povratničkih nevećinskih zajednica u Bosni i Hercegovini, pokazuje da Bošnjaci i Hrvati u RS-u čine manje od tri odsto zaposlenih u javnim institucijama, ustanovama i poduzećima, a proračunska izdvajanja za projekte udruženja, vjerskih zajednica, humanitarnih društava i drugih oblika organiziovanja koja okupljaju ove dvije zajednice manja su od jedan odsto, navodi se u Pregledu Foruma.

Nadalje, Forum navodi da važeći zakoni koji se odnose na vlasništvo i korišćenje zemljišta u RS-u ugrožavaju imovinska prava nevećinskih zajednica selektivnom primjenom, neadekvatnom informisanošću i nedostatkom komunikacije s vlasnicima izvan zemlje. Sudska i pravna praksa u RS-u ugrožava prava onih koji su preživjeli nasilje i torture, kao i porodice nestalih i ubijenih u ratu. Isto tako, u izvještaju Foruma navodi se da je obrazovni sistem RS-a “podređen nacionalnoj, jezičnoj i vjerskoj isključivosti većinske skupine”. To se očituje u segregaciji, diskriminaciji i nedovoljnom financiranju područnih škola, u kojima većinu čine bošnjačka i hrvatska zajednica, stoji u Pregledu.

Čović u svojem govoru ističe da u bošnjačkoj politici prepoznaje “igru o građanskoj državi” te tvrdi da se u prvoj fazi pokušavaju majorizovati Hrvati u Federaciji BiH kako bi se potom isti model preslikao na cijelu BiH, pa bi Bošnjaci bili većina. Sve je to, prema Čoviću, put ka unitarizaciji države, što onda kao reakciju izaziva separatističke tendencije. Naime, i u Hrvatskoj se govori da su separatizam i unitarizam podjednaka opasnost za opstanak BiH iako se pod unitarizmom smatra zalaganje za građansku državu. Milanović je takođe ustvrdio da je građanska država BiH “daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem”, čime je izazvao velike rasprave i natezanja te, u stvari, zaoštrio odnose Zagreba i Sarajeva.

No, treba napomenuti da je Milanović kada je bio premijer, na izborima odustao od SDP-ove liste za dijasporu, smatrajući je nepotrebnom, a Hrvatima u BiH poručio da svoje probleme rješavaju u Sarajevu, a ne da se dolaze žaliti Zagrebu. Nakon Čovićevih i Milanovićevih istupa, ali i posjeta Plenkovića Sarajevu dan nakon što je Dodik najavio početak izdvajanja iz BiH te dubrovačkog sastanka s Bakirom Izetbegovićem, treba se pitati što je hrvatska politika prema BiH i tko ju kreira – Čović s Dodikom i Milanovićem ili Banski dvori – i na koji način!?

Izvor: Jutarnji.hr

 

[missortr]

Звали острво, тражили доктора д'препише терапију.

---

Директно мијешање у унутрашња питања БиХ ФБиХ - слиједи одговор.

 

[комшија]

GORDAN DUHAČEK PODSJETIO NA PROŠLOST DRAGANA ČOVIĆA: "U socijalističkoj Jugoslaviji potpisivao se ćirilicom, naručivao je logoraše kao ćevape..."​

Sumnjivi izbori na kojima je postao predsjednik HDZ-a BiH.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović ovih je dana ponovno u fokusu hrvatske javnosti zbog svojeg skandaloznog nastupa u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, tokom kojega je poručio “Čuvajte Republiku Srpsku!”. Istu onu Republiku Srpsku koja je nastala na etničkom čišćenju Hrvata i Bošnjaka piše Index.hr

Uslijedile su brojne osude u hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj javnosti, ali i podrška Čoviću, ponajviše iz zapadne Hercegovine, u kojoj Čovićev HDZ BiH ima politički monopol.

Čović uživa veliku podršku hrvatskog premijera i predsjednika sestrinskog HDZ-a Andreja Plenkovića, ali i predsjednika RH Zorana Milanovića, naročito za njegovo savezništvo s Miloradom Dodikom, negatorom genocida i neformalnim vladarom Republike Srpske.
Čović danas dolazi u Zagreb na raport Plenkoviću, koji nije osudio njegov nastup u Banjoj Luci.

