PIJANI MESEC
Osetio sam ukus slobode
popivsi kap proslosti.
Senka pred ocima i pomisao
kako je goreo grad.
Trenuci konfuznog stanja
nisu me omeli u zavrsnoj misli
novog zakljucka.
Pricali su da je pijani mesec
lumpovao cele noci,
da se rasuo po nebu i kao uzarena fleka
pricao price koje su odavno ispricane
i govorio pesme koje su odavno zivele
u usima nekih pametnih ljudi.
Na svakom nebu mesec je isti.
Cini mi se da je dogorela jos jedna misao,
jos jedan nacin zivljenja,
ideja o harmonicnom zivotu.
Ostao sam probudjen u polusnu sa osecanjem
izolovanosti, neprimecen, zaboravljen.
Zastao sam u svom svetu
iz kojeg nije bilo povratka
i u koji se tesko ulazi, opet.
Mesec je bio pun i cutao je.
Jaroslav Kis