Dostojanstvo

tgdanijela

Poznat
Poruka
7.092
Šta smatrate pod ovim pojmom
Kako se biva dostojanstven
Da li je prevaziđeno, arhaično ili se može sresti i u današnjem društvu..
Da li bi ovu 'osobinu', 'pojavu' svrstali u urođenu ili stečenu..
Za početak ..
 
nije to urodjeno, zavisi od vaspitanja...
ne znam za druge, ali mislim da ja ima dostojanstvo...
Po meni je dostojanstvo kao ponos, moral (nesto izmedju), ne dozvoljava ti da gazis svoje principe, da se ponizavas itd...
toliko od mene... verovatno sam se nalupala, bolje da ostavim strucnjake da daju tacnu definiciju...
 
Urodjena ili stečena osobina :think:...teško pitanje. Mada, meni pre liči na urodjenu :think:. Pokušaj ili trud da budemo dostojanstveni može lako da nas odvede u kičericu :rumenko:. Ono što sam svakako sigurna je da odavno nisam čula da je neko za nekoga rekao da je dostojanstven, kao da je sama reč iščezla iz našeg jezika :(. Zaista retki mogu da se pohvale ovom osobinom.
 
Šta smatrate pod ovim pojmom
Kako se biva dostojanstven
Da li je prevaziđeno, arhaično ili se može sresti i u današnjem društvu..
Da li bi ovu 'osobinu', 'pojavu' svrstali u urođenu ili stečenu..
Za početak ..

Mislim da je velikim delom urođeno kao i većina stavki. Neko više drži do sebe i svojih, neko olako gazi lične i tuđe i principe. Neko polazi uvek od sebe i ne radi loše ni drugome, neko nasuprot gleda samo sebe, druge gazi, a neko opet sebe i druge.
Dostojanstvo je ona mera koja nas čini čovekom dostojnim življenja u punom smislu reči. Ako dozvoljavamo da nam neko oskrnavi isto, znači kao da smo i sami sebe pogazili.
 
hmmm...veoma, veoma retko je danas biti dostojansven, a ne biti gord.
dostojanstvo zahteva snaznu i jaku lichnost, mocna je...ali ne sme biti sklona manipulaciji.
dostojanstvena osoba je pravedna, ali oshtra.
u tom smislu je delimocno urodjena...

danas, retkost :)
 
Šta smatrate pod ovim pojmom
Kako se biva dostojanstven
Da li je prevaziđeno, arhaično ili se može sresti i u današnjem društvu..
Da li bi ovu 'osobinu', 'pojavu' svrstali u urođenu ili stečenu..
Za početak ..
Dostojanstvo je urodjeno!Ili se rodis sa dostojanstvom,ili ne.Nema tog vaspitanja koje ce od poltrona,lazova,zlobnika,cicije.... napraviti coveka vrednog postovanja.
 
Dostojanstvo podrazumeva i slobodnu volju.Covek koji ima svoj stav , postovanje prema samom sebi i covek koji ne menja svoj stav kada ga neko primorava na to.
Dostojanstven covek je onaj koji posle svih gadosti koje mu priredjuju drugi ostane dosledan samom sebi ( bez omalovazavanja drugih) i iz tih gadosti izadje ne okaljana obraza.Plemenit, nesebican...
Stice se vaspitanjem u zavisnosti od toga kako i kakvi te roditelji vaspitavaju.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Dostojanstvo je nemoguće bez, pa valda i usko povezano sa-integritetom. I čast je tu takođe neki faktor.
Kako nema dostojanstva bez časti, to znači da to podrazumeva, valjda, jedan uopšten stav prema sebi i prema drugima, radu, životu i tako...

Vaspitanje i ostale životne okolnosti su od presudnog uticaja.