Predratni komunist koji se potpisivao na ćirilici

Tko je uopće Dragan Čović, vječni predsjednik HDZ-a BiH, koji je na čelu te stranke još od 2005. godine? Rođen je 1956. godine u Mostaru, gdje je završio i Strojarski fakultet.

Naravno, bio je član Saveza komunista, a naročito je zabavan detalj da se prije devedesetih godina prošlog stoljeća znao potpisivati ćirilicom. Kao i mnogi drugi HDZ-ovci u Hrvatskoj i BiH, nekad početkom 1990-ih se probudio – poput žohara iz Kafkinog Preobražaja – kao veliki Hrvat i katolik te od žestokog komunista postao žestoki nacionalist, piše Index.

Dragan Čović kao vođa navijača Veleža 1976. godine u Mostaru

Prije toga je bio i prisutan u UJDI-ju (Udruženje za jugoslovensku demokratsku inicijativu), lijevo-liberalnom savezu intelektualaca čija je ideja bila demokratizacija Jugoslavije kako bi se na taj način spriječio njezin raspad. Za Index je to potvrdio Žarko Puhovski, jedan od inicijatora UJDI-ja.
U HDZ-u BiH je na početku bio pripadnik drugog ili trećeg ešalona stranke, a mnogi su bili podozrivi i prema njegovom komunističkom stažu. No, Čović je uvijek bio snalažljiv čovjek te se nakon što je počeo rat u BiH izvrsno uklopio u strukture Herceg-Bosne, u međuvremenu u Haagu presuđene kao udruženi zločinački pothvat.

Naručivao logoraše kao ćevape

Čović je tokom rata vodio važnu mostarsku kompaniju Soko, a iz te faze njegove karijere ostao je zapamćen dokument, tj. ”Zamolnica” u kojoj Čović traži da mu se na prinudni rad pošalje ”deset zarobljenika” iz logora HVO-a u kojima su držani Bošnjaci. Čoviću je odobren zahtjev, a on nikada nije demantirao da je potpisao tu zloglasnu zamolnicu, nego je tek rekao da ”nitko tko je tijekom rata boravio u Sokolu ne može reći da je bio zlostavljan”.

Čovićeva molba da mu se logoraši dovedu na prisilni rad u SOKO Mostar

Oni koji su za Soko pod Čovićevim vodstvom radili kao robovi se ipak ne slažu te je više medija objavilo njihova svjedočenja u kojima opisuju da su im pijani vojnici HVO-a prijetili ubojstvom. Istina, ropski rad u kompaniji Soko bio je bolja opcija od svakodnevnih premlaćivanja, mučenja i ubijanja u logoru HVO-a Heliodrom, no teško da se zbog toga Čovića treba slaviti.

Sumnjivi izbori na kojima je postao predsjednik HDZ-a BiH

Nakon rata je krenuo njegov nezaustavljiv uspon u hijerarhiji HDZ-a BiH, a s vremenom je postao i predsjednik stranke. Doduše, HDZ BiH je vodio tako da je na jednim stranačkim izborima frakcija predvođena Božom Ljubićem – koji je sada HDZ-ov zastupnik u hrvatskom saboru iz ”dijaspore”, odnosno BiH – optužila da je izbore pokrao.
Ruku na srce, to je uobičajena HDZ-ovska praksa, s obzirom na to da je i Ivo Sanader izbornom krađom na stranačkom saboru pobijedio Ivića Pašalića, o čemu je između ostaloga svjedočio organizator te akcije Branimir Glavaš.
U svakom slučaju, Čović je stavio HDZ BiH pod svoju kontrolu 2005. godine i od tada drma ovom strankom. Nakon rata je zauzimao i niz istaknutih političkih dužnosti u institucijama Federacije BiH i na državnom nivou: ministar financija, potpredsjednik vlade, član predsjedništva. Iz toga se vuku razni repovi i afere, a bio je i optužen za niz kriminalnih djela.

Izgradio si hacijendu kod Mostara

Čović je poznat i po tome da je zbog izgradnje velelijepe vile u predgrađu Mostara, koja podsjeća na hacijendu nekog šefa južnoameričkog narko-kartela, navodno dao skrenuti tok rijeke Radobolje. Ipak, postoje i oni koji tvrde da je to spin.

