DOK ČEKAMO....



(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)







DOK ČEKAMO....

Svi imamo razloge svog nastajanja
Svi imamo razloge svog postojanja
Svi imamo i razloge svog nestajanja
Svi imamo svoj rok trajanja.

Sve dok smo u roku trajanja
Važna su naša nastajanja
Od koga, od čega, od kada
Poreklo čemera i jada
Poreklo radosti i sreće
Što sudba na tanjir
Svakoj generaciji meće.

Sve dok smo u roku trajanja
Važno je naše postojanje
Da stvorimo novo nastajanje
Pridodamo nove grane
Krošnja da bude veća
Da ojačamo dolazećih pleća.

Sve dok smo u roku trajanja
Daleka su nam i nevažna nestajanja
Kada iscuri rok trajanja
Važna su nam naša postojanja
Najvažnije je da ima nastajanja
Koja će ispratiti naša nestajanja
Jer onda imaju svrhu naša postojanja.

Najlakše je čekati istek roka trajanja
Kada su uz nas sva naša nastajanja
Gledajuć u njih vidimo svoja postojanja
I krošnju veliku čiji smo deo
Dok čekamo da na nas padne poslednji naš veo.


Napisano skoro...samo zapis misli iz naše reale...

Legenda:
- nastajanje........nova generacija....potomci
- postojanje.......je postojanje...život kakav nam je dodeljen
- nestajanje.......je fizičko nestajanje tela, zapravo vreme kada postanemo svesni da se približio istek roka trajanja pa sve do njegovog isteka










PS Dobar vam dan blogeri......ajmo u dan....prelep je :heart:
 
Eh Ljiška...
tako bi nekako trebalo da biva
da se ostvari pola od onoga što se sniva
no nije iste aršine dala sudbina svima
da imaju šta podvući nakon života pola
i rekapitulacijom postići zadovoljenje snova
nekome jeste podarena trpeza bogata
drugima sreća je magareća i rogata
treći grabe sve što vide i stignu
da san o sreći iskopaju i prestignu
no istina je trenutak relativan
život svakoga kroz dnk isprogramiran
a sreća...šta to bi? samo brzina svetlosti
dok jurimo za njom u svojoj nagosti
i curi nam život uz put kako kome
nekome uz vino.. bez meda drugome
i šta je važno no čovekom biti
u ovom kratkom našem svemiru i orbiti
podariti osmeh, zagrljaj, emociju
sve će se na kraju svesti na promociju
teatralnog ništavila i gorku spoznaju
da smo samo gozba crvima i njihovom naraštaju.


:heart:
 
Poslednja izmena:

Back
Top