Dovoljni sami sebi

Kakvi su ljudi koji su dovoljni sami sebi, jesu li oni nezavisni i jaki, ili su jednostavno samozivi, sebicini, bolestni, ne znam ni pravi izraz, kako bi to nazvao.
Rekose mi da sam dovoljan samom sebi, samo zato sto se ne stresiram oko nekih problema, i sto gledam neke probleme iz svoje perspektive (sto se moze reci da je malo sebicno).

Ko su ti ljudi koji su dovoljini samom sebi, jeste li dovoljni samom sebi, kako neko postaje dovoljan samom sebi?
Sta je u pitanju, prenaglasena introvertnost, asocijalnost, poremecaji?

Tesko da je prva kategorija u pitanju. Mislim da si drugom kat. sasvim dovoljno dobro to opisao.
 
Kakvi su ljudi koji su dovoljni sami sebi, jesu li oni nezavisni i jaki, ili su jednostavno samozivi, sebicini, bolestni, ne znam ni pravi izraz, kako bi to nazvao.
Rekose mi da sam dovoljan samom sebi, samo zato sto se ne stresiram oko nekih problema, i sto gledam neke probleme iz svoje perspektive (sto se moze reci da je malo sebicno).

Ko su ti ljudi koji su dovoljini samom sebi, jeste li dovoljni samom sebi, kako neko postaje dovoljan samom sebi?
Sta je u pitanju, prenaglasena introvertnost, asocijalnost, poremecaji?
Mislim da je to neki poremecaj, jer covek je drustveno bice....

Asocijalnost je povezana sa ponosom, egoizmom, sebicnoscu, nezadovoljstvom manjkom samopostovanja kompleksima nize ili vise vrednosti ( sto je isto )itd...
 
I introvertni uspešni lideri - Da li bi za rukovodioca trebalo postaviti povučenu osobu?

posao_211011.jpg


Iako na prvi pogled deluje da su ekstravertni zaposleni, u poređenju sa introvertnima, predodređeniji da postanu uspešni lideri praksa u mnogim slučajevima to demantuje, a naročito danas kada živimo u ekonomiji znanja. Najbolji primer da i introvertne osobe mogu da budu uspešni lideri je Bill Gates, osnivač "Microsoft"-a, i Jeff Bezos, osnivač "Amazona". Takođe, i novija istraživanja upozoravaju da poslovni sistemi, koji ne umeju da prepoznaju vrednost koju sa sobom nose introvertne osobe, mnogo gube zbog toga što propuštaju da ih promovišu na više pozicije.

Stereotipna predstava lidera

Opšte rasprostranjeno viđenje lidera je da je to ekstravertna, asertivna i dominantna osoba. Ali ne samo da je to opšte rasprostranjeno viđenje već se i najveći broj odluka u procesu selekcije rukovodilaca zasniva upravo na takvom viđenju jakog ega i lične ambicije. Nije neobično da se unutar profesionalnih krugova čuje komentar da neko nije za rukovodioca jer je previše skroman, povučen i nedovoljno prodoran.

Takav stav i nije toliko neobičan, bar ne u Srbiji, s obzirom na dobijene rezultate skorašnjeg istraživanja organizacione kulture u našoj zemlji, koji pokazuju da su kod nas agresivni stilovi poželjniji nego u drugim zemljama.

Iako bi odluke koje donose osobe koje zapošljavaju trebalo da budu nepristrasne i oslobođene od uticaja njihovog ličnog vrednosnog sistema, u praksi to nije slučaj. Naime, odluke o tome koga ćemo zaposliti ili unaprediti su dobrim delom uslovljene ne samo ličnim vrednosnim sistemom osobe koja odlučuje, već su i odraz organizacione kulture preduzeća, a indirektno i nacionalne kulture. Tako i rezultati istraživanja koje su 2009. godine sproveli istraživači sa University of Minnesota i Baruch College govore o tome da je ekstravertnim osobama mnogo lakše uspinjanje na hijerarhijskoj lestvici jer je ekstravertnost u zapadnoj kulturi poželjnija u odnosu na introvertnost. Naime, među izvršnim direktorima koji su bili obuhvaćeni istraživanjem čak 60% njih su izuzetno ekstravertne osobe.

