Doživljaj (ne)ispunjenja u odnosima

Pa to je OK znači cela tema je oko toga prepoznajemo li svoje potrebe u druženju tražimo li da se zadovolje, od koga tražimo? to je još bitnije.
Znamo li od koga ne možemo nešto dobiti ni za 50 godina druženja?
Eee, ja sam dete sa sela,.. pa su me mnogi, znani iz detinjstva, prijatno iznenadili,... dobro se snašli u ovim kokuznim vremenima, postali gazde, sa dobrim i sigurnim biznisima, kupovali i kupuju zemlju. S druge strane, iskustva iz mog posla: Malo se najboljih učenika snašlo,.. već se to više posrećilo onim osrednjim i lošim učenicima. To me je naučilo da nikad ne treba podcenjivati osobu, nevezano sa rečnikom koji je usvojio (nije načitan - bi rekli oni sa sela) ili oratorskom veštinom. važnije je biti posvećen, ili usmeren, pa kasnije i ostvaren..
 
Ni ja ne volim prazne priče, hvalisanje, ubeđivanje, nametanje mišljenja kao jedino ispravnog.
I, kao što reče, sve što si stariji, jasnije vidiš i znaš šta nećeš.
i sve manje trpiš :D , tj skraćuje ti se tolerancija.
Ali ja nisam verovao da i u horoskopu ima nešto,.. sve dok se nisam uverio da su Škorpije to odista, da su Lavice zaista carice, a da mi najviše pašu Vodolije i Vage :) .
 
Pogledajte prilog 1712213
Svima nam je potrebno prisustvo drugog čoveka, još niko nije izmislio način da se bude odsečen od ljudi a zdrav i normalan.
E gde nastaje problem? Onde gde smo u komunikaciji sa nekim a isprazni razgovor i odsustvo punoće odnosa nas čine još nezadovoljnijim, prosto nema smislene razmene . ..
Niste sami,ali ti ljudi nisu adekvatni,
sa tim ljudima se ne povezujete.
Ono što osećate je usamljenost što je znak da neke vrlo bitne potrebe nisu zadovoljene kroz neki odnos.
To bi bio odnos bez odnosa, druženje bez razmene, to bi bilo gubljenje vremena i resursa i duplo golo.
Kako znati da smo u odnosu bez razmene- tako što ćemo nakon susreta sa tom osobom osećati tugu pa čak i bes, nismo viđeni, nismo saslušani, nismo ništa hranljivo dobili u takvoj razmeni.
To zna i da se ponovi. Da li prekidate takve odnose, da li vam je jasno kad ste u takvoj kvazi razmeni, kada prekidate, kada vam je dosta?
Sada znam i prekidam takve odnose bilo kog tipa, ljude koji mi ne odgovaraju gledam da izbegnem koliko je to moguce.
Ranije sam cak I sebe krivila za neku losu relaciju, bilo drugarstvo, rodbina, ljubav...
 
Da li prekidate takve odnose, da li vam je jasno kad ste u takvoj kvazi razmeni, kada prekidate, kada vam je dosta?

Dva puta sam prekinula odnose odmah, tj posle prvog susreta ( tu mislim na okupljanja blogera i forumaša sa foruma koji više ne postoje ).

Najlakše je prekinuti te odnose sa ljudima koje možemo ali ne moramo više da viđamo.

Neke osobe mi nisu "legle", a verovatno ni ja njima.

Teže je prekinuti prijateljski, pa i emotivni odnos jer smo sa tim osobama duže u kontaktu. Na početku prijateljstva i emotivne veze, bilo je sve sjajno, divno.

Mnogo kasnije mi je osoba sa kojom sam bila u vezi rekla da je sa mnom jer imam svoj stan i radim, pa on neće morati da radi!

Što se prijateljice tiče, i tu je bilo divno i sve super, do trenutka kada sam shvatila da ona, uz kafu, priča isključivo samo o sebi i dešavanjima u svom životu.

Komunikacija je bila jednostrana. Ona je pričala, ja sam slušala. Tada se dogodila i jedna velika spletka u kojoj je i ona učestvovala. Mogla sam zbog spletke da izgubim posao.

Više joj se nisam javljala, niti je ona mene zvala.

Prošle godine smo se slučajno srele i vodile neki potpuno površan razgovor. Posle tog jednog susreta nismo se ni čule ni videle.



Интригира ме сублиминална порука фотографије изнаД текста.
Да ли то је тренутак поТписивања пред партнерског ( да некаЖЕмо предБрачнога) уговора ?

Ne. Slika je kao dve žene razgovaraju. Nije najbolja slažem se.

Fotografija je promenjena. 🙂


Sada znam i prekidam takve odnose bilo kog tipa, ljude koji mi ne odgovaraju gledam da izbegnem koliko je to moguce.
Ranije sam cak I sebe krivila za neku losu relaciju, bilo drugarstvo, rodbina, ljubav...

Isto sam radila i ja. Razmišljala sam da li sam napravila neku grešku.

To više ne radim i mislim da pažljivo biram društvo. Mogu da procenim nakon nekoliko susreta da li mi ta osoba odgovara ili ne.
 
