Dovoljni sami sebi

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Kakvi su ljudi koji su dovoljni sami sebi, jesu li oni nezavisni i jaki, ili su jednostavno samozivi, sebicini, bolestni, ne znam ni pravi izraz, kako bi to nazvao.
Rekose mi da sam dovoljan samom sebi, samo zato sto se ne stresiram oko nekih problema, i sto gledam neke probleme iz svoje perspektive (sto se moze reci da je malo sebicno).

Ko su ti ljudi koji su dovoljini samom sebi, jeste li dovoljni samom sebi, kako neko postaje dovoljan samom sebi?
Sta je u pitanju, prenaglasena introvertnost, asocijalnost, poremecaji?
 
mislim da se ne moze to tako generalizovati jer se menjamo godinama..nekad ce to reci neko ko bi nam se priblizio ili zeleo neku korist od nas..nekim osobama sam privrzen i previse dok drugima ne dam da mi se priblize pa me mogu tako okarakterisati..na pr sednem na bajs i po ceo dan vozim..uzivam negde u prirodi i moze se reci da sam sam sebi dovoljan za uzivanje..opet jedva cekam osobu koja bi mi se u tome pridruzila..ili da to vreme zamenim za kvalitetnije..ali ne sa svakim
 
Kakvi su ljudi koji su dovoljni sami sebi, jesu li oni nezavisni i jaki, ili su jednostavno samozivi, sebicini, bolestni, ne znam ni pravi izraz, kako bi to nazvao.
Rekose mi da sam dovoljan samom sebi, samo zato sto se ne stresiram oko nekih problema, i sto gledam neke probleme iz svoje perspektive (sto se moze reci da je malo sebicno).

Ko su ti ljudi koji su dovoljini samom sebi, jeste li dovoljni samom sebi, kako neko postaje dovoljan samom sebi?
Sta je u pitanju, prenaglasena introvertnost, asocijalnost, poremecaji?
Takvi ljudi se samo prave da su sami sebi dovolji.Na prvi pogled su srecni,veseli,sve im je lepo a u dubini duse su usamljeni.Ne zele to da pokazu pred drguigima.
 
Takvi ljudi se samo prave da su sami sebi dovolji.Na prvi pogled su srecni,veseli,sve im je lepo a u dubini duse su usamljeni.Ne zele to da pokazu pred drguigima.

Cesto je lakse glumi osmehe, snagu, nego priznati sebi i drugima svoje slabosti. Verovatno je to mehanizam samoodbrane jer ako pokazemo sebi (i drugima) da smo srecni, negde u sebi gradimo iluziju zbog koje se osecamo bolje, malo manje ranjiviji i nesrecni, ali na kraju, to je samo iluzija.
 
Poslednja izmena:
Ne može niko sam sebi biti dovoljan, jer čovek je socijalno biće. Bilo ko i da kaže da je sam sebi dovoljan to je samo izgovor. A šta je u pitanju , može biti sve od navedenog mada uglavnom prenaglašena introvertnost.
 
Pre svega zaista treba uopšte razjasniti termin ' sam sebi dovoljan'.

Ovo
Rekose mi da sam dovoljan samom sebi, samo zato sto se ne stresiram oko nekih problema, i sto gledam neke probleme iz svoje perspektive
po meni samo govori da se sa stresnim situacijama nosiš bolje nego okolina .
Svi ljudi gledaju na svet iz svoje perspektive, pećine :lol:
I drugačije i ne može biti, um nam je tako ' programiran'. E sad postoje ljudi koji su fleksibilniji i pokušaće da sagledaju i stanovište drugih a neki opet dalje od svoje pećine ne vide...to jeste sebično ali po meni nema veze sa samodovoljnošću.

U bukvalnom smislu niko nije sam sebi dovoljan.
Čovek može preživeti van zajednice ( fizički), pogotovo danas u modernom svetu ali po koju cenu. Ne znam, lično mislim da izolacija od društva može da ti donese samo psihičku skrajnost. Izolacija na duge staze ne donosi ništa dobro po psihu i karakter.
 