Nije prevaziđeno u smislu da je uvek atraktivno sresti takvu osobu. Ali jeste prevaziđeno u smislu nekakvog načina ili cilja postojanja. To je neki glomazan i nefunkcionalan pristup životu kome objektivni zahtevi ne povlađuju uopšte:mrgreen:

Dinosaurus_-_Dinosaur_-_Dinosaurio_-_Dinosaure_-_Diplodocus005.jpg


Da li je moguće nekome oduzeti ili pokloniti dostojanstvo?
HungryChild33.gif
 
Ljudi mogu biti dostojanstveni i u bolesti, kao i u siromaštvu ..
Na teže bolesti - recimo povrede - kada osobi hirurg kaže da će joj morati amputirati prst, a ona kaže - Ako se mora, mora - i cijelo vrijeme sa vama ljubazno razgovara o mogućim ishodima, ni jednom podižuči glas, kulturno otpozdravi (iako joj sigurno nije svejedno..)
Dok druga osoba koja je na poslu povrijedila koljeno, počinje agresivno da se ponaša, pričajući vam kako je verbalno izvređala fizioterapeuta, i kako će to svima učiniti, kako je neophodna društvu, a zdravstvo ne čini ništa ... i još mnogo toga ..

Dostojanstvo jeste vezano za kulturu, ali i za genetičke predispozicije i ogleda se u odnosu ljudi jednih prema drugima..
Kulturni odgovor na nekulturu ..
Ograđivanje od nepromišljenih osjećanja i postupaka ..
 
Dostojanstvo jeste vezano za kulturu, ali i za genetičke predispozicije i ogleda se u odnosu ljudi jednih prema drugima..


Ovo bih uzela kao slovo u kamenu i jednu od najboljih definicija; da živim u idealnom svetu.

Nažalost, ne živim.


Ne zalazeći trenutno u raspravu zašto su ljudi ovakvi ili onakvi; da li ih takvima ili onakvima čine genetika ili društvo i - ponajmanje - kredibilitet fenomena izlečenja dokazanih skotova; a u kontekstu gornje definicije; pitam se koliko je smislena.

Ako dostojanstvo predstavimo kao plemenitost (duše, uma, svejedno) koja se najbolje vidi u našem (h)otmenom postupanju spram drugih; u šta se ubrajaju postupci tih drugih?

Naravno, u nedostojanstvene (i, shodno predstavi, neplemenite).

Nažalost, malo nas je koji su ostali pošteđeni iskustva da ovu dolinu suza sasvim retko naseljavaju - plemeniti.

Verujem da određeni odrodi od Čoveka ne razumeju ništa osim svog sopstvenog jezika, što će reći (metaforički) sile i nepravde. Verujem da zaista ima ljudi kojima nikakva lepa reč, dobra namera ili psihoterapeutsko umovanje ne može pomoći. Oni vas neće razumeti, neće se pokajati i u sebi ne nose nikakv preduslov za izlečenje. Govoreći o tome kao o bolesti, u šta ne verujem apsolutno, ali to je druga priča i trenutno nevažna.

Pitanje: ako si dostojanstven i plemenit sa skotovima koji će svaku tvoju reč i akt da izvrnu po sopstvenom rezonovanju i nameri; da li si dostojanstven i plemenit, ili budala?

Naravno, Čovek uvek može naći neku utehu i u tome što je postupio hotmeno.

Jalovu, ali, hej - samosvest često nema nikakve veze sa opravdanošću i mozgom.

Samo sa - samosvešću.

Doživljaj sebe tera ljude na dostojanstvo u većini slučajeva; ostavljajući sasvim malo prostora za konkretne razloge (baš ko i humanizam, filantropija, i ostali podobni fenomeni); i uglavnom je skroz pogrešan.

Opet, dostojanstvo verovatno ne traži opravdanje i racionalnu svrsishodnost.

Stoga je najmudrije da ostanem uzdržana. :mrgreen:
 
Ovo bih uzela kao slovo u kamenu i jednu od najboljih definicija; da živim u idealnom svetu.

Nažalost, ne živim.


Ne zalazeći trenutno u raspravu zašto su ljudi ovakvi ili onakvi; da li ih takvima ili onakvima čine genetika ili društvo i - ponajmanje - kredibilitet fenomena izlečenja dokazanih skotova; a u kontekstu gornje definicije; pitam se koliko je smislena.

Ako dostojanstvo predstavimo kao plemenitost (duše, uma, svejedno) koja se najbolje vidi u našem (h)otmenom postupanju spram drugih; u šta se ubrajaju postupci tih drugih?