Nesto ne znam da su ljudima odsecenim od civilizacije nesto dijagnostikovali.
Mit o normalnom.
@Princes krofna
Ne grupa ljudi odsečenih od civilizacije nego ljudi koji žive potpuno sami. Koliko ih ti znaš?
Kako žive?
Interesuje me o njima svakako ali pre toga BROJ, na primer znaš ih 10, znaš ih 100, 200...
( kažeš ne znam da su im nešto dijagnostikovali, iz čega se zaključuje da ih poznaješ i ne samo površno nego dovoljno dobro da imaš uvid u to da li su im nešto dijagnostikovali).

Iskreno, ja ne znam ni jednog koji živi potpuno sam, ne znam ni gde bih ga upoznala, pa mi je to jako, jako interesantno gde su, kako žive i šta rade.
 
Poslednja izmena:
@Princes krofna
Ne grupa ljudi odsečenih od civilizacije nego ljudi koji žive potpuno sami. Koliko ih ti znaš?
Kako žive?
Interesuje me o njima svakako ali pre toga BROJ, na primer znaš ih 10, znaš ih 100, 200...
( kažeš ne znam da su im nešto dijagnostikovali, iz čega se zaključuje da ih poznaješ i ne samo površno nego dovoljno dobro da imaš uvid u to da li su im nešto dijagnostikovali).

Iskreno, ja ne znam ni jednog koji živi potpuno sam, ne znam ni gde bih ga upoznala, pa mi je to jako, jako interesantno gde su, kako žive i šta rade.
Poslednjeg za kojeg sam citala jeste ovaj u Americi, sto je samo seo u kola i otisao u šumu ..on doduse nije ostao van civilizacije, jer je krao hranu po vikendicama pa su ga uapsili :mrgreen: i radili intervju sa njim
A bio je jedan, Australija ili Novi Zeland, doduse on se pokupio sa zenom i decom, par vrsta prevoza je trebalo promeniti da bi se doslo do njih. Kasnije su deca htela u civilizaciju i skolu, testirali ih i nista, uredab razvoj
Ako ti se upoznaju, imas starih po nasim planinama, koliko hoces. Jedan otisao u pecinu da zivi, odlazila devojka da mu nosi humanitarnu pomoc, nista, sastavlja normalnije recenice od vecine ljudi sa kojima radim svaki dan
 
@Princes krofna

I ja sam na nekim TV kanalima gledala kako ljudi žive van civilizacije. To su uglavnom putopisne emisije i u tim emisijama nema mnogo samih ljudi. Uglavnom su tu sa primarnom i sekundarnom porodicom.

I na nekim našim kanalima ( "Kvadratura kruga " npr ) imamo priliku da vidimo pusta sela u kojima živi jedna, eventualno dve starije osobe.

Čula sam i videla baku koja se žali da je usamljena, da joj nedostaju deca, muž koji je umro..

Mi nismo u "cipelama" tih ljudi. Ne znamo da li ih muči samoća. Osim te bake, ostali deluju zadovoljno. Kako je njima kada se ugase kamere, to ne možemo da znamo.
 
I ti si primetila da ljudi sve više blebeću?
Nebitno o čemu, bitno je da se oglase.
Da. Ali nije to problem toliko. Ljudima nekad ostanu samo reči.
Stvar je u tome da su u toj priči okrenuti sebi na ovaj ili onaj način: da li što dave i nije ih briga ih da li je to za sagovornika relevantno.

U tom smislu nikad nisam neispunjena ako je sagovornik iskren i nesebičan u odnosima, pa makar taj odnos bilo i obično ćaskanje.
 
Данас људи живе у еготриповима.
Заборавили су да је све двосмерна улица
и љувбавм и пријатељство, и познанство, ма све редом...
Ја па ја па ја...иде то неко време, док не досади...
Е, стога ме и није брига ако сам све више сам, а све мање имам нормалан друштвени живот
јер боље ЈЕДАН прави искрени пријатељ
него 100 билмеза који гледају у телефон поц ео дан или блебећу усмерени сами на себе
јер они су ето центра космоса...
 
Pogledajte prilog 1712346
Svima nam je potrebno prisustvo drugog čoveka, još niko nije izmislio način da se bude odsečen od ljudi a zdrav i normalan.
E gde nastaje problem? Onde gde smo u komunikaciji sa nekim a isprazni razgovor i odsustvo punoće odnosa nas čine još nezadovoljnijim, prosto nema smislene razmene . ..
Niste sami,ali ti ljudi nisu adekvatni, sa tim ljudima se ne povezujete.
Ono što osećate je usamljenost što je znak da neke vrlo bitne potrebe nisu zadovoljene kroz neki odnos.
To bi bio odnos bez odnosa, druženje bez razmene, to bi bilo gubljenje vremena i resursa i duplo golo.
Kako znati da smo u odnosu bez razmene- tako što ćemo nakon susreta sa tom osobom osećati tugu pa čak i bes, nismo viđeni, nismo saslušani, nismo ništa hranljivo dobili u takvoj razmeni.
To zna i da se ponovi.

Da li prekidate takve odnose, da li vam je jasno kad ste u takvoj kvazi razmeni, kada prekidate, kada vam je dosta?

Трудим се али не успевам да прекинем.
 

Back
Top