Ne slažem se zLozi, kao što sam već napisala čovek je socijalno biće, tako da ne može sam sebi biti dovoljan. I mislim da to ne treba ni učiti, a što se razočaranja tiče ona su ajde da tako kažem neizbežna u životu.
 
Ne slažem se zLozi, kao što sam već napisala čovek je socijalno biće, tako da ne može sam sebi biti dovoljan. I mislim da to ne treba ni učiti, a što se razočaranja tiče ona su ajde da tako kažem neizbežna u životu.

ja sam asocijalna. slagala se ti ili ne moja ce biti zadnja. :lol:

a sad ozbiljno, sta sam pogresno napisala. u pravu si covek je socijalno bice, prema definiciji. ali, ljudi su toliko uznapredovali da bi mozda definiciju trebalo izmeniti u - socijalno bice samo dok je dobro.

razocarenje po razocarenje i samodovoljnost je tu, a i ne primetis.
 
niti imas pravo da od nekoga ocekujes nesto, osim ako taj neko nece sam da ti da. a i ako hoce, pitanje je dal mu treba to sto nudis ili mu treba nesto drugo.

a i kada dajemo, dajemo iz sebicnih razloga, jer nas tudja (neke druge osobe) sreca cini srecnim.
 
Pre svega, mislim da je autor teme trebao biti malo precizniji kada je ovu temu zapoceo. Jel svasta mi pada na pamet kad pomislim na "biti dovoljan sam sebi"...:confused:ali evo kako ja to vidim
Uzimimo npr da covekov um funkcionise kao srednjovekovni zamak. Recimo da taj zamak ima jednog stalnog stanovnika(vlasnika, domacina) i brojne ili malobrojne posetioce.
Taj zamak kao i svaki drugi opasan je zidinama i obezbedjen masivnom kapijom. Ipak unutar zidina uglavnom se nalazi lepo, duhom obogaceno dvoriste na kome su postavljeni temelji glavne rezidencije zamka. U rezidenciji domacin i posetioci uglavnom borave. Tamo se druze, zabavljaju, diskutuju i svadjaju. No, ono sto ruzi svaki zamak je njegova mracna strana, podzemna tamnica(podrum) ili kako god vam masta iste. Mesto gde je svima sem domacinu pristup zabranjen, cak i kad su u pitanju najliberalniji zamci.
Svi smo mi u toj tamnici proveli neko vreme, kako bi se otudjili i odmorili od ponekad zaista napornog uticaja drugih posetilaca naseg duhovnog ognjista. Tamo smo cesto nalazili mir u teskim trenucima, sklanjali se kada nam je dusa tiho jecala a nismo zeleli da drugi osete nase slabosti. Tada smo bili dovoljni sami sebi...tad nam niko nije trebao. Postoji i drugi deo ove price. Zamislite da se vlasnik zamka vecno otudji i ostane u svojoj mracnoj prostoriji. Da li bi zamak uopste postojao?
Kao i sve drugo i ova moja prica je nestalna i moze varirati od mozga do mozga, od zamka do zamka.:bye:
 
Kakvi su ljudi koji su dovoljni sami sebi, jesu li oni nezavisni i jaki, ili su jednostavno samozivi, sebicini, bolestni, ne znam ni pravi izraz, kako bi to nazvao.
Rekose mi da sam dovoljan samom sebi, samo zato sto se ne stresiram oko nekih problema, i sto gledam neke probleme iz svoje perspektive (sto se moze reci da je malo sebicno).

Ko su ti ljudi koji su dovoljini samom sebi, jeste li dovoljni samom sebi, kako neko postaje dovoljan samom sebi?
Sta je u pitanju, prenaglasena introvertnost, asocijalnost, poremecaji?