Naravno, u nedostojanstvene (i, shodno predstavi, neplemenite).

Nažalost, malo nas je koji su ostali pošteđeni iskustva da ovu dolinu suza sasvim retko naseljavaju - plemeniti.

Verujem da određeni odrodi od Čoveka ne razumeju ništa osim svog sopstvenog jezika, što će reći (metaforički) sile i nepravde. Verujem da zaista ima ljudi kojima nikakva lepa reč, dobra namera ili psihoterapeutsko umovanje ne može pomoći. Oni vas neće razumeti, neće se pokajati i u sebi ne nose nikakv preduslov za izlečenje. Govoreći o tome kao o bolesti, u šta ne verujem apsolutno, ali to je druga priča i trenutno nevažna.

Pitanje: ako si dostojanstven i plemenit sa skotovima koji će svaku tvoju reč i akt da izvrnu po sopstvenom rezonovanju i nameri; da li si dostojanstven i plemenit, ili budala?

Naravno, Čovek uvek može naći neku utehu i u tome što je postupio hotmeno.

Jalovu, ali, hej - samosvest često nema nikakve veze sa opravdanošću i mozgom.

Samo sa - samosvešću.

Doživljaj sebe tera ljude na dostojanstvo u većini slučajeva; ostavljajući sasvim malo prostora za konkretne razloge (baš ko i humanizam, filantropija, i ostali podobni fenomeni); i uglavnom je skroz pogrešan.

Opet, dostojanstvo verovatno ne traži opravdanje i racionalnu svrsishodnost.


Stoga je najmudrije da ostanem uzdržana. :mrgreen:

Dostojanstvo, kao ni jedna plemenita osobina ne ostaje svrha sama sebi, ona je put ka našem daljem djelovanju,kao što otjelotvoruje i sve ono što smo do sada uradili..
Dostojanstvo je uvijek vezano za naš pogled na situaciju, kako trenutnu, tako i onu svopštu, pa i naš pogled na svijet - hoćemo li bezobzirno udovoljavati svakom našem nagonskom impulsu, ne birajući sredstva, ili ćemo poštujući sebe, poštovati i druge, čini naš životni put i kao što se sve u životu vraća, tako će se i dostojanstvo vratiti pošteđujući nas nejasnog puta licemjernih ili otvoreno agresivnih..
Dostojanstvo je paralela raciu, bilo urođenom, bilo predstavljenom i usvojenom u djetinjstvu ..
Odluke donesene bez racia, odn. dostojanstva povlače konsekvence .. to što oni koji u licemjerstvu ne vide (ili ne žele da vide) išta loše ne znači da neće trpjeti posljedice svog 'stava' ..
 
Ljudi mogu biti dostojanstveni i u bolesti, kao i u siromaštvu ..
Na teže bolesti - recimo povrede - kada osobi hirurg kaže da će joj morati amputirati prst, a ona kaže - Ako se mora, mora - i cijelo vrijeme sa vama ljubazno razgovara o mogućim ishodima, ni jednom podižuči glas, kulturno otpozdravi (iako joj sigurno nije svejedno..)
Dok druga osoba koja je na poslu povrijedila koljeno, počinje agresivno da se ponaša, pričajući vam kako je verbalno izvređala fizioterapeuta, i kako će to svima učiniti, kako je neophodna društvu, a zdravstvo ne čini ništa ... i još mnogo toga ..

Dostojanstvo jeste vezano za kulturu, ali i za genetičke predispozicije i ogleda se u odnosu ljudi jednih prema drugima..
Kulturni odgovor na nekulturu ..
Ograđivanje od nepromišljenih osjećanja i postupaka ..
Ko ima dostjanstva,imace ga u materijalnom i bogatstvu i siromaštvu-u sreci i nesreci;radosti-bolu....A sve to je uglavnom genetski materijal :D
 
Dostojanstvo je odraz ponasanja u okviru etickih normi, pri cemu je izrazeno postovanje sebe i drugih. Direktna je posledica vaspitanja i licne nadogradnje, uslovi, okruzenje i raspolozenje mogu trenutno da uticu, ali se osnova ne menja, jer je podsvesna. Ovo je eticki pozitivna osobina za razliku od uobrazenosti, prepotencije i tvrdoglavosti.
 
