Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Čekajući ono pravo, neka klan zvezda
kroz očišćeno, noćno nebo osvetli put
u postojanju glavnog greha nestrpljivosti
gde se čeka, posle početka a pre vremena ...
Umire li vreme ikada ? Možda, samo oblici postaju obrisi. Siluete žude za trajanjem i sakrivaju u šumi četinara, tu čudnu tajnu vremena. Možda, ipak, vreme sanja u snegovima planina, zajedno sa vrhovima umočenim u nebo. A tamo? Tamo su se stidljivo pritajile zvezde gledajući nepoznatu svetlost, kako maštom premazuje nebo. Vatrene iskre radjaju se praskom, ali ne bude pospani decembar. Možda on samo sanja sve nestale dane i pravi se da ne čuje, kako mu januar potkrada noć. Sa borovih grana padaju nejake pahulje, na nas, na naše senke, što lebde u ponoćnom valceru. Duše opijene zvukom i bezvremenom. Vruć kesten širi miris, dok grejem ti ruke i kroz uzdignutu vinsku času pijem tvoj topli dah. Čuju se zvona, prasak neba i dečiji smeh otkotrljan niz padinu. Ponoćni je sat.
Poželim, da sakrijem vreme u tvoj vuneni šal, u tvoje noćne oči .... da nikada ne umre ....
j.l. decembar 1996
Nema jutra u kojem se probudimo a da ne pomislimo,
da postoji neki put dalje ! I ne brojimo mu kilometre jer
dužina mu je razdaljina, između sna, noći i jutra ...
Kada na momenat zatvorim oči, u mojim mislima
nema tako mnogo onih .... koji se pamte godinama.
Mnogo više je onih, drugih ... kojih se ni na javi,
nikada ne setim ... ni za tren !
Najglasnije se smeju oči na kiši onih .... čije je srce propatilo.
Posle, ostanu biseri kome se drugi raduju ... ali samo oni znaju
da je prava dragocenost već založena na izvoru patnje,...
koja ih je zauvek promenila ...
januar, 2016 ...
Mnogi bi, da bi to priznali, morali da ostare ... jer imamo dva života.
Jedan živi, drugi sanja … ali dođu neki dani, kada život počne da te trenira.
Da se ugrizeš za jezik bez da ostaneš mutav !,, ... da govoriš onda, kada bi
najradije ćutao !,,... naučiš da slušaš tuđe suze, dok sam svoje gutaš!
Da sakriješ mesec i sa zvezdama nastaviš dalje i ako ... nemaš pojma gde ...