Liderski kvaliteti kod introvertnih osoba

Ipak, i introvertne osobe imaju liderske kvalitete, koji su samo možda teže uočljivi u prvom trenutku. Naime, introvertne osobe su, po pravilu, prijemčivije za različite ideje, pažljivije slušaju, prednost daju vođenju dublje konverzacije umesto površnih razgovora i izuzetno su svesne kako ih drugi vide i šta očekuju od njih.

Članak "The Hidden Advantages of Quiet Bosses" koji je objavila Francesca Gino, profesor sa Harvard Business School, na osnovu prethodno sprovedenog istraživanja, govori o tome da od članova tima zavisi ko će biti uspešniji lider, introvetna ili ekstravertna osoba.
Naime, kada članovi tima raspolažu velikim znanjem, kada su proaktivni i predlažu mnogobrojne ideje, introvertni lider je daleko superiorniji u odnosu na ekstravertnog koji, po pravilu, umanjuje uspešnost jednog takvog tima zbog sopstvene želje za dominacijom. U takvoj situaciji suzdržan, odmeren, blag i nedirektivan stil rukovođenja, kakav po pravilu imaju introvertne osobe, daje mnogo bolje rezultate u poređenju sa direktivnim.

Za razliku od introvertnih osoba, ekstravertne osobe su dominantnije i sklonije ka tome da vode glavnu reč. Zbog toga obično nisu dobri slušaoci i teže usvajaju ideje drugih ljudi. A njihova sklonost da nameću sopstvena rešenja je prednost samo kada se rukovodi ljudima kojima je neophodno reći šta treba da rade, ali ne i u slučaju kada se rukovodi stručnim timom.

Moglo bi se reći da je i integritet (posedovanje visokih moralnih načela koja ukazuju na poštenje i nepotkupljivost osobe) svojstveniji introvertnim osobama koje su spremnije da se distanciraju od drugih i da ostanu same protiv svih ukoliko su njihova moralna načela i njihovo lično dostojanstvo ugroženi. Ekstravertnim osobama je to uvek teže da urade jer su stalno u potrazi za društvom i na neki način emotivno zavisne od drugih ljudi.

Takođe, pozicija prvog čoveka kompanije nosi sa sobom teret usamljenosti koji introvertne osobe lakše podnose u poređenju sa ekstravertnima.

Profesionalci koji se bave "koučingom", kao što su Nancy Ancowitz, autor knjige "Self-promotion for Introverts: The Quiet Guide to Getting Ahead", i Jennifer Kahnweiler, autor knjige "The Introverted Leader: Building on Your Quiet Strength", savetuju introvertnim osobama da je najvažnije da se izbore za to da njihovi lični kvaliteti i ono što su uradili postane svima vidljivo kako drugi ne bi nezasluženo profitirali na njihovom doprinosu.

Takođe, pomenute autorke poručuju da introvertne osobe imaju puno kvaliteta koji su od značaja na liderskim pozicijama, naročito danas kada se sve više teži liderstvu petog nivoa (Level 5 Leadership: The Triumph of Humility and Fierce Resolve, Good to Great: Why Some Companies Make the Leap... and Others Don"t by Jim Collins). A liderstvo petog nivoa je ideal kojem su introvertne osobe bliže u poređenju sa ekstravertnima.

Naime osobine lidera petog nivoa su skromnost, blagost, smirena rešenost, visoko razvijena samosvest i samokontrola, strpljenje, kao i potčinjavanje ličnog interesa višem cilju. Odnosno što bi se u našem narodu reklo - "Tiha voda breg roni".


(Napomena: autorka teksta je Nataša Šovljanski, urednica Infostud HR znanja)


http://www.ekapija.com/website/sr/page/492236
 
Kakvi su ljudi koji su dovoljni sami sebi, jesu li oni nezavisni i jaki, ili su jednostavno samozivi, sebicini, bolestni, ne znam ni pravi izraz, kako bi to nazvao.
Rekose mi da sam dovoljan samom sebi, samo zato sto se ne stresiram oko nekih problema, i sto gledam neke probleme iz svoje perspektive (sto se moze reci da je malo sebicno).