Obitelj Čović je nakon rata postala vlasnik raznih luksuznih nekretnina, uz službeno objašnjenje da sve to mogu zahvaliti bogatom puncu, ocu Čovićeve supruge Bernardice. Bivši ambiciozni komunist proteklih se godina rado pojavljivao i u prvim redovima ustaškog derneka na Bleiburgu, koji je Austrija u međuvremenu konačno zabranila.

U Zagrebu je proteklih godina Čović postao omiljeni gost. 2018. godine je, dok je još bio član Predsjedništva BiH, dobio počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu, što je također popraćeno nizom kritika.

Omiljeni gost državnog vrha u Zagrebu

“Čestitam akademiku, članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću, na počasnom doktoratu! To je lijepo priznanje za njegov ukupni akademski rad, angažman kao profesora i političara te jedan signal Sveučilišta u Zagrebu ne samo njemu, nego i Hrvatima u BiH”, poručio je tada na Twitteru Plenković, koji je i osobno došao na dodjelu počasnog doktorata Čoviću.

Naročito je smiješan dio Plenkovićeve izjave onaj o ”ukupnom akademskom radu” Dragana Čovića, jer u tom segmentu svojeg djelovanja nije ostavio neki veliki trag. Naročito je pak zabrinjavajuće što se Čovićev počasni doktorat interpretira kao poruka bosanskohercegovačkim Hrvatima. “Budi kao Čović pa ćeš biti nagrađen počasnim doktoratom i najvećim počastima u Zagrebu”, zapravo glasi ta poruka.

Sukob sa Željkom Komšićem

Nova faza Čovićeve političke karijere krenula je kada je u jesen 2018. izgubio mjesto člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Izabran je Željko Komšić, većinom glasovima Bošnjaka, što je pokrenulo projekt izmjene izbornog zakona koji Čović ni do danas nije uspio ostvariti. Mnogi sumnjaju da to doista i želi.

Evo kako je Čovića za Index opisao Franjo Šarčević, urednik lijevo-liberalnog portala Prometej.ba.

Upisni list na fakultet je krunski dokaz da se Dragan Čović izjašnjavao Jugoslavenom po nacionalnosti

“Čović je mješavina tehnokrata i paradnog nacionalista, beskrupulozni vladar koji desetljećima ne prestaje obmanjivati hrvatski narod u BiH, koji je na prostoru koji kontrolira uspostavio carstvo korupcije, kriminala i duhovnog pustošenja, koji se u svom političkom djelovanju ne zamara moralnim pitanjima”, rekao je Šarčević.

“Opozicija unutar hrvatskog stanovništva BiH je gotovo nestala”

Upozorio je i da je u posljednjih petnaestak godina Čović uspio staviti šapu na gotovo sve hrvatsko u Bosni i Hercegovini: sveučilište, Crkvu, medije, druge političke stranke.

“Opozicija unutar hrvatskog stanovništva BiH je gotovo nestala, čemu je – bar je to lako dokazati – dosta doprinio i komšićizam. I to je razlog što Čović može komotno inzistirati na izmjenama izbornog zakona, a istovremeno priželjkivati da do njih ne dođe, jer zna da će se Hrvati iz straha od preglasavanja i političkog nestanka homogenizirati i dati glasove njegovoj stranci”, naveo je Šarčević.
Čović je 2019. ponovno izabran za predsjednika HDZ-a BiH. Nije imao protukandidata. Nakon prebrojanih 486 glasova sudionika sabora HDZ-a BiH, za Čovića je glasao 481 zastupnik, a pet glasova bilo je nevažećih.

Proteklih godina glumi velikog europejca

Nakon što je izletio iz Predsjedništva BiH Čović je odjednom postao veliki europejac, prilagodivši se tako fiksacijama Andreja Plenkovića, koji je cijelu hrvatsku diplomaciju upregnuo u to da se promijeni izborni zakon kako bi se Čovića ponovno moglo ugurati u Predsjedništvo.
“HDZ BiH predvodnik je integracija Bosne i Hercegovine u Europsku uniju i NATO. Za razliku od dijela političkih opcija u BiH koje se samo deklarativno zalažu za članstvo u EU i NATO-u, a u stvarnosti blokiraju napredak BiH, HDZ je svojim djelovanjem dokazao svoje ciljeve”, hvalili su se iz ove stranke.