Mislim da nisam dovoljna samoj sebi,nisam takva osoba....jeste da ponekad to kazem al u sushtini nije tako...smatram takve ljude kao sebicnjake,gledaju samo sebe ne osvrcu se na ljude oko sebe...volim svakome da pomognem ako sam u mogucnosti...evo jednog primera...pre skoro 3 godine dobijem ja nov komshiluk znaci muz i zena nashi koji su tek doshli u drzavi kojoj zivim i sad mi se tu upoznamo i zaista postanemo super prijatelji...i sad ona zena zatrudni znaci nije znala jezik uopshte i ja ishla sa njom na svaki pregled kao ajd da joj prevodim i dodje dan kad joj pukne vodenjak a trebala je jedna druga njena prijateljica da je vozi za bolnicu i kada je ova pozvala ovu mrzelo spavalo joj se,mislim uzaaaaaaas i sad shta ce a bilo je negde oko 2:30 nocu i doshli pokucali na mojim vratima i naravno kad sam cula shta se desilo odmah sam se obukla i otishli smo u bolnici....znaci taj dan necu nikada u svom zivotu da zaboravim,prisustvovala sam celom porodjaju dok je njen muz spavao na nekoj sofi jer nije mogao sve to da gleda i kada se mali decacic rodio od radosti od ne znam ni ja cega pocela sam naravno da placem jer mi je bilo jako drago shto sam mogla da budem tu,cak sam i pupcanu vrbcu presekla...e sad da sam ja bila neka pokvarena osoba,sebicna kao shto hvala Bogu nisam ja im nebih ni otvorila vrata,pravila bih se kao da nishta ne cujem......ccccccccc nadam se da sada nisam promashila temu...ili mozda jesam:think:
 
zavisi
mogu da budi i
a) jaki - ko zna da živi sa samim sobom bez nervoze i depresije, nije zavistan od bilo koga (socijalno isl), prosto to je njegov izbor ili sticaj okolnosti za koje prihvata svoj uticaj
b) neprilagođeni - doza asocijalnost, straha, introversnosti koju pretvore u navikiu i samookrenutos i možda izolovanost (opet ne računam na usamljene a nezadovoljne ljude)
c) samoživi -ljudi klasično okrenuti svom egu, telesnom, materijalnim koji druge koriste kao sredstvo za svoj cilj

sebi sam ne dovoljan, nego suvišan :mrgreen:
umem sa sobom, često bolje funkcionišem solo nego u društvu i nisam zavistan od drugih što je suština jer neki prosto koriste tuđe društvo i tuđa mišljenja kao popunjavanje rupa u svom životu i formiranje slike o sebi
 
opet, prezirem tu frazu tj izgovor čovek je socijalno biće
čovek je baš najindividualnije biće prepušteno samom sebi
pgotovo danas kad evolucijom ta socijalnost nije ni nužna
vuk će možda da umre ako nije u čoporu a čovek će da opstaje i sam, kakav god to efeakt imalo po njegovu pishu

ko što rekoh, ljudi se uglavnom leče tobožnjom socijalizacijom
svaka čast istinskim vezama, i prijateljskim i drugim
ali hajde da vidim tog koji je psihološki prepušten sam sebi
svojim mogućnostima i svojim mislima
pa prso bi posle metar dana
 
Kakvi su ljudi koji su dovoljni sami sebi, jesu li oni nezavisni i jaki, ili su jednostavno samozivi, sebicini, bolestni, ne znam ni pravi izraz, kako bi to nazvao.
Rekose mi da sam dovoljan samom sebi, samo zato sto se ne stresiram oko nekih problema, i sto gledam neke probleme iz svoje perspektive (sto se moze reci da je malo sebicno).

Ko su ti ljudi koji su dovoljini samom sebi, jeste li dovoljni samom sebi, kako neko postaje dovoljan samom sebi?
Sta je u pitanju, prenaglasena introvertnost, asocijalnost, poremecaji?

Sasvim normanlno racionalni a pri tom veoma zabavni
 

Back
Top