Ko su ti ljudi koji su dovoljini samom sebi, jeste li dovoljni samom sebi, kako neko postaje dovoljan samom sebi?
Sta je u pitanju, prenaglasena introvertnost, asocijalnost, poremecaji?

Mozda su to ljudi kojima se nece dogoditi nista "katastroficno" ako i kada ostanu sami.

Strah od odbacenosti je najveci strah kod ljudi generalno.

Oni koji su dovoljni samima sebi se, prema mojoj projekciji, sa tim strahom bolje snalaze od drugih ljudi.To je prva strana medalje.

I naravno da se i tu moze razviti patologija, kada neka osoba tera od sebe i bliske ljude i okolinu, kao odbrambeni mehanizam od bola i straha.

Lakse je sebe osuditi na samocu, nego se ceo zivot plasiti od nje. To je druga strana medalje.
 
oni koje poznajem a prati ih takav opis uglavnom su kao stepski vukovi samotnjaci, nedruštveni, zadovoljni jedino kad su sami sa sobom i što bi opet bilo dobro narodski rečeno: u nekom svom svetu :)
 
Poslednja izmena:
oni koje poznajem a prati ih takav opis uglavnom su kao stepski vukovi samotnjaci, nedruštveni, zadovoljni jedino kad su sami sa sobom i što bi opet bilo dobro narodski rečeno: u nekom svom svetu :)

Ima jedna zanimljivija kategorija.

Izuzetno obrazovan, inteligentan, duhovit,šarmantan do besvesti ( kad hoće) , a u suštini blagi osobenjak , samotnjak,nekad težak i sam sebi, a kamoli drugima. Izuzetno dobar čovek iako se često krije iza cinizma .

Tipičan primer je jedan naš drug koga verovatno dugo nisi videla,skoro da uopšte više ne dolazi, ali znam da ga voliš i ceniš kao i ja. :)
 
Ima jedna zanimljivija kategorija.

Izuzetno obrazovan, inteligentan, duhovit,šarmantan do besvesti ( kad hoće) , a u suštini blagi osobenjak , samotnjak,nekad težak i sam sebi, a kamoli drugima. Izuzetno dobar čovek iako se često krije iza cinizma .

Tipičan primer je jedan naš drug koga verovatno dugo nisi videla,skoro da uopšte više ne dolazi, ali znam da ga voliš i ceniš kao i ja. :)

tačno, tačno, znam ko je.
odličan opis!:) :ok:
 
Kakvi su ljudi koji su dovoljni sami sebi, jesu li oni nezavisni i jaki, ili su jednostavno samozivi, sebicini, bolestni, ne znam ni pravi izraz, kako bi to nazvao.
Rekose mi da sam dovoljan samom sebi, samo zato sto se ne stresiram oko nekih problema, i sto gledam neke probleme iz svoje perspektive (sto se moze reci da je malo sebicno).

Ko su ti ljudi koji su dovoljini samom sebi, jeste li dovoljni samom sebi, kako neko postaje dovoljan samom sebi?
Sta je u pitanju, prenaglasena introvertnost, asocijalnost, poremecaji?

Postoje sebicnjaci i cicije koji su dovoljni sami sebi. Oni se plase da im neko drugi nesto ne trazi i organizovali su zivot sve u parama, da plate bas tu gde ne mogu da zamole, jer ih je stid.
A ima ljudi koji su dovoljni sami sebi u smislu drustva, da im je ponekad bolje da budu sa samima sobom i citaju knjigu npr. nego da posto poto budu u bilo kakvom drustvu koje im ne prija. To su ljudi samostalni i misaoni, koje ja izrazito cenim i spadam u tu grupu. Ali daleko je od toga da sam dovoljna samoj sebi, samo mi ne treba uvek drustvo da se ne bih osecala usamljenom.
 

Back
Top