Rođendanska proslava koja ga je razotkrila

No, o tome kako Čović vidi samoga sebe možda najbolje svjedoči prošlogodišnja proslava 65. rođendana koju je organizirao u Ljetnikovcu Radobolja u Mostaru.
Na njoj je bio i hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, no glavni je gost bio definitivno Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH iz srpskog naroda i neformalni vladar Republike Srpske. Dodik je na Čovićev rođendan došao helikopterom, koji je sletio na travnjak stadiona HŠK Zrinjskog. I to nakon što je zabranio korištenje vojnog helikoptera u gašenju požara na području na kojem pretežito žive Hrvati.
Čoviću to nije smetalo, dočekao je Dodika s osmijehom na licu, kao najdražeg prijatelja, što nije daleko od istine. Čović i Dodik već su nekoliko godina bliski politički suradnici, Čović je bio i na proslavi dana Republike Srpske u Banjoj Luci, a ne smeta mu ni Dodikova izjava da bi “radije u zatvor nego priznao genocid u Srebrenici”.

Izmišljeni obiteljski grb Čovića

Zabavi je prisustvovao i tajkun i lider SBB-a Fahrudin Radončić, dok su goste zabavljali Halid Bešlić i klapa Intrade. Čović je na rođendanu predstavio i sklepani obiteljski grb, koji je postao hit na društvenim mrežama.

Grb je dizajnirala i registrirala jedna firma iz Rijeke u junu ove godine, a na svojim su službenim internetskim stranicama objavili i neke pojedinosti o grbu.
“Na plavom glava štita. U plavom polju zlatni koračajući lav drži mač u desnici. Glava štita raskoljena. Desno crveno-srebrna šahovnica (4×3), lijevo u srebrnom polju crveni latinski križ. Plašt crveno-srebrn i plavo-zlatan. Na kacigi s vijencem (crven-srebrn-plavi-zlatni-crven-srebrn) stoji orao uzdižućih krila, zlatno naoružan, u kandžama drži poskoka”, navedeno je u opisu Čovićevog skorojevićevskog grba.

Savezništvo i prijateljstvo s Dodikom

S Dodikom je u međuvremenu postao i prijatelj. Došao je i prije par godina na proslavu neustavnog dana Republike Srpske, na kojem se slavi genocid. Za Dodika, koji stalno prijeti raspadom BiH, Čović kaže da “nije destabilizirajući faktor”.

U svakom slučaju, Dragan Čović ne pokazuje namjeru da se povuče s političke scene. Njemu je dobro, a otkako je postao predsjednik HDZ-a BiH, broj Hrvata se u susjednoj državi prepolovio navodi se u iscrpnoj analizi portala Index.hr.

 

[missortr]

GORDAN DUHAČEK PODSJETIO NA PROŠLOST DRAGANA ČOVIĆA: "U socijalističkoj Jugoslaviji potpisivao se ćirilicom, naručivao je logoraše kao ćevape..."​

И то му се све наговорио на српском. ...
-----


Све те муке бивших ћилиричара 1+2.

 

[C0NSIGLIERI]

 

[iig]

ANTITUĐMAN U HDZ-u: Plenković tako miloševićevski podržava političke Slobe u BIH. Milanović braneći Dodika brani “političkog Tuđmana” u BIH. Jer Dodik je danas u BIH ono što je Tuđman bio u Jugoslaviji: Vođa naroda sa stigmom genocida…​