Dostojanstvo, kao ni jedna plemenita osobina ne ostaje svrha sama sebi, ona je put ka našem daljem djelovanju,kao što otjelotvoruje i sve ono što smo do sada uradili..
Dostojanstvo je uvijek vezano za naš pogled na situaciju, kako trenutnu, tako i onu svopštu, pa i naš pogled na svijet - hoćemo li bezobzirno udovoljavati svakom našem nagonskom impulsu, ne birajući sredstva, ili ćemo poštujući sebe, poštovati i druge, čini naš životni put i kao što se sve u životu vraća, tako će se i dostojanstvo vratiti pošteđujući nas nejasnog puta licemjernih ili otvoreno agresivnih..
Dostojanstvo je paralela raciu, bilo urođenom, bilo predstavljenom i usvojenom u djetinjstvu ..
Odluke donesene bez racia, odn. dostojanstva povlače konsekvence .. to što oni koji u licemjerstvu ne vide (ili ne žele da vide) išta loše ne znači da neće trpjeti posljedice svog 'stava' ..

Drugim rečima, ili jesi ili nisi lav.

Ili se za lekara uči a gospodin se rađa; u šta čvrsto verujem.
 
Dostojanstvo je nemoguće bez, pa valda i usko povezano sa-integritetom. I čast je tu takođe neki faktor.
Kako nema dostojanstva bez časti, to znači da to podrazumeva, valjda, jedan uopšten stav prema sebi i prema drugima, radu, životu i tako...

Vaspitanje i ostale životne okolnosti su od presudnog uticaja.

Nije prevaziđeno u smislu da je uvek atraktivno sresti takvu osobu. Ali jeste prevaziđeno u smislu nekakvog načina ili cilja postojanja. To je neki glomazan i nefunkcionalan pristup životu kome objektivni zahtevi ne povlađuju uopšte:mrgreen:

Dinosaurus_-_Dinosaur_-_Dinosaurio_-_Dinosaure_-_Diplodocus005.jpg


Da li je moguće nekome oduzeti ili pokloniti dostojanstvo?
HungryChild33.gif

Ne lupetaj.Nisu to banane,a nije ni plemićka
titula da se može kupiti.
To je karakterno obeležje.
Kako da ga kupiš !?
Ono se stiče ličnim vrlinama !
 
koja god mi slika padne na pamet pomislim kako je to sviranje k...
kao ono nemaš leba da jedeš najveći si bednik al si dostojanstven i ponosan
mada to je generalno stavr odnosa prema sebi i svom životu

lakše je nekad malo zažmuriti da bi se nešto dobilo
nego držati se enkih imaginarnih principa
 
Šta smatrate pod ovim pojmom
Kako se biva dostojanstven
Da li je prevaziđeno, arhaično ili se može sresti i u današnjem društvu..
Da li bi ovu 'osobinu', 'pojavu' svrstali u urođenu ili stečenu..
Za početak ..

Dostojanstvo smatram kao nesto vrhunski cisto, plemenito. Dostojanstvo znaci ostati postojan i ciste duse. Tada je to dostojanstvo sa pokricem a ne samo kao drzanje tela. Dostojanstvo se naprosto "nosi" dušom, ubedjena sam u to. Verom u sebe. Ne brkam ja to sa samopouzdanjem, ne. Dostojanstvo je ne "uprljati" sebe . Ostati dosledan sebi cak i kada je sve protiv tebe. Dostojanstvo je znati ostati veran sebi i onome sta je moralno , imati svoj stav i nositi se sas vim nedacama i nepravdama ovoga sveta na stoicki nacin. Nije prevazidjeno, ali dobra vecina je to negde izgubila, zagubila ili naprosto nikada ni imala nije. Mislim da je urodjena osobina a da je situacije zivotne samo dodatno "bruse" u cilju poboljsanja sebe. :kiss:
 

Back
Top