Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Fizički dodir nije ništa u odnosu na onaj drugi dodir ... kad osetiš da te neko ima bez dodira...
da ima tvoju dušu, tvoje srce. Da ima tebe u potpunosti ...
H. Robins
U životu svakog od nas, postoje oni neki događaji ... koje pamtimo uprkos vremenu. Ostanu nam urezani u sećanje, njhovi smo ponositi vlasnici, to je naša sigurna luka ... gde uvek možemo da se vratimo. Da uplovimo, jer tamo smo bezbedni. Ta sećanja i sa njima vezana osećanja predstavljaju temelj, nekih budućih događaja, želja i nadanja. Bogat je onaj koji ih je imao ...
Noćas ću zaspati. Ponovo ću biti deo sveta kom pripadam. A možda mu ja i ne pripadam ... ali to je moje jedino vlasništvo.
Sklopiću oči i preda mnom će se otvoriti mnogo više svetova ... nego što oči mogu videti. U oko stane tek toliko ... koliko rđavi deo duše može sagledati. Jedino u snove stanu sva prostranstva nade i želja.
Noćas ću zaspati snom anđela. Tada ću verovati da su ljudi zaista dobri i da vredi živeti. Tamo ... gdje je jedino pravilo ljubav. U svetu sreće, reči i tišine.Tamo se vreme ne meri satima i ništa nije konačno. Svačiji pogled na svet je onakav ... kakva je i njegova duša. Tamo nema sukoba sa drugim svetovima, jer je svakome svoj najdraži i nezamjenljiv. Jedina veza među svetovima je ljubav, koja spaja nespojivo i koja čini razumljivo i najnerazumljivo. Tamo ocene života nisu do 5 ili do 10 ...već do potpunog zadovoljstva ljudske duše.
Noćas ću zaspati samo da bih čula ljubav i osetila slobodu.Prestaću da govorim ... a počeću da živim.Noćas ću zaspati, a ujutro ću se ponovo vratiti u sivilo života ... koji mi se neizbežno nameće.
I sve tako redom. D.R.
Čovek mora proživeti mnoge nezavršene noći i nesavršene sate da bi došao do nekoliko savršenih. Moraš ubiti deset sati da bi dva sata istinski živio. Ali moraš biti pažljiv, da ne ubiješ sve sate ..... sve godine .....
Bukovski
Znaš li... da na početku ove noći, kao i na početku života
postoji jedna misao koja,
ako se pretvori u san
može biti spasonosna...
Njoj je dovoljno jedno od nas dvoje,
ako je u njemu ono drugo...
Uzimam bledo zelenu travku
Uzimam plavu laticu neba
Uzimam mlaku kap umorne kiše
Uzimam pero bele ptice
Uzimam tamnu i beskonačnu tugovanku
Kojom su me zapojili u našem kraju
Rasprostirem je pa sve sa dlana
Bojažljivo na nju spuštam
Sve što sam ikad posedovala
Umotavam u taj smotuljak
Onda golim praznim dlanom
Uzimam sa vrha neba
Srebrnu kopču mladog meseca
Kojom vetar zakopčavam
Sve što imam I što nemam
Sve čemu težim
I čega se bojim
Tvoje ime vetru kažem
I ostajem potpuno prazna
Sa treperavom varnicom nade
Kako će vetar da pronađe Tvoje ruke
I kako će tvoje ruke
Primiti dar Lj. Ninković Mrgić