Politika moralnog reketiranja derivirana iz autoviktimizacijske retorike naroda najveće žrtve, onih koji su najviše izginuli za ovu državu i najviše su zainteresirani za opstanak države bila je ponavljajuća retorika Slobodana Miloševića i velikosrpske politike, u doba raspada Jugoslavije, no ne kao humana, mirnodopska, demokratska politika, koja to nudi na miroljubiv način nego na način da paralelno s tom retorikom potire druge i treće. Preglasavanjem i prijetnjom cijevima. Bira Albancima predstavnike. Udara sankcije Sloveniji, vrijeđa Zagreb, potire Kosovare, ignorira Makedoniju i uči ih da potiru svoj identitet u kalupe ga u srpski. A Bošnjacima kao najslabijima otvoreno prijeti. Da im slučajno ne padne na pamet poći za Hrvatima i Slovencima.
Politika moralnog reketiranja, politika naroda najveće žrtve, onih koji su najviše izginuli za BIH i najviše su zainteresirani za opstanak države ponavljajuća je retorika Bakira Izetbegovića i velikobošnačke politike, no ne kao humana politika, koja to nudi da demokratski način,nego na način da paralelno s tom retorikom potire druge i treće.Preglasavanjem i prijetnjom cijevima. Nameće predstavnike Hrvatima. Udara Sankcije Srpskoj i Srbima, vrijeđa Mostar, potire manjine u BIH i otima im manjinske klubove u Parlamentu, ignorira Babine Muslimane i uči ih da potiru svoj identitet i kalupe ga u bošnjački. A Hrvatima u BIH, kao najslabijima otvoreno prijeti. Da im slučajno ne padne na pamet poći za Srpskom i Srbima.
Plenković ne shvaća da se u ovoj priči našao na strani bosanskog Miloševića. U suprotnosti sa svime onime što Hrvatska jest i što je HDZ nekada bio. Jer u BIH se sve savršeno pomaklo za 120 stupnjeva.
Srbi i genocidna Srpska su danas ono što su prije raspada Jugoslavije bili Hrvati i genocidna Hrvatska. Ur Fašizam Sarajeva ponavlja isti onaj narativ koji je koristio Milišević. Kako god je on Hrvate nazivao Ustašama, tako danas SDA Srbe naziva četnicima a Hrvate u BIH opet Ustašama.
Slobini mediji su govorili:

Vi Hrvati iz Hrvatske ste genocidna nacija, vi ste počinili Jasenovac, svi ste isti, samo pukom srećom pred kraja rata pristali smo da uopće postojite. A bili ste u našim rukama i samo našom milošću Zagreb nije postao naš. Dopustili smo vam da živite ali smo se prevarili. Kako ste imali genocidnu vojsku, nije u redu da je vaša republika uopće i stvorena nakon rata. Stvoreni ste isključivo našom milošću, jer mi smo spasili ovu zemlju od agresije a ne vi. Mi smo tu da budemo gospodari a vi sluge i kmetovi

Ovo je upravo retorika kojom se Miloševićeva politka obraćala Hrvatskoj i Hrvatima prije samog raspada.

Vi Bosanci ima da slijedite Beograd i da šutite. Vi ste nebitni. Ako krenete za Hrvatima i Slovencima jao vama. Mali ste i nebitni ste, poručuvano je Bošnjacima.

A onda izrečena ona zlokobna fašistička, genocidna rečenica Radovana Karadžića:

“Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer muslimanski se narod ne može obraniti ako bude rat ovdje”

Rekao je tada ovu rečenicu ratni zločinac Karadžić,” ekspozitura Slobodana Miloševića, čija je partija SDS, dakle u koaliciji s kim danas – S Bakirom Izetbegovićem!
Vidi li tu poveznicu Plenković?
Bošnjački mediji i analitičari danas ponavljaju:

Vi Srbi iz Srpske ste genocidna nacija, vi ste počinili Srebrenicu, svi ste isti, lud genocidan narod, samo pukom srećom pred kraja rata pristali smo da uopće postojite. A bili ste u našim rukama i samo našom milošću Banja Luka nije postala naša. Dopustili smo vam da živite ali smo se prevarili. Kako ste imali genocidnu vojsku, nije u redu da je vaša republika uopće i stvorena nakon rata. Stvoreni ste isključivo našom milošću, jer mi smo spasili ovu zemlju od agresije a ne vi. Mi smo tu da budemo gospodari a vi sluge i kmetovi

Ovo je upravo retorika kojom se Bakirova politka obraćaa danas Srpskoj i Srbima dok u njoj po prvi puta mediji ozbiljno pišu da je zemlja pred raspadom.
Nedostaje još jedna rečenica pa da Andrej Plenković shvati kako praktički danas igra za sve ono protiv čega se Tuđman borio:
Za Bakira Izetbegovića. Za novovjekovnog Slobodana Miloševića, koji ruši saveznički Ustav BIH, mirovni ugovor male Jugoslavije. A sve prema nagovoru iste one moćne otočke obavještajne službe, koja je neki dan nagovorila Slobu Bošnjačkog da ne prihvati Neumski mir, baš onako kako je Milošević naivno vjerovao tim istim šaptačina s otoka, crtačima karata koji su ga uvjeravali u to da je Velika Srbija posve lako moguća. Onomad kada je srušio saveznički ustav i Statut Saveza Komunista Jugoslavije vjerujući da će upravo on ostvariti vjekovni srpski cilj koji zamalo nije ostvario Nikola Pašić kada je naivno odbio Londonski ugovor. Slobo je vjerovao naputcima svojih Londončana.
Pri tome ne shvaćajući da će ga isti ti Otočani odraditi i za Kosovo a i za Crnu goru. I da danas upravo oni odrađuju Srbe u Banja Luci, vrbujući Jelenu Trivić i radeći na njoj kao na novom vođi Srba u BIH.S kojom će završiti kada ona završi s Dodikom. Ako naravno ikada završi.
Bakirova rečenica koja nedostaje da bi Plenković shvatio što se događa u BIH je sljedeća:

“Nemojte misliti da nećete odvesti tu svoju HercegBosnu u pakao, a hrvatski narod možda u nestanak. Jer hrvatski se narod ne može obraniti ako bude rat ovdje” rečenica je koju nismo čuli. No nju iznova svojim prijetnjama, da dobro moramo paziti što pričamo ako želio da nas se ne satare, ponovlja iz dana u dan Bakir Izetbegović,” politički relikt Slobodana Miloševića, koalicijski partner SDS-a,
Rečenice su to koje Plenković ne razumije niti čuje, čak i ako mu ih Milanović nekoliko puta ponovi i na tanane politološki pojasni.

Kada bi ovaj tekst shvatili Hrvati u Hrvatskoj, onda bi znali da je i prekjučerašnji Čovićev govor u Banja Luci ništa drugo nego vremenska replika onog apela, govora Alije Izetbegovića Tuđmanu u Hrvatskom Saboru, da Bosni i Bošnjacima Hrvatska pomogne, da su pred napadom Miloševića, i da je rečenica “Čuvajte Srpsku puno emocija sam danas ovdje čuo”, ništa drugo nego Alijina rečenica “Čuvajte Hrvatsku, puno emocija sam danas ovdje čuo” izrečena na ovaj ili onaj način u javno održanom govoru Alije Izetbegovića, u Hrvatskom Saboru, u kojem zavidi Tuđmanu na činjenici da su uspostavili svoje institucije neovisne o Miloševiću. O centru majorizacije. Baš kako Čović javno zavidi Srbima u Srpskoj da su uspostavili institucije neovisne o centru majorizacije.
I kako god je Alija preplašeno gledao i pozivao Hrvatsku da ne ide, da ostane u konfederalnoj Jugoslaviji, u prvom redu radi Bošnjaka, tako danas i Hrvati preplašeno gledaju u Dodika i pozivaju ga da ne ide, da ostane u BIH, radi Hrvata.
Kada Zagreb shvati da je Srpska danas ono što je Hrvatska 90-ih, da je Dodik isto ono što je bio Tuđman 90-ih, da je Sarajevo danas ono što je Beograd 90-ih i da je Bakir novi Slobodan Milošević Balkana, a da su Hrvati u BIH danas ono što su bili Bošnjaci 90-ih :
Narod kojem je namijenjeno koljivo, narod bez medija i kulturnih institucija, jedini narod Europe pokradednog i izbrisanog identiteta, bez povijesti i prava na kulturu, narod bez jakog političkog vodstva i s bijesnom i nezasitnim fratrima koji od njih žele napraviti vjerske fanatike, baš kako su to željeli neke hodže i imami 90-ih od muslimana Bošnjaka.
Kada to shvati sva politika u Zagrebu, kad pređu preko vlastitog rata 90-ih sa Srbima, i shvate da su i sami Hrvati u BIH platilinajveću cijenu tog rata, ratujući 1994 sa Srbima u BIH protivno vlastitom interesu, a za interes Hrvatske, tad ćemo znati da je brusselski maneken Plenković shvatio da je Čović danas ono što je Alija bio 1991.
I da je važno da čovjeku pomogne.
Do tada bit će tužno gledati svaki dan Milanovića kako uzaludno pred zgradom HDZ-a u Zagrebu vapije da prestanu biti najveće europske političke puslice.
Džaba će mu biti ako im u pregrštu svojih citata citira čak i njiovog Tuđmana.
Jer današnja prva postava HDZ-a RH izgleda da je u izboru između MateGranićeve diplomatske škole kategoričkog kukavičluka i Tuđmanove kategoričke odvažnosti izabrala ovo prvo. I to odavno.
A oni politički hemeroidi te iste mategranićevske škole: Mesić, Karamarko i Kosorova, tek su dezertirali u Bakirov Šator. Čitaj u Slobodanov.

Neka se Plenvković sjeti i ovoga:
Političar koji je najviše u crno zavio svoj narod, odbivši gotov Lisabonski mir i šansu za BIH, bio je onaj koji je Strancima najviše vjerovao i sve činio što su mu rekli – Alija Izetbegović. Danas ga Bošnjaci i stranci slave kao vidovitog, mudrog i vizionarskog. Lakše je napraviti mu muzej, i dizati ga u nebesesa nego izići pred narod i kazati da je to najgori političar otkad je dvostoljetne bošnjačke političke nacionalne misli, ukupnog nacionalnog uzdizanja i borbe tog časnog i napaćenog naroda. Borbe za pravo na vlastito postojanje.

VASILJ: Kako optužiti Hrvate za propast pregovora nova je Izetbegovićeva taktika​

Dva su moguća razloga nove Izetbegovićeve taktike. Prvi je da je zaista shvatio koliko je unitarističko-hegemonistička politika ogoljena i da su SAD i EU i na kraju čak Venecijanska komisija postali svjesni o čemu je riječ. O politici koja pod svaku cijenu želi urušiti temelje daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. O politici koja ne želi provesti odluku Ustavnog suda po apelaciji Ljubić. O politici koja na vrlo ružan način zloupotrebljava i iskrivljuje odluku Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci. O politici koja je cijelo vrijeme odbijala prihvatiti bilo kakav hrvatski prijedlog, koji je omogućavao Hrvatima da izaberu svoje legitimne predstavnike, među kojima su i oni koje je pozitivno ocijenila i sama Venecijanska komisija.
Drugi razlog je taktički. Izetbegović želi pod svaku cijenu izbjeći da ga se proglasi krivcem za neuspjeh pregovaračkog procesa koji traje već nekoliko mjeseci pa će tu krivnju pokušati prebaciti ili barem podijeliti s predsjednikom HNS-a Draganom Čovićem. Vjerojatno će bošnjačka strana na najavljenoj rundi pregovora, ako do njih uopće dođe, ponuditi nekakvo rješenje koje će biti naravno na tragu nastavka unitarizma i hegemonije koje hrvatska strana nipošto neće prihvatiti. Tako će Izetbegović imati alibi – evo nismo mi prihvatili njihovih osam prijedloga, ali nisu ni oni naš prijedlog.
Priča tu naravno neće stati nego će se Hrvate i dalje optuživati za opstrukcije. Zatim suradnju sa srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, a kako je Dodik pod sankcijama trebali bi biti i oni koji s njim surađuju. Prosipat će se tu i žuč o neprijateljima Bosne, lažne vijesti i optužbe raznih vrsta. Izmišljene međusobne svađe bošnjačkih stranaka. Bit će providnih prosvjeda. Kao i do sada svega i svačega samo da se ne ispusti pozicija u kojoj bošnjačka politika i dalje Hrvatima može nametati nelegitimne predstavnike.
I tako će se taj igrokaz nastaviti. Amerikanci i Europljani će slati poruke duboke zabrinutosti, ali neće sankcionirati političare koji provode hegemoniju i narušavaju daytonsko-pariški sporazum. Vrijeme ide i brzo će prva nedjelja u listopadu. No još bliže je 19. veljače. Na potezu je Hrvatski narodni sabor!

 

[Khal Drogo]