SERENADA
O zvijezde jasnih noći, budite budne! Mjeseče,
laganije sijaj, laganije!
Klinčaci,
makovi, ruže, sagnite glave!
Pustite je da spava, pustite je...
Ptice, stišajte se u starom šumarku!
Tišino, pjeno koja cjelivaš žale!...
Spava!... možda sanja... mene sanja...
Pustite je da spava, pustite je...
Polakše pirite, klonuli povjetarci!
Zalijte je mirisima, preplavite je!
Teškim mirisima uvelih magnolija!
Pustite je da spava, pustite je...
Pretvorite se u kristal, suze noćne,
i u drhtavo biserje ovijte je,
padajte spokojno iz
plavetnih urni!
Pustite je da spava, pustite je...
Mjeseče, zvijezde bezbrojne, budite budne!
Ptice,
tišina! Lahori, nosite mirise! Klinčaci, makovi, ruže,
sagnite glave!
Pustite je da spava, pustite je...
ANTONIO